DOM KAO ŽIVOTOPIS

Pokaži mi svoj dom i reći ću ti kakav si

Taj krov i ti zidovi nisu bilo kakvo mjesto. To je najintimniji prostor u kojem će se događati najvažniji događaji vašeg života. Arhitektura me oblači i određuje.

Foto: Shutterstock.com, kako urediti dom, uređenje stana

Foto: Shutterstock.com

Živjeti na oblaku moguće je samo kad ste u Boeingu 727. Boravak na njemu kratak je koliko i let. Napraviti si gnijezdo u nekoj rupi među posterima, s treštećom glazbom i prljavim rubljem po podu — odgovara životu u prljavštini.

Početi živjeti u modernoj stambenoj zgradi s dnevnim boravkom od tisuću četvornih metara, skupim namještajem, terenima za tenis i grijanim bazenom znači silom izmijeniti stvari i učiniti da se zanos ugasi.

Kuća je mjesto u kojem ćemo živjeti i odmarati se, spavati i sanjati, rasti i sazrijevati. Mjesto koje će biti rezervirano za najveću intimu i koje će se otvarati toplini prijateljstva. Taj krov i ti zidovi nisu bilo kakvo mjesto. To je najintimniji prostor u kojem će se događati najvažniji događaji vašeg života. Arhitektura me oblači i određuje.

Pokaži mi svoju kuću i reći ću ti kakav si. To bi mogao biti test za ocjenu tvoga života. Tako mora biti.

Dom je životopis. Ondje su fotografije koje su obilježile najvažnije obiteljske događaje, knjige koje ocrtavaju razvoj našeg uma, muzika koja nas je pratila u najboljim trenutcima. Ubrzo prepoznajemo onaj stari stolac, stilski namještaj nabavljen u trenutku razbacivanja novcem, uspomene na ono putovanje i keramički vrč koji su
razbila djeca, a sada je vješto obnovljen. Vrata će se zatvoriti i slike će ostati visjeti na zidu. Zavjese će možda biti staromodne, ali bez ijednog otpalog koluta.

Ne, ne pričam vam o kući iz filma niti s duplerice nekog časopisa o unutarnjem uređenju. Kuća nije izlog. Govorim o normalnoj kući u kojoj žive normalna bića, ali koja se trude pretvoriti to mjesto u najugodniji prostor na svijetu. Nisu ni pretjerani ovisnici o redu ni robovi čistoće. To su roditelji i djeca spremni urediti si ugodan život u skladnoj zajednici.

To zasigurno zahtijeva trud, malo napora koji obilno kompenzira konačno zadovoljstvo koje pruža.

Kakva, dakle, mora biti kuća? Nesumnjivo nešto vlastito. Nešto sačinjeno na sliku i priliku osoba koje stanuju u njoj. Mjesto koje prima, a ne odbija; ugodno, a istovremeno elegantno odmjereno. Mjesto u koje svatko želi doći jer se ondje dobro osjeća. Logično je da se jedna kuća mijenja uz ritam životne dobi bračnog para. Ne može dnevni boravak biti isti kad se ima petero male djece kao kad je najstarije dijete maturant.

Kuća je izgrađena da bi se u njoj živjelo, a ne da bi je se ukrašavalo, niti pretvorilo u muzej. Jedan dio odgajanja djece bit će stanovanje u njoj, uz svijest da djeca u određenoj dobi skaču po krevetima.

Jedna je stvar imati sobu za djecu, a druga, vrlo različita, da djeca provedu život u “dječjem zatvoru”. Točno je da bračni par mora imati svoje trenutke mira, no nije ništa manje točno da se djeca odgajaju kroz igru i zajednički život s roditeljima. Ako ih stavimo u prostoriju dobro izoliranu plutom u kojoj se ne čuje buka, ma kako lijepa bila, bit će to kao da smo ih osudili na život u krletci. Makar ona bila od zlata, ipak je krletka.

Opremiti kuću ne znači osiromašiti. Ponekad se nema novca u izobilju no treba ga znati nadomjestiti darovitošću, maštom i dobrim ukusom. Ipak, nije nikakva ludost kupiti si najbolji kućanski aparat jer mora potrajati.

Kuća bez knjiga neobrađena je pustopoljina. Obiteljska biblioteka imat će svoj začetak u knjigama koje su muž i žena donijeli od kuće svojih roditelja. Malo po malo ona će se povećavati. Molim vas, ne kupujte knjige po debljini ili boji korica. Svaka knjiga izabrana je s istančanošću najukusnijeg jela ili finog likera. Svaku knjigu koju imamo u kući morala bi moći čitati i naša djeca. Naravno, ako dijete od 14 godina uzme Sheedovo Društvo i razum, ostavit će je nakon druge stranice, ali … ono je može čitati!

Možda je dobro naviknuti ih da vas pitaju za knjige da biste im mogli dati knjigu koja odgovara njihovim potrebama, a to će biti divan trenutak da im objasnite kriterije čitanja knjiga. Naravno, može biti knjiga koje majka ili otac čitaju jer to traži struka i nisu prikladne za djecu. Te knjige neće se nalaziti u obiteljskoj biblioteci.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Brak za novo vrijeme”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.

Objavljeno: 19. srpnja 2016.

Možda vam se svidi