MALA ŠKOLA DUHOVNOG ODGOJA

Bog želi da odrastete

Cilj koji vam je namijenio vaš Nebeski Otac je da sazrijete i razvijete osobine Isusa Krista. Na žalost, milijuni kršćana ostare, ali nikad ne odrastu. Zapnu u vječnom duhovnom djetinjstvu, ostanu u pelenama i s bočicama. Razlog tomu je taj što ne žele sazreti.

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Duhovno sazrijevanje ne zbiva se samo po sebi. Za njega je potrebno hotimično predanje. Morate željeti sazrijevati, odlučiti da sazrete, truditi se da sazrete i biti ustrajni u sazrijevanju. Učeništvo – kojim postajemo sličniji Kristu – uvijek započinje odlukom. Isus nas pozove, a mi prihvatimo poziv: I kaže mu: „Pođi za mnom!” (Matej) usta i pođe za njim.

Kad su učenici najprije odlučili slijediti Isusa, nisu razumjeli što to sve znači. Jednostavno su prihvatili Isusov poziv. Za početak je to sve što vam je potrebno: odlučite se postati Kristov učenik. Ništa neće u većoj mjeri oblikovati vaš život od onoga čemu ste se odlučili posvetiti. Od toga se možete razvijati ili vas to može uništiti, ali će u svakom slučaju odrediti kakvi ste.

Recite mi čemu ste se posvetili, pa ću vam reći kakvi ćete biti za dvadeset godina. Oblikujemo se prema onome čemu smo posvećeni. Upravo pri tom odabiru predanja najveća većina promaši Božju svrhu za svoj život. Mnogi se boje ičemu posvetiti pa samo plutaju kroz život nošeni bujicom. Drugi se napola posvete proturječnim ciljevima, što ih odvede u nezadovoljstvo i osrednjost. Neki se pak posvete samo tjelesnim ciljevima, recimo da se obogate ili proslave, pa završe razočarani i ogorčeni. Svaka naša odluka ima vječne posljedice i zato mudro birajte.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Petar upozorava da će se sav svijet koji poznajemo raspasti te da se zato trebamo isticati u svetu življenju i pobožnosti! (2 Pt 3,11)

Božji posao i vaš posao

Kristolikost je posljedica donošenja odluka na Kristov način i pouzdavanja u Duha Svetog da nam pomogne provesti te odluke. Kad se jednom ozbiljno odlučite biti sličniji Kristu, morate početi drukčije postupati. Morat ćete prestati s nekim starim navikama te razviti nove i hotimično mijenjati način razmišljanja. Možete biti sigurni da će vam Duh Sveti pomoći pri tim promjenama. Biblija kaže: (…) sa strahom i drhtanjem nastojte da postignete svoje spasenje. Bog je,naime onaj koji proizvodi u vama i htijenje i djelovanje da mu se možete svidjeti. (Fil 2, 12-13) Iz tog teksta možemo vidjeti da postoje dvije sastavnice duhovnog sazrijevanja: ono što mi radimo i ono što Bog čini u nama. Ono što mi činimo je naša odgovornost, a Božji posao da djeluje u nama. Duhovno je sazrijevanje suradnja između vas i Duha Svetoga. Božji Duh djeluje s nama, a ne samo u nama. Taj redak napisan vjernicima ne govori o tome kako primiti spasenje nego kako sazrijevati. Ne kaže da trebamo raditi za spasenje, truditi se da ga zaslužimo, jer se onome što je Krist za nas učinio nema što dodati. Pri tjelovježbi vježbate da biste razvili svoje tijelo, a ne da biste ga dobili. Bog vam je dao novi život; sada ste odgovorni razvijati ga sa strahom i trepetom. To znači da ozbiljno shvatite svoje duhovno sazrijevanje! Kad se ljudi prema njemu nemarno odnose, to pokazuje da ne razumiju vječne posljedice.

Promijenite automatskog pilota

Da biste promijenili svoj život, morate promijeniti način razmišljanja. Iza svega što činite stoji smisao. Svaki je postupak motiviran vjerovanjem, svaki postupak uzrokovan stajalištem. Bog je to rekao tisuće godina prije psihologa: A svrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život. (Izreke 4:23)

Zamislite da se jezerom vozite s gliserom s automatskim pilotom usmjerenim prema istoku. Odlučite li se okrenuti i poći prema zapadu, smjer možete promijeniti na dva načina. Jedan je da uhvatite upravljač i na silu ga usmjerite oprečno od smjera za koji je programiran automatski pilot. Golom snagom mogli biste ga svladati, ali biste se neprekidno borili s otporom. Ruke bi vam se naposljetku umorile od napetosti, pustili biste upravljač i čamac bi se odmah ponovno usmjerio prema istoku, kao što je programiran.

To se zbiva kad se svoj život trudite promijeniti samo snagom volje: “Natjerat ću se da manje jedem… da više vježbam… da ne budem neorganiziran i da ne kasnim.” Da, snaga volje može dati kratkotrajnu promjenu, ali uzrokuje neprekidan stres zato što niste riješili temeljni problem. Promjenu nećete osjećati kao prirodno stanje stvari i zato ćete na kraju odustati, prekinuti dijetu i vježbanje. Brzo ćete se vratiti starim navikama.

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Postoji bolji i lakši način: Promijenite automatskog pilota – način razmišljanja. Biblija kaže: preobrazujte se obnavljanjem svoje pameti. (Rim 12,2) Prvi korak prema duhovnom rastu je promjena načina razmišljanja. Promjena uvijek započinje u vašem umu. Način na koji razmišljate određuje kako se osjećate, a vaši osjećaji utječu na vaše postupke. Pavao je rekao: Duh mora obnoviti vaš način razmišljanja. (Ef 4,23)

Da biste bili poput Krista, morate se naučiti razmišljati poput Krista. U Novom se zavjetu ta mislena promjena naziva pokajanjem, za što grčka riječ doslovce znači “promjena uma”. Pokajanje se zbiva kad prestanete razmišljati na stari način i prihvatite Božji način razmišljanja – o sebi, grijehu, Bogu, drugim ljudima, životu, svojoj budućnosti i svemu ostalom. Kad prihvatite Kristovo stajalište.

Zapovjeđeno nam je: Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu. (Fil 2, 5) Taj proces ima dva dijela. Najprije morate prestati nezrelo razmišljati, biti usredotočeni na sebe i na vlastite potrebe. U Bibliji piše: Braćo, ne budite više djeca po razboritosti, već po zloći budite djeca, a po razboritosti budite zreli ljudi! (1Kor 14,20) Malena su djeca po prirodi sebična. Misle samo na sebe i vlastite potrebe. Ne mogu davati nego samo primati. Takvo je razmišljanje nezrelo. Nažalost, mnogi ljudi nikad ne stasaju dalje od takvog načina razmišljanja. Biblija kaže da je sebično razmišljanje izvor grešnog ponašanja: Oni koji žive po tijelu teže za tjelesnim stvarima, dok oni koji žive po Duhu teže za onim što je duhovno. (Rim 8,5) Nadalje, da bismo razmišljali kao Isus moramo početi zrelo razmišljati – usredotočiti se na druge umjesto na sebe. U glasovitom poglavlju o pravoj ljubavi, Pavao je zaključio da je razmišljanje o drugima znak zrelosti: Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio kao dijete, sudio kao dijete. Kad sam postao zreo čovjek, odbacio sam što je djetinje. (1Kor 13,11)

Danas mnogi misle da se duhovna zrelost mjeri poznavanjem Biblije ili doktrine. Iako je znanje jedan od pokazatelja zrelosti, ono nije sve. Kršćanski se život sastoji od još mnogo čega osim vjerovanja i uvjeravanja; on obuhvaća ponašanje i karakter. Naša djela moraju biti u skladu s našim vjerovanjem, a uvjerenja moramo potkrijepiti kristolikim ponašanjem.

Kršćanstvo nije religija ni filozofija, već životni stil i ponašanje u odnosima. Srž je takvog životnog stila da, poput Isusa, mislimo na druge umjesto na sebe. Biblija kaže: Svaki od nas neka ugađa bližnjemu, u njegovu korist, za dobro, jer ni Krist nije sam sebi ugađao. (Rim 15, 2-3)

Misliti na druge srce je kristolikosti i najbolji dokaz duhovnog rasta. Takva vrsta razmišljanja je neprirodna, kontrakulturna, rijetka i teška. Na sreću, imamo pomoć: Nismo primili duha ovoga svijeta, nego Duha koji dolazi od Boga. (1Kor 2,12)

Rick Warren (ulomak iz knjige “Svrhovit život”),

preuzeto iz časopisa Book

Tekst se nastavlja ispod oglasa


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 8. rujna 2014.

Možda vam se svidi