Kako održati govor poput nadbiskupa Fultona J. Sheena

Iako većina ljudi kaže da su Martin Luther King ml. i Billy Graham najveći propovjednici dvadesetog stoljeća, po meni, Fulton Sheen im stoji uz bok. Svi koji su nadbiskupa Sheena slušali na radiju ili na televiziji brzo će se složiti s tim – pričat će o njegovu magnetizmu, auri, tonu i ritmu, koji su očaravajući. Poslušajte na internetu neke njegove govore i vidjet ćete da su u pravu.

Foto: www.liberty.me

Svi oni koji javno govore velikim grupama — učitelji, političari, svećenici, đakoni — mogu puno naučiti od nadbiskupa Fultona J. Sheena, jednog od najvećih duhovnih propovjednika koji je umro 9. prosinca 1979. godine. Sheen nikad nije napisao knjigu o propovijedanju. Ipak, zahvaljujući jednoj radoznaloj časnoj sestri, sačuvali smo neke od njegovih savjeta.

Godine 1979., čekajući dolazak gostiju u jednom restoranu, sestra Ann Edward zamolila je nadbiskupa Sheena za nekoliko natuknica o govorništvu. Dok je on govorio, ona je žustro zapisivala, dodajući brojeve i tipkajući odgovore. Evo njegovih savjeta:

1. Ton glasa: Platon kaže da ton glasa neke osobe ostaje u našem sjećanju čak tri ili četiri dana kasnije. Kvaliteta tona glasa ostavlja snažan dojam na publiku.

2. Dok slušate govornika, brojite koliko ima riječi nakon svakog udaha. Označite svaku riječ crticom i svaku stanku kosom crtom. No, ukoliko dobijete znakovlje -/-/ to znači da postaje dosadno i ustajalo.

3. Izbjegavajte “propovjednički” glas. Budite prirodni. Kao što je rekao Disraeli (britanski političar, nap. prev.) – “Glas je najpouzdaniji pokazatelj karaktera.”

4. Naučite vrijednost stanke. Ali nikada radi nje same, već radi isticanja, kako bi misao publici bolje “sjela”. Slušatelji trebaju vrijeme da misao “probave”.

5. Šapat može imati veću vrijednost negoli krik. Macaulay (britanski povjesničar, nap. prev.) je rekao za Pitta (britanski premijer, nap. prev.): “Čak se i u najzabitijem dijelu Donjeg doma mogao čuti njegov šapat.”

6. Ako u publici nastane komešanje, uznemirenost ili ako neki ljudi kasne, ne podižite svoj glas; stišajte ton i publika će pokušati čuti vaš šapat.

7. Publika je nepogrešiva u prosudbi je li govornikov glas prirodan ili umjetan.

8. Neka vaša prva rečenica uvijek bude zanimljiva. Nemojte početi s onim očitim, npr.: “Danas slavimo 25. godišnjicu.”

9. Samo nervozni govornici trebaju vodu.

10. Ako je “sažetost” duša humora, tada je “znati kada prestati” tajna govora.

11. Prije samog početka zastanite na nekoliko trenutaka. Kao što majka ne može zaboraviti dijete svoje utrobe, tako ni mi ne možemo zaboraviti ono što je u našem mozgu.

12. Započnite tihim glasom.

13. Publika treba samopouzdanu osobu; osjećajte se nadmoćno, a ne uplašeno ili poslušno.

14. Za početak, imajte uza se jednu priču o tome kako se niste pokazali u najboljem svjetlu.

Sažetak:

1. Govorite prirodno.
2. Molite žarko.
3. Šapćite povjerljivo.
4. Upozoravajte tugaljivo.
5. Priopćujte jasno.
6. Stalno molite.

Izvor: brandonvogt.com

Prijevod: Martin K.|Bitno.net