William Shakespeare, najveći engleski pisac, bio je katolik? Sudeći po knjizi ”Zagonetni Shakespeare. Dvorjanin ili odmetnik?”, postoje mnogi tragovi i dokazi koji potvrđuju katoličku vjeroispovijest engleskog pjesnika i dramatičara.

No, što se mijenja znajući da je Shakespeare ipak bio katolik? Prema Elisabetti Sali, autorici ove knjige, katolička vjeroispovijest britanskog pisca ”može podsjetiti Engleze da prava vjera njihove zemlje možda nije ona koju je potakla manjina koja ja bila na vlasti.”

Treba imati na umu da je William Shakespeare živio u vremenu u kojem je biti katolik značilo biti diskriminiran u društvu i biti u opasnosti izgubiti vlastiti život. Njegova vlastita rodbina, prijatelji i susjedi su ubijeni jer su bili katolici vjerni Papi.

Kako bismo upoznali povijest i Shakespearea katolika, ZENIT je intervjuirao Elisabettu Salu, koja predaje englesku povijest, jezik i književnost u srednjim škoalma i surađuje s raznim državnim novinama.

Za izdavačku kuću Ares već je izdala ”L’ira del Re e morte” (Kraljeva srdžba i smrt), o Enricu VIII i ”Krvavoj grofici”.

Koji su dokazi da je Shakespeare bio katolik o kojima govorite u knjizi?

Sala: ”Dokazi” se nalaze u jednom impresivnom nizu znakova,  često skrivenih. S jedne strane imamo brojne biografske detalje, poput katoličanstva njegove obitelji i visokog društvenog kruga kojem je Shakespeare pripadao u Londonu. Zatim imamo nepogrešivu katoličku konotaciju gotovo svih njegovih djela, koji na jasan način otkrivaju mentalitet onoga koji piše. Naravno, postoje detalji koji mogu pobjeći čitateljima (i istraživačima) koji nisu katolici.

Kraljica je znala da je Shakespeare katolik?

Sala: To ne možemo sa sigurnošću reći, najvjerojatnije je gajila barem neke sumnje. O njoj, međutim, možemo reći da nije bila ekstremist i da je, ako joj je to odgovaralo, mirno prelazila preko vjerskih i političkih razlika.

Zasigurno je cijenila talent velikog dramatičara i moguće je da ga nije htjela zaustaviti u tome. Znamo sigurno da je isto napravila u slučaju zborovođe Willilama Byrda, katolika, kojeg su kraljevi ministri željeli i mogli uništiti da ga ona nije osobno zaštitila.

U Shakespeareovim vremenima katoličanstvo je bilo protuzakonito. Kako je slavni dramski pisac  mogao posjećivati dvorove i izvoditi svoja djela? Zašto je bio prihvaćen i zaštićen?

Sala : Prvo,  jer je bio prepreden kako u umjetnosti tako i u životu. Drugo, jednostavno nije bilo moguće uhititi sve one koju su simpatizirali papinstvo jer su takvi bili u većini i među pukom i među visokom klasom. Najnovija istraživanja pokazuju činjenicu da su upravo te moćne katoličke obitelji štitile i pomagale ovog velikog pisca.

Kraljica, naravno, nije voljela katolike, ali je znala da su oni u mnogo manjoj mjeri opasni od puritanaca ekstremista, republikanaca i antimonarhista, koji bi u roku pola stoljeća uspjeli odsjeći kralju glavu i ukinuti monarhiju.

Također, Shakespeareovo se katoličanstvo nije moglo jasno potvrditi: njegova djela nisu nikad objavljena u cjelovitom izdanju prije 1623, sedam godina nakon njegove smrti.

Kako je Shakespeare tako dobro poznavao talijanska mjesta i gradove?

Sala:  Italija je bila u modi među Englezima šesnaestog i sedamnaestog stoljeća i tkogod se želio istaknuti citirao je talijanska mjesta i imena. Mnogi su se odvažavali u učenju jezika, i kako je naveo jedan istaknuti učenjak, Shakespeare bi bio najgluplji genij svog doba da se nije prilagodio.

Mnogi su njegovi izvori bili talijanski, na izvornom jeziku ili francuskom prijevodu, i naravno publika je bila oduševljena dramama čija se radnja događa u Italiji. Što se tiče njegove geografske točnosti, možemo reći da umnogome ne zadovoljava očekivanja i da , najvjerojatnije ni njega nije zanimala: na primjer, glavni lik iz drame ”Dva plemića iz Verone” putuje brodom iz Verone u Milano ili onaj iz ”Oluje”, milanski vojvoda,  biva svrgnut s prijestolja i odmah bačen u more. U svakom slučaju,  iako nije vidljivo iz njegovih djela, pitanje je li on ikad posjetio Italiju ostaje više no ikad otvoreno: kao što mnogi znaju,  nedavno su identificirani potpisi iz matičnih knjiga engleskog koledža u Rimu koji mogu biti šifrirano ime Williama Shakespearea: da je on ikad imao priliku posjetiti našu obalu, sumnjam da bi to napravio samo zbog jednog putovanja iz užitka.

Kako engleski katolici uspijevaju održati veze s Rimom i s Papom?

Sala: Između Rima i Londona je bila zbrka mladih bjegunaca koji su željeli ući u sjemenište, vjerskih i političkih prognanika, agenata tajne vlade,  misionara u civilu i tako dalje i tako dalje. Jedan engleski podanik koji bi napustio vlastitu zemlju da uđe u sjemenište i koji bi se vratio nazad u zemlju kao svećenik, bio bi automatski okrivljen za veleizdaju, i ako bi bio uhvaćen, pretrpio bi strašno mučenje rezervirano za izdajnike Krune.

Shakespeare je poznavao Giordana Bruna? U kakvim su bili odnosima?

Sala: O ovome nemamo nijedan dokaz, i štoviše, radi se po mom mišljenju o jednoj prilično nevjerojatnoj hipotezi, budući da je Bruno napustio Englesku 1585. kad je Shakespeare, kao dvadesetjednogodišnjak, bio (moguće) početnik kao glumac i nije se još okušao u drami. Vjerojatnije je da je poznavao Christophera Marlowa, drugog velikog dramatičara i pjesnika, koji je, poput Bruna, radio za državne tajne službe pod vodstvom Francisa Walinghama.

Na koji je način Shakespeareova katolička vjera utjecala na njegova djela?

Sala: Njegovo katoličanstvo je jedini ključ koji pomaže da se slože puzzle njegovog opusa.

U svojoj prekrasnoj studiji potvrđuje i Clare Asquith: ”Najveći pisac Engleske je živio i radio u najburnijem razdoblju države. Nemoguće je vjerovati da nije imao ništa za reći o drami njegovih dana. U stvari, dao je život svemu onome što je napisao: kriza Engleske je bila njegova strast.” Cenzura, progonstvo, osuda, zabrana govora, prisiljeno odmetništvo od vjere, osjećaj izoliranosti, i na trenutke, očaja… Sve je to bilo dijelom svakodnevnog života Engleza katolika.

Što se mijenja u književnim i povijesnim raspravama znajući da je Shakespeare bio katolik?

Sala: Aktualni biskup Canterburyja, Rowan Williams, naglasio je da mu ta činjenica nije od velike važnosti. Ja, naprotiv, u njoj vidim veliku važnost. Prije svega jer će to srušiti jednu lažnu sliku povijesti, onu koja želi Sakespearea okarakterizirazi kao pobornika elizabetinskog režima. Od velike je važnosti otkriti da se nacionalni pisac u stvarnosti veže za mnogo dublje korijene, za korijene koje je dijelio sa većinskim dijelom svog naroda.

S današnjom dubokom krizom anglikanizma, jedan Shakespeare bi mogao podsjetiti Engleze da možda pravi duh njihove zemlje nije bio onaj dirigiran od manjine koja je bila na vlasti.

Za Bitno.net priredila: I.V.

 Izvor: www.zenit.org