Možemo li voljeti čovjeka i služiti mu, a da se pritom ne pozivamo na Boga? Slavni ruski pisac Fjodor Mihajlovič Dostojevski na ovo je pitanje odgovorio prije 150 godina: “Odsutnost Boga ne možete zamijeniti ljubavlju prema čovječanstvu jer će vas ljudi odmah pitati: ‘A zašto bih trebao osjećati ljubav prema čovječanstvu.’”

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Želja za služenjem proistječe iz vrline poniznosti koja, pak, proistječe iz onoga istog vrela iz kojega proistječu sve druge vrline – iz srca, volje i uma. Ali poniznost je, više od svih drugih vrlina, ukorijenjena u dubinama ljudske osobnosti. Čovjek služi drugima prije svega zato što cijeni biti drugome na usluzi. To nam govori nešto o čovjekovim motivima u području djelovanja.

Čovjekovi su motivi raznovrsni. Oni obuhvaćaju stjecanje novca (materijalna motivacija), usvajanje korisnih znanja i vještina (profesionalna), razvijanje karaktera (duhovna), služenje drugima (altruistička) i/ili proslava Boga (religiozna). Čovjeka u profesionalnome poslu obično potiče više ovih motiva, a katkada i svi oni zajedno. U stvarnosti motive je gotovo nemoguće odvojiti. Želja za stjecanjem novca (materijalna motivacija) prije će se ispuniti ako čovjek poveća svoje znanje i vještine (profesionalna motivacija). Slično tome, oni koji žele služiti drugima (altruistička motivacija) teže razvijanju svojega karaktera prakticiranjem ljudskih vrlina (duhovna motivacija) i slaveći Boga (religijska motivacija).

Vjera doista, osobito kršćanska vjera, daje najradikalniji i najuvjerljiviji odgovor na pitanje: “Zašto moram služiti drugima?” Kršćani to čine zato što u svakome pojedincu vide Isusa Krista. Oni služe čovjeku radi Boga.

Možemo li voljeti čovjeka i služiti mu, a da se pritom ne pozivamo na Boga? Slavni ruski pisac Fjodor Mihajlovič Dostojevski na ovo je pitanje odgovorio prije 150 godina: “Odsutnost Boga ne možete zamijeniti ljubavlju prema čovječanstvu jer će vas ljudi odmah pitati: ‘A zašto bih trebao osjećati ljubav prema čovječanstvu.’”16

Mogu neko vrijeme služiti drugima zbog sentimentalnih razloga, zbog drugarstva ili da bih dokazao (pa makar i samome sebi) da sam dobar čovjek. Ali kada iskrsnu poteškoće i kada je potrebno biti junak, vjerojatno ću zaključiti da je cijena služenja previsoka za ono što dobivam zauzvrat.

Unatoč svim peripetijama svakodnevnoga života, religijski motiv najviše potiče želju za bezuvjetnim i doživotnim služenjem. Ovaj je motiv najjači zato što nam omogućuje da u drugima vidimo Boga.

Postoje ljudi čije je djelovanje prožeto duhom vjere. Njima je u životu najviše stalo do toga da ugode Bogu služeći drugima. Takvi ljudi djeluju in conspectu Domini – u prisutnosti Božjoj. Njima je potpuno svejedno primjećuje li netko njihova dobra djela ili ne. Oni uopće ne razmišljaju o ljudskim priznanjima.

Služiti pred licem Božjim

Sjećam se jednoga prizora koji izvanredno opisuje ovo o čemu govorim. Jednom sam bio pozvan na konferenciju o reformi obrazovanja u Sankt Peterburgu u Rusiji. Premda je jutro bilo hladno, dvojio sam da li da obučem svoj zimski kaput ili ne jer su mi dan ranije okretna vrata zahvatila kaput i poderala podstavu. No kako je bilo vrlo hladno, ipak sam ga obukao.

Stigavši u predvorje u kojemu se održavala konferencija, dao sam kaput jednoj starijoj gospođi u garderobi i uspeo se veličanstvenim stubištem u konferencijsku dvoranu.

Kada je događaj završio, kaput mi je donijela ista ona postarija gospođa. Zahvalio sam joj, otišao na večeru i na kraju se vratio u hotel. Skinuvši kaput, začudio sam se vidjevši da je podstava na njemu zašivena.

Podstavu je zašila gospođa u garderobi. Ona nije bila zaposlenica velike korporacije koja u svojoj izjavi o misiji govori o “posvećenosti beskompromisnu personaliziranu služenju”, već je radila u državnome poduzeću koje nije marilo za bilo kakvo služenje i bila je slabo plaćena.

Bio sam dirnut njezinim postupkom. Jednako tako dirnuli su me njezina nesebičnost, njezina briga za mene (potpunoga stranca) te njezina želja da… prođe nezapaženo. Za njezin trud nisam joj dao ništa, ni novčića; nisam joj odao priznanje niti sam joj zahvalio, jer mi nije rekla da je to učinila. To što je učinila učinila je – Rusi bi rekli – pred licem Božjim.

Čovjek motiviran altruizmom prekida s poslom onoga trenutka kada je, koristeći se dostupnim sredstvima, udovoljio drugome. Čovjek vođen isključivo profesionalnim motivima zanemaruje svoj posao onoga trenutka kada mu postane dosadan ili kada mu se učini da ne može više ništa naučiti. Čovjek motiviran isključivo materijalnim razlozima ulaže minimalne napore i nada se maksimalnoj zaradi.

Ljudima motiviranim isključivo materijalnim ili profesionalnim razlozima potrebna je izvanjska kontrola. Ljudima motiviranim altruističkim razlozima kontrola ne treba.

Preuzeto iz knjige Istinsko vodstvo koja nudi konkretnu i praktičnu metodu za autentičan nutarnji rast i ostvarenje životnoga ispunjenja. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje, a možete je nabaviti preko web knjižare www.verbum.hr. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.