Naziv intelektualac pripada onim ljudima čije je životno zvanje umni rad. Pripada im i onda kada se svim žarom posvećuju studiju, a i onda kada kao stručnjaci svestrano razvijena duha ubiru plodove vlastitoga zalaganja.

Ističem riječ svestran da bih isključio svaku polovičnost i površnost. Poziv intelektualca nikako ne trpi maglovito čitanje, ni sitan i isprekidan rad. On traži dubinu, metodičan napor i ustrajnost da se postigne punina koja odgovara pozivu Duha i darovima što nam ih je milostivo udijelio.

Ovaj poziv ne smije se uzeti kao gotova činjenica. U protivnomu pripremamo sami sebi razočaranja kada krenemo na put kojim ne možemo čvrsto koračati. Rad se nameće svima pa ne postupa mudro tko nakon prvih napornih pokušaja klone duhom vraćajući se u prijašnju bijedu. Nije dovoljno stečeno sačuvati, svoju naobrazbu treba trajno usavršavati i nikada je ne smatrati završnom, već isključivo polaznom točkom.

Tko ovako shvaća intelektualni rad, pozvan je na taj put. Potrebna je ozbiljna odlučnost. Život intelektualca tegoban je život i prate ga teške obveze. Nedvojbeno taj život i nagrađuje, i to obilno nagrađuje, ali traži i žrtve koji rijetki mogu položiti. Umni borci, kao i športski, moraju unaprijed računati na odricanja, na dugo vježbanje i često na nadljudsku žilavost. Istina će ti se otkriti samo ako je zavoliš svim srcem. Istina služi samo svojim poklonicima.

Tek nakon duga promišljanja možemo krenuti ovim smjerom. Intelektualni poziv, kao i svi ostali pozivi, leži u našim težnjama, sposobnostima i u nutarnjemu poletu koji je pod nadzorom razuma. Naše su sposobnosti kao kemijska svojstva koja različitim kombinacijama određuju svakomu tijelu njegove mogućnosti. Čovjek ne daje poziv sam sebi. To je dar neba i prirode. Preostaje nam jedino biti potpuno odani Bogu i svojemu razumu nakon što im čujemo glas.

Ako ovako shvatimo izreku Disraelija1: “Činite što vam se sviđa, samo neka vam se doista sviđa”, otkrit ćemo duboki smisao. Ukus najbolje prosuđuje jer je u uskoj vezi s dubokim težnjama i sposobnostima. Ako je sveti Toma opravdano smatrao kako čežnja određuje djelovanje i da po njoj možemo razvrstati ljude, onda možemo slobodno zaključiti da nam ova čežnja otkriva i poziv. Samo je moramo potanko ispitati i otkriti gdje se ukus i spontani zanos dodiruju s Božjim darovima i njegovim namjerama.

Proučavanje intelektualnoga poziva, uz značajnu korist koja se sastoji u vlastitomu ostvarivanju u potpunosti, donosi i općenitiju korist koju nitko ne smije zanemariti.

Kršćansko društvo sačinjavaju različite osobe i svaki koji se odriče svoje društvene uloge osiromašuje čovječanstvo i samoga Krista lišava jednoga dijela njegova kraljevstva. Krist vlada po osvojenim dušama. Život njegovih “udova” sastavni je dio njegova vječnoga života. Svaki je takav kršćanski i ljudski život nepriopćiv, jedinstven i prema tome potreban za proširenje “duhovnoga tijela”. Ako ste pozvani da svijetlite, nemojte skrivati to svjetlo što ga očekuju u Očevu domu, pa bilo ono veliko ili maleno. Ljubite istinu i njezine životne plodove radi sebe i radi bližnjih. Podajte čitavo vrijeme i čitavo srce znanju i njegovoj primjeni.

Svi putovi osim jednoga kobni su po vas jer se udaljuju od smjera kojim se mora kretati i razvijati vaša aktivnost. Prihvatite taj sveti poziv i ne budite nevjerni Bogu, braći i sebi.

Podrazumijeva se da intelektualnomu životu morate pristupiti bez želje za dobitkom, bez častohleplja i bez želje za ispraznom slavom. Bučno odobravanje javnosti laska samo površnim duhovima. Slavoljubivost vrijeđa vječnu istinu jer je podlaže sebi. Zar nije svetogrđe poigravati se pitanjima koja odlučuju o životu i smrti, poigravati se tajnama prirode i Bogom, smatrati se vrijednim književnikom ili filozofom na štetu istine ili neovisno o njoj? Takvi ciljevi, a nadasve prvi spomenuti, ne bi mogli podržavati zanos u istraživatelja. Ubrzo ćemo opaziti kako malaksaju sile i kako taština traži isprazno zadovoljstvo, a ne brine se za stvarnost.

Jaka i duboka volja vrijedi više od ičega na svijetu, volja da postaneš netko i da postigneš nešto, da već sada budeš željom onaj idealni netko kojemu težiš. To je glavno, a ostalo će nadoći. Svagdje ima knjiga, a potrebne su samo neke. Okolinu koja bi nas bodrila nadoknađuje naš duh u samoći. Kada smo u samoći, s nama borave veliki umovi spremni na svaki poziv, a slavna prošla stoljeća kao da mame vatrenoga mislioca k sebi. Na predavanja ne dolaze oni koji to mogu ili veoma rijetko dolaze ako u njima ne nalaze zabavu i zadovoljstvo. A ako vas javnost katkada i oduševljava, ipak vas još češće uznemiruje i rastresa pa tako zbog dva nevrijedna novčića možete izgubiti blago. Prigrlite radije samoću gdje svako sjeme stostruko rodi i gdje se svaka sunčana zraka prelijeva u spektar zlaćanih jesenskih boja.

Kada je sveti Toma Akvinski putujući u Pariz izdaleka ugledao taj veliki grad, reče svojemu pratiocu: “Brate, sve ovo bih dao za Krizostomov komentar svetoga Mateja.” Kada je čovjek prožet ovakvim osjećajima, onda je svejedno gdje se nalazi i čime raspolaže. On je obilježen znakom izabranika Božjih i preostaje mu ustrajati i povjeriti se Bogu koji upravlja njegovim životom.

Mladiću koji razumiješ ovaj govor i osjećaš da te heroji uma tajanstveno privlače, a ipak se bojiš neuspjeha, čuj me! Imaš li dva slobodna sata dnevno? Jamčiš li da ćeš ih ljubomorno čuvati i da ćeš ih savršeno upotrijebiti? Zatim, jamčiš li da možeš, kao baštinik kraljevstva Božjega, piti kalež gorkoga kao i slatkoga pića što će ti ga ponuditi ti časovi? Ako pristaješ, pouzdaj se! Štoviše, budi posve miran!

Ako se moraš boriti za svagdanji kruh, kako to često biva, bori se barem tako da ne žrtvuješ svoju duhovnu slobodu. Ako li se ne moraš boriti, tvoji će te visoki ciljevi još snažnije privući. Mnogi su velikani bili i zanatlije. Mnogi su priznali da su samo dva sata, što ih i ja tražim, dovoljna za intelektualni rad. Znaj samo lijepo rasporediti to kratko vrijeme. Svakodnevno se napajaj na izvoru što gasi žeđ i nanovo je povećava.

Želiš li i ti, prema svojim sposobnostima, pomoći da mudrost vjekuje među ljudima, da se prikupi baština stoljeća, da se sadašnjici dadu pravila duha, da se prouče činjenice i uzroci, da se nestalni pogledi usmjere k prvim uzrocima, a srca prema zadnjim ciljevima, da se razbukti, kada ustreba, plamen što tinja, da se rašire istina i dobrota? To je tvoja misija. Ovo je zaista vrijedno najveće žrtve i najuzvišenijega zanosa.

Ozbiljno učenje i neprekidna primjena onoga što otac Gratry naziva živom logikom, a to je razvitak našega duha ili ljudske riječi u izravnu ili neizravnu dodiru s Duhom i riječju Božjom, otvorit će ti ulaz u divno svetište. Bit ćeš među onima koji rastu i napreduju pa se tako spremaju na prekrasne darove. I ti ćeš se jednom, bude li htio Bog, nalaziti u društvu plemenitih duhova.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Kako biti intelektualac”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.

O knjizi “Kako biti intelektualac” saznajte više na linku ovdje gdje je možete i prelistati.

——————

1      Benjamin Disraeli (1804.–1881.) bio je britanski književnik i političar. U dva navrata bio je predsjednik britanske vlade. [nap. red.]