Kršćanin u radu otkriva velika bogatstva jer “svi zemaljski putovi mogu biti prigoda za susret s Kristom”, kako je običavao govoriti sveti Josemaria Escrivá, koji je cijeloga svog života propovijedao da “svetost nije samo za malo odabranih”.1 Prisjećao se jednoga događaja koji mu je služio da onima koji su se zanimali za njegov apostolat slikovito prikaže kakav treba biti rad izvršen u Božjoj prisutnosti: “Sjećam se svoga boravka u Burgosu […]. Ponekad su nas naše šetnje vodile do samostana Las Huelgas, a ponekad do katedrale.

Rado sam se penjao na jedan od tornjeva kako bi ti mladići izbliza promatrali mnoštvo vršaka tornjeva, pravo kameno pletivo, plod strpljivog i napornog rada. U tim sam im razgovorima ukazivao da ta divota nije vidljiva odozdo. Kako bih uprizorio ono što sam im često objašnjavao, tumačio sam: to je Božji rad, to je Božje djelo!: savršeno dovesti do kraja svoj profesionalni rad, da postane lijep kao ova fina kamena čipka. Primjer je bio toliko zoran, te bi mladići redovno ostajali osupnuti činjenicom da rad može biti molitva, najljepši razgovor s Gospodinom. Klesari koji su ovdje uložili puno truda i pokazali svoje umijeće jako su dobro znali da to nitko s ulice ne će primijetiti: sve je to bilo samo za Gospodina. Razumiješ li sada kako te tvoje zanimanje može približiti Bogu? Čini i ti onako kako su činili ti klesari, i tvoj će rad postati operatio Dei: ljudski rad s božanskom unutrašnjosti i vanjštinom.”2 Iako ga možda, nitko od ljudi ne će niti vidjeti niti cijeniti, Bog ga i vidi i cijeni – to je dovoljno kako bismo se potrudili te savjesno i s ljubavlju priveli kraju naše obveze.

Dobro izvršavati posao često znači voditi brigu o malim stvarima. To iziskuje napor i žrtvu, ali ako ih prikažemo Bogu, to postaje njemu ugodno djelo. Briga o pojedinostima iz ljubavi prema Bogu ne skučava dušu, nego je naprotiv širi jer se na taj način usavršava djelo koje činimo, a prikazujući ga za konkretne nakane, otvaramo se potrebama cijele Crkve. Na taj način naš svakidašnji trud poprima nadnaravnu dimenziju koju prije nije imao. U našemu zanimanju, isto kao u ostalim vidovima svakodnevnoga života; obiteljskom i društvenom životu ili odmoru, uvijek se nalazimo pred mogućnošću odabira: nepažljivost i površnost koje osiromašuju dušu ili izvođenje maloga remek-djela koje, prikazano Bogu, odražava dušu koja posjeduje unutarnji život.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Francisca Fernandez-Carvajala “Razgovarati s Bogom” (Meditacije za svaki dan u godini – svezak IV., tjedan I.-VI.). Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Footnotes

  1. Sveti Josemaria Escrivá, Pismo, 19. ožujka 1954.
  2. Sveti Josemaria Escrivá, Prijatelji Božji, 65.