Moram li prekinuti s Facebookom?
Foto: Shutterstock.com
˝Ne mogu vjerovati da još nije odgovorila na moj post na svom zidu. Prošla su već tri sata, a znam da je bila na Facebooku. Sigurno me ignorira!˝
Trivijalno? Ili poznato? Koliko god se činio smiješnim ovako napisan, ovo je jedan od mnogih osjećaja s kojima se susrećemo kad se ˝ulogiramo˝ na tu naizgled tako bezopasnu stranicu koja se počela uvlačiti u svaki aspekt naših života.
Osjećamo se osamljeno.
Imaš 300 prijatelja, 10 ih je ˝lajkalo˝ tvoj status prošli tjedan, a svi su pogledali one zgodne nove slike koje si stavila. Ali, jesi li sretna?
Svaki put kad se dam uvući u ˝ulogiravanje˝ da bih vidjela je li mi on ili ona odgovorila, da bih pogledala nove slike i možda ˝uhodila˝ starog poznanika za kojeg sam čula da je potpuno promijenio svoj izgled, odlazim od računala bezvoljna, tašta i usamljena. Zašto? Zar nas društvo ne uči da je dobro održavati veze s prijateljima? Zar nas ne uči da će nam te veze donijeti sreću?
No, možemo li virtualno prijateljstvo uopće nazvati prijateljstvom? Zar to nije više nešto kao štaka, oslonac koji koristimo kako bismo se usporedili sa svijetom i prikazali se u najboljem svjetlu dok u stvarnosti sjedimo doma u trenirci grickajući kekse?
Jesam li ja jedina koja ide na Facebook i podsvjesno se uspoređuje sa svim svojim prijateljima, osjećajući se nezadovoljno duboko u sebi jer po mom ˝zidu˝ ne piše toliko prijatelja i jer nemam toliko zgodnih slika s prijateljima?
To zatim dovodi do predstavljanja društvu slike o sebi koju bih ja željela da oni vide, umjesto mog manjkavog ja. U mom životu ti simptomi uključuju uporno nastojanje da uhvatim dobre slike kako bi moji Facebook prijatelji vidjeli da imam društveni život te pisanje po ˝zidovima˝ prijatelja dijelom i samo zbog toga kako bih podigla svoje samopouzdanje.
Kako da se onda oslobodim te štake koja vodi do uzaludnog uspoređivanja s drugima i osjećaja da u tome svaki put gubim?
Neki jednostavno izbrišu svoje profile i tako naprave potpuni prekid. Ovisno o tome koliko je veza nezdrava, to bi mogla biti najbolja opcija; ja je definitivno razmatram.
No, možda možemo biti ˝samo prijatelji˝. Evo nekih savjeta kako izbjeći nezdravu vezu s Facebookom:
1. Ne dopusti da to bude štaka. Kao i u svakoj drugoj opsesivnoj vezi, izbjegavaj pribjegavanje Facebooku kad se osjećaš nevoljeno, osamljeno i tužno. To će samo dovesti do daljnjeg uspoređivanja i kukanja. Znam da se čini kao da ta cura ima savršenog dečka, savršenu odjeću i uvijek odaje dojam kao da se odlično zabavlja – i ne moram provjeravati njen profil da bih se na to podsjetila.
2. Ne dopusti da Facebook upravlja tvojim radnjama. Potpuno je u redu zabavljati se s prijateljima a da ne uslikaš ijednu fotografiju. Možda tvoji virtualni prijatelji neće znati da ste se zabavljali, ali je li to zaista važno? Zar ne bi vaše zajedničko vrijeme trebalo biti važnije od brige kako da na zajedničkoj slici ispadneš dobro kako bi je objavila sljedeći dan i tako zadovoljila svoju taštinu? Uživaj u ljudima i zajedničkom vremenu s njima zbog toga što su oni vrijedni sami po sebi, a ne zbog toga što bi to moglo izgledati cool na Facebooku.
3. Potraži druga sredstva komunikacije. Naravno, možeš sa svojim prijateljima održavati vezu na internetu, ali kako bi bilo da ih nazoveš, posjetiš ih ili im daruješ rukom napisano pismo? Ovo će tvom prijatelju značiti puno više od mlakog ˝posta˝ na njegovu ˝wallu˝ napisanog samo da bi ti osjećala da je s vašim prijateljstvom sve u redu.
4. Odoli napasti. Ovo će za svakog podrazumijevati drukčije obrasce, ali u svakom nezdravom prijateljstvu mora biti prostora. To može značiti da ćeš isključiti opciju dobivanja obavijesti na svoj mobitel, da se nećeš tako često ˝ulogiravati˝ ili da ćeš provoditi samo deset minuta na internetu svaki put. Koji god da odmak imaš potrebu napraviti, napravi ga! Pomoći će ti da se oslobodiš traženja svoje vrijednosti u onome što drugi misle o tebi. Također će ti osloboditi vrijeme kako bi mogla zaista živjeti svoj život, umjesto da se samo brineš o tome da se na Facebooku doima da ga živiš!
Kao i u svakom drugom prekidu, i u ovom će možda biti potrebno nešto vremena da se odučiš od Facebooka i oslobodiš od utjecaja koji on ima na tvoj ponos i taštinu. Ali, malo odmaka ne može škoditi i samo će te osloboditi da budeš više svoja, a manje ona sterilna, savršena slika sebe koju predstavljaš svijetu.
Zapamti da ako je Facebook štaka, jedini način da zaista prohodaš je da to ponovno naučiš, a ne da odbaciš jednu štaku samo kako bi je zamijenila drugom. Ako svoju vrijednost cijeniš u odnosu na svoje veze (kao što to radi svaka druga žena) i provjeravaš Facebook kako bi vidjela kako stojiš, kad ga se riješiš, to neće riješiti tvoje probleme. Rješenje je u pronalasku vlastite vrijednosti u Bogu te, nakon što si sigurna i smirena u Njemu, čineći iskorak kako bi voljela druge.
Nismo uvjereni najprije u Njegovu ljubav, nego tražimo svoju vrijednost u našim vezama pa nije ni čudo što smo nesigurni u sebe. Ljudi imaju mane i neće zadovoljiti našu potrebu za neprestanom ljubavlju. Ali, jednom kad smo sigurni u Krista, možemo učiniti taj korak i voljeti druge, čak i ako nas to čini ranjivima.
Ako te Facebook sprječava u pronalaženju tvoje vrijednosti u Bogu i dovodi te do pokušaja da se ispuniš prijateljstvima, možda je prekid ono što ti treba.
Izvor: www.catholicnewsagency.com
Prijevod: L.Ć. / Bitno.net
Foto: Shutterstock.com
