Osobno nikad nisam bio zadužen, čak ni prije obraćenja na kršćanstvo. U mojoj je naravi da mrzim plaćati kamate pa, i kad bih posudio novac za posao, uvijek bih ga vratio što je brže moguće. No, robovao sam poslu na drugi način.

Došao sam iz siromašne sredine i od početka svoje karijere bio sam vođen velikom željom da uspijem. Tako sam gotovo svaki trenutak u životu posvetio uspjehu. Nije me toliko zanimao novac koliko sigurnost koju je on predstavljao. Nisam trošio razbacujući se, nisam htio biti bogat zbog taštine ili ponosa, ali sam svejedno bio u ropstvu. Moja potraga za sigurnošću zarobila me nedostatkom vremena za moju obitelj i za Boga.

Ropstvo poslu dolazi u mnogim oblicima, od opterećenosti problemima vezanim uz dugove do pretjerane posvećenosti poslu. Možda se to najbolje može opisati kao bilo što što ometa naš odnos s Bogom ili našom obitelji, a što je prema Božjoj riječi pretjerivanje. Isus Krist je bio vrlo jasan kad je rekao: ‘Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga pristajati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu!’ (Evanđelje po Luki 16,13). Ako služimo poslu, ne možemo služiti Bogu. Posao mora biti sredstvo služenja Bogu, oruđe kojim proslavljamo Krista šireći u praksi Njegovu poruku ljubavi.

Često se od raznih uspješnih poslovnih ljudi u mirovini može čuti ista priča: ‘Žao mi je što nisam barem malo više vremena provodio sa svojom obitelji umjesto na poslu, malo manje bih zaradio, ali bio bih više s njima.’ Navezivanje na bilo što jest pretjerivanje. Previše bilo čega pa i dobrih stvari, što rad zasigurno jest, može uništiti naš život.

Ideja o brzom bogaćenju

Korištenje svojom velikom nadarenosti, koju naravno Gospodin daje kako bi se postalo bogatim, nije protivno Svetom pismu, ali trenutak u kojemu poslovanje postaje suprotno Svetom pismu jest trenutak kad pohlepa za bogatstvom postaje najvažniji poticaj gotovo svakoj odluci.

Ono što često razlikuje pravog kršćanina u poslu od nekršćanina ili pohlepnih kršćana jest način na koji oni vrednuju ljude. Apostol Pavao je to rekao jasno da jasnije ne može biti: ‘Ne činite ništa iz sebičnosti ili tašte slave, nego u poniznosti smatrajte jedan drugog većim od sebe.’ (Poslanica Filipljanima 2,3).

Jesu li tvoji pokretački motivi ja sam najvažniji ili su svi jednako važni? Svi planovi za brzo bogaćenje zasnivaju se na pohlepi, a sva pohlepa ima u svojoj srži motiv ja sam najvažniji, a to je oholost, temeljni grijeh iz kojeg izviru svi ostali. Često sam govorio da bi većina poslovnih ljudi kršćana, kad bih ih uspio uvjeriti da sačuvaju mali dio onog što zarade i izbjegnu kušnju brzog bogaćenja, mogli smanjiti cijene svojih proizvoda i svejedno završiti s više novca na kraju svojih karijera.

Ideja o brzom bogaćenju vodi do tri osnovne pogreške: (1) ulazak u poslovni pothvat koji ne razumijemo dovoljno, (2) riskiranje novca koji si ne možemo dopustiti izgubiti (obično je to posuđeni novac), (3) donošenje brzopletih odluka. Svaki od ovih postupaka krše jedan ili više biblijskih načela. Sve ove pogreške neposredna su posljedica pohlepe kao glavnog pokretačkog motiva. Zapamtite: ‘Čestit čovjek stječe blagoslov, a tko hrli za bogatstvom, ne ostaje bez kazne.’ (Mudre izreke 28,20).

Jedini način za izbjegavanje temeljnog problema robovanja poslu jest realistično planiranje, i u poslovanju i u osobnom životu.

Ovo je pet karakterističnih simptoma robovanja poslu:

1. simptom: ŽELJA ZA NADMOĆI

Vjerojatno ništa ne simbolizira tužno stanje našeg društva više od egoističnih stavova mnogih, ako ne većine, poslovnih ljudi koji misle kako su sami uspjeli. No, nitko nije uspio sam. Samo sjedinjena nastojanja vrlo mnogo ljudi čine nekoga uspješnim. To je, zasigurno, rezultat Božjeg blagoslova.

Zanimljivo je kako nas ozbiljni problemi: financijski, bračni, tjelesni čine poniznima u duhu pa zato cijenimo pomoć koju nam drugi pružaju. No, kad problemi nestanu i zamijeni ih uspjeh, većina nas prihvaća stav ‘ja sam to sam učinio i nije mi potreban nitko’.

2. simptom: PREOPTEREĆENOST POSLOM

Današnji životni stil podrazumijeva sve više i više prepuštanja užicima koji nas čine zadovoljnima. Ovo često iziskuje dva dohotka i mnogo prekovremenih radnih sati jednog ili oba bračna partnera. U usporedbi s predanim poslovnim čovjekom ili poslovnom ženom koji pokušavaju izgraditi poslovno carstvo, prosječni je radnik najobičniji lijenčina.

Za osobu koja se tek probija u poslu nije neobično da redovito ima 80-satni radni tjedan, a u nekim slučajevima radi 100 sati ili više. Nažalost, mnogi ljudi misle kako je ovo i neophodno i normalno. Na taj način, ne samo da sebe dovode do krajnosti, nego isto zahtijevaju i od svih ostalih.

Istina je kako će 40-satni radni tjedan rijetko, ako ikad, izgraditi uspješan posao. No, 100-satni radni tjedan odražava veliku neravnotežu prioriteta, a ne prednost da ne bude dobar rukovoditelj! Mogu bez oklijevanja tvrditi kako nitko ne može održavati pravilnu ravnotežu između posla, obitelji i Boga ako radi više od 60 sati tjedno. Mogu se pojaviti povremena razdoblja kad su dodatni radni sati potrebni i neizbježni, ali čak i tada odnosi s drugima trpe.

3. simptom: PRETJERANO ZADUŽIVANJE

Američko gospodarstvo više nego išta drugo karakterizira načelo financiranja zaduživanjem. Godine 1929., cijela zemlja ali i svijet, bili su do temelja potreseni kolapsom našeg financijskog sustava. Milijuni ljudi bili su raseljeni nakon propasti poduzeća i zatvaranja banaka. U to se vrijeme mislilo kako će ta velika gospodarska kriza ostaviti dugotrajne posljedice na naše društvo i da obični ljudi više nikad neće riskirati svoje kuće i sigurnost ogromnim zaduživanjem. Sada, gotovo sedam desetljeća kasnije, u većim smo dugovima nego ikad.

U današnjoj ekonomiji, promjena od 2% u kamatnim stopama određuje nalazi li se zemlja u fazi rasta ili u recesiji. Pomak od 2% može uništiti više od polovice održivog poslovanja i stvoriti nezaposlenost od gotovo 30 milijuna ljudi. Nije li to nevjerojatno? Dakle, mi visimo nad tim ponorom, a krize su pravilo.

Ta promjena kamatnih stopa može se dogoditi u bilo koje vrijeme. Netko bi mogao pomisliti kako će poduzetnici očajnički otplaćivati dugove pokušavajući izbjeći neminovan slom. Umjesto toga, većina ih posuđuje kao da sutra ne postoji. Novine su pune izvještaja o preuzimanjima i spajanjima poduzeća koja su financirana uz veliko zaduživanje. Doslovno se stotine milijardi dolara slijeva na Wall Street stvarajući mjehuriće koji će dovesti do neizbježnog novog kolapsa.

4. simptom: LOŠA ORGANIZACIJA

U Svetom se pismu ovaj simptom naziva lijenošću. Mudre nas izreke upozoravaju na ovaj stav dvadesetak puta. Posebice volim redak: ‘Lijena ruka osiromašuje čovjeka, a marljiva ga obogaćuje’ (Mudre izreke 10,4). Ovo ni na koji način ne opravdava pretjerani rad na štetu svega ostalog, ali jasno izražava biblijsko načelo: lijenost je grijeh.

U poslu je organizacija apsolutna potreba, nešto bez čega se ne može. Neki ljudi, primjerice računovođe, po naravi su organizatori. Oni često vole svoj posao jer uživaju u detaljima i redu. Rijetko će, međutim, netko tko voli detaljan rad, postati poduzetnik, osim ako je posao neposredno vezan uz područje računovodstva. Zašto? Zato što je većina poduzetničkih tipova nesputana duha, vole raditi raznolike stvari i ne uživaju u rutinskim zadacima. No, bistar će poduzetnik s vremenom naučiti da, iako posao započinje idejama, organizacija čini posao uspješnim. To znači da poduzetnik mora ili razviti potrebnu disciplinu ili zaposliti nekoga tko će tvrtku držati u redu. U drugom će slučaju, u trenutku kad posao naraste do stupnja kad impulzivne odluke više neće biti dovoljne, vlasnik morati prodati tvrtku ili će ona propasti.

5. simptom: MENTALITET BRZOGA BOGAĆENJA

Neki ljudi gledaju posao kao sredstvo kojim će uz najmanji napor brzo steći novac i zatim iz posla izaći. Ljudi koji se drže ove filozofije ostavljaju iza sebe uništene živote, a ako su pritom i kršćani, kod svojih zaposlenika, kupaca i dobavljača izazivaju gađenje prema kršćanstvu.

Ovaj se mentalitet može vidjeti u cijelom današnjem američkom gospodarstvu u preuzimanjima i rasprodajama tisuća tvrtki. Sa zaposlenicima se postupa kao s pokretnom imovinom, zajmodavci često ‘drže vreću’ kad se vrijedna imovina rasprodaje, a matična tvrtka guta svu dobit. Tad se ono što je ostalo od izvorne djelatnosti poduzeća tjera u bankrot dok dobavljači i zaposlenici ne dobivaju praktički ništa.

Larry Burkett, iz knjige Business po Bibliji. S dopuštenjem preuzeto iz časopisa Book