Mlada osoba koja pokušava razlučiti poziv, duboko u sebi može zakopati pritisak obiteljskih, društvenih i duševnih veza

Foto: Kamil Janowicz/Shutterstock

Godine 2012. australska medicinska sestra Bonnie Ware napisala je knjigu o svojemu iskustvu s umirućim pacijentima. Knjiga Pet stvari za kojima osobe najčešće žale na samrtnoj postelji ubrzo je postala uspješnicom. Znaš li što je prvo za čime požale? “Da sam bar smogao snage živjeti život, svoj pravi život, umjesto onoga koji su mi nametali drugi!” To je i zanimljivo i tužno. Ljudi zbog toga najviše žale. To znači da mnogi ljudi ne žive svoj pravi život, nego puste da na njih utječu vršnjaci, društveni običaji ili obiteljska očekivanja. Koja šteta. Nakon što shvate da im je život pri kraju i kada se osvrnu u prošlost, uvide da su im snovi ostali neostvareni. Većina ljudi nije ispunila čak ni pola svojih snova. Samo su se prepustili struji života, društvenomu, novčanomu ili obiteljskomu pritisku.

Nitko ne može umjesto tebe odabrati tvoj poziv

Ako želiš slijediti svoj poziv, ne treba ti samo hrabrost, nego i dobri savjetnici i istinska sloboda u svojim vezama s prijateljima i obitelji. Ne treba ti samo duhovni pratitelj koji zna što se događa, nego moraš i sam paziti na prijateljske i obiteljske savjete. Primi njihove mudre riječi s određenim odmakom i nepristranošću. 

Unatoč mudrosti i dobroj volji, ponekad i obitelj i prijatelji mogu postati preprekom našim najdubljim željama i pozivu. To može biti još teže ako nas doista vole i žele samo najbolje za nas. Mogu nam ograničiti slobodu koja je osobni temelj koji moramo čuvati za sebe i Duha Svetoga. Zato Crkva, primjerice, nameće jasne propise kojima provjerava slobodu osobe od utjecaja drugih u trenutku doživotnoga obvezivanja, bilo da je riječ o braku, redovničkim zavjetima ili svećeničkomu redu. Osoba ima potpuno dostojanstvo u Kristu. U tvojemu srcu nalazi se priča o ljubavi koja je jedinstvena i osobna, priča između tebe i Boga. Nitko ne može umjesto tebe odabrati tvoju doživotnu obvezu.

Poteškoća se može nalaziti u tvojemu srcu, a ne u riječima onih koji te vole. Možda se skrivaš iza roditeljskih odluka kako bi izbjegao obvezivanje za koje si osjetio poziv ili kako ih ne bi razočarao, povrijedio ili napustio roditeljsko gnijezdo. To je još jedan od načina na koji se odričemo svoje dragocjene slobode.

Kad bježiš od onoga što je najbolje za tebe

Koliko li je predanih roditelja guralo svoje sinove u svećeništvo koje bi na kraju završilo nepotrebnom mukom i tugom. Koliko li se mladih žena udalo za “gospodina Savršenoga” kojega su im namijenili njihovi roditelji ili najbolji prijatelji! Ako budeš tražio Božje riječi u drugima (npr. oni koji kažu da bi bio dobar svećenik i slično), možeš propustiti šapat Duha Svetoga u svojemu srcu.

Još je bitniji duhovnik koji ti ostavlja slobodu i nikomu ne čini pritisak pri odabiru puta. On ili ona te sluša i prati, a istodobno ostavlja mjesta za govor Duha. Moraš osjetiti potpunu slobodu u odnosu s duhovnikom kako bi ti nastavio pomagati. Namjerno ili nenamjerno, duhovnik ti može nametnuti duhovni pritisak koji te može zaslijepiti ili uzrokovati osjećaj dužnosti. Netko može udovoljiti svojemu duhovniku i donijeti odluke koje će usrećiti duhovnika. Međutim, time je promašio smisao duhovnoga vodstva.

Veza duhovnoga vodstva ponekad je važna za razvoj, ali nije isto što i duhovni smjer koji je potreban za razlučivanje. I u duhovnome vodstvu postoje iste poteškoće kao i u obiteljskim odnosima, ali te poteškoće često znaju biti teško uočljive. Mlada osoba koja pokušava razlučiti poziv, duboko u sebi može zakopati pritisak obiteljskih, društvenih i duševnih veza. Mladi se čovjek možda želi pridružiti kakvu crkvenomu redu zato što je taj red osobito ugledan, poznat po učenosti ili zato što ima posebnu karizmu koja toj osobi odgovara. U mnogim kulturama svećeništvo i redovništvo donose i povlašten položaj u društvenome, imovinskome i obrazovnome smislu. Tako netko može krenuti na te putove, a da pritom ne preda sebe nego da prima od drugih.

Isto tako, netko se može vjenčati zbog novca, popularnosti ili društvenoga položaja, a ne zbog ljubavi. Priča o roditeljima sv. Bernardice (Bernadette Soubiorous), doista je dirljiva. Njezin se otac mogao oženiti starijom Bernardičinom tetom i dobiti nasljedstvo. Umjesto toga, on se oženio ženom koju je volio, mlađom sestrom koja je imala bijedan dio nasljedstva. Vjenčali su se zbog ljubavi, protiv društvenih običaja i zbog toga su bili u lošemu imovinskom položaju koja je njihovu obitelj dovela do oskudice i gladi, ali i do plodna tla za njihovu svetost.

Utjecaj prijatelja i obitelji može te natjerati da bježiš od onoga što je najbolje za tebe. Možeš odabrati određeni poziv kao protivljenje svojemu ocu, majci, bratu, sestru ili čak treneru, učitelju, svećeniku itd. Ako su oni bili previše tradicionalni ili autoritativni možeš doći u napast da bježiš od obveze. Ako su bili previše popustljivi ili blagi, možeš osjetiti da te više privlači strog i osobito zahtijevan duhovni poziv.

U molitvi otkrivamo želje koje je nadahnuo Duh Sveti

Postoje i tankoćutniji slučajevi, poput djevojke koja je osjetila grižnju savjesti zbog rastavljenih roditelja i zato se odlučila na duhovni poziv kojim bi vratila dug. Takvi pokreti srca često se događaju zbog zamjeranja koje se nalazi duboko u srcu. Osoba često nije svjesna svojih pobuda. Vrijeme molitve i duhovnoga usmjeravanja pomaže nam razumjeti jesu li osjećaji i nagnuća koje imamo oblikovani ranama ili su to iskrene želje koje je nadahnuo Duh Sveti.

Podsjećamo te na jedinu pravu pobudu poziva, a to je potraga za načinom na koji sebe možemo dati u ljubavi i kako bismo postali sveti. Na kraju je to jedino bitno. To je uvjet naše sreće. Svi ostali motivi: društveni, imovinski, stručni, obiteljski, osjećajni, neće ispuniti tvoju želju za srećom.

Cilj je razlučivanja pomoć u svladavanju tih učinaka, bilo da su dobri ili loši, kako bi došao do istinske slobode i otkrio put koji će biti izvor vječne sreće i podrške. Važni odabiri u životu moraju biti što slobodniji. Potpuna sloboda jest uvjet prema kojemu znamo vrijedi li zavjet, ali isto je tako mjerilo za veličinu ljudskoga dostojanstva i kršćanske osobnosti.

Razlučivanje se mora provoditi u pobožnoj obzirnosti, mirna srca, bez brbljanja o tome svakomu koga sretneš na ulici. Tajna tvojega srca pripada samo Gospodinu. Nadamo se da će te tvoji izbori na kraju dovesti do blagoslova za sebe, voljene osobe i veze s njima. No taj blagoslov mora biti dubok i dugotrajan, valja se temeljiti na razlučivanju koje pripada samo tebi, odnosno onomu slobodnom svetištu u kojemu se ti nalaziš i u kojemu obitava Duh Sveti (Katekizam Katoličke Crkve, 2563).

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Prepoznaj svoj put! – vodič za mlade katolike”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.