Ulične svjetiljke: Gdje je nestao čovjek?
Koliko pomažemo, osjećamo potrebe jedni drugih? Koliko smo odvažni pomoći? Nažalost, sve ostane na like-u, podjeljivanju zanimljivih članaka, osjećajnih youtube videa. Na minutu ti se razgali srce, poželiš se odmah spakirati i otići volontirati u Afriku.
Nije problem u podijeljivanju, lijepo je to, plemenito, nego je problem u pasivnosti, neupućenosti, nezainteresiranosti, nihilizmu… Gdje si danas i što danas konkretno možeš učiniti?
Evo praktičnog primjera – vrijeme: subota jutro, lokacija: centar, aktivnost: kava. Prolaziš tim ulicama, prisiljen si gledati u to blještavilo izloga, gužva na svakom koraku…No, zanemari akcije i buku, vidiš li čovjeka pokraj puta, ne povlači te za rukav, stoji mirno, drži neki časopis?
Nepoznata naslovnica časopisa, nije atraktivan, promoviran, ne možeš ga pročitati u čekaonici kod zubara, nema ga na kioscima, nije zvučnog imena.
„Ulične svjetiljke“ – naziv je prvog hrvatskog časopisa o beskućništvu i srodnim društvenim temama. Časopis izdaje Franjevački svjetovni red – Mjesno bratstvo Trsat (Rijeka), koje ima i prihvatilište za beskućnike „Ruže sv. Franje” u Rijeci.
Prodaju ga potrebiti, beskućnici. Većina njih – socijalno isključenih, se osjeća zapostavljeno, bespomoćno, odbačeno, bezvrijedno i nekorisno, dok bolesni osijećaju bolnu društvenu stigmu koja ih predstavlja kao nesposobne i osramoćene.
No ovi hrabri prodavači svojim radom zarađuju za svoj kruh, ali i senzibiliziraju javnost o temi koja nije „bestseller“ prodaje.
Dragi čitatelju, nemoj da i ovo bude jedan od „zanimljivih“ članaka.
Kako kaže pater Ike (Skac Palma) „zaludu sve priče o gladnoj djeci Afrike – koje po fejsbuku nemilo lajkam; bolesnih i gladnih, obespravljenih – zbog kojih političare, vlade i svjetske urotnike junački kunem; zaludu mi sve to Gospodine, kad povijest mojih djela milosrđa jedva da je započela. Oslobodi me, daj da budem čovjek, koji, ne samo suosjeća, nego čini i korača putem dobrote. Da ne ostanem samo u molitvama, klanjanjima i pjesmama zauvijek; prometni me Gospodine, u kršćanina s djelima. Da osjetim kako je čovjeku, dalekom i stranom, biti čovjek, jer mi je brat. Da postanem mudri upravitelj nad slobodom koju si mi dao…
Blagoslovi moj vapaj, i neka po tvojoj riječi bude odvažnost u mom srcu na činjenje dobra, Gospodine!“
Odvaži se, kreni!
(i googlaj sljedeći korak u praktičnom pomaganju: socijalna samoposluga, Ruže sv. Franje)
Marijana Z.
