Razmišljanja o radosnoj novosti kršćanstva

Razmisljanja o radosnoj novosti krscanstva

Knjiga „Razmišljanja jednog kršćanina koji bi to htio biti“ Živana Sikirića, objavljena već prije podužeg vremena, ali nedovoljno uočena, zanosno je i evanđeoski utemeljeno te svjedočki snažno pisana knjiga. Živan Sikirić ovom knjigom želi posvjedočiti svoju vjeru, uputiti čitatelja na dublje iščitavanje i življenje Evanđelja. Nije pretjerano reći da je temeljni smisao ove knjige – uz njezino svjedočko značenje – razmišljanja u njoj sabrana dati u baštinu onima koji će se u njima prepoznati. Onima koji će imati žara i smjelosti neumorno ukazivati kako što vjernije živjeti svoje ljudsko i kršćansko određenje.

Živan Sikirić rođen je 11. svibnja 1927. u Hvaru. Kroz čitav je život angažirani vjernik i obiteljski čovjek. Po struci je pravnik. Na preklopnici knjige predstavljen je tek u nekoliko redaka. O njemu zasigurno govori i posveta upisana u knjigu: „Sa svojom Zrinom našoj djeci posvećujem“.

No Živan Sikirić o sebi, o onome što ga nadahnjuje i pokreće progovara na svakoj stranici ove knjige. On nastoji ići u srce Isusove poruke.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Temeljnu poruku svoje knjige Živan Sikirić sažima u sljedeće riječi: „Isus nam je povjerio da budemo Svjetlost svijeta. Zapovjedio nam je, pred Golgotom, da ljubimo jedni druge kao što je On ljubio nas. Molio je Oca da mi koji ćemo u Njega vjerovati budemo s Njim i međusobno jedno. Takvi, da Ga pred svijetom svjedočimo, da bi svijet u Njega povjerovao.“ Živan Sikirić – ne bez boli – ukazuje, kako smo mi kršćani „na obvezu takvog svjedočenja Krista zaboravili, kako nismo shvatili svu ozbiljnost i dalekosežnost Njegovih riječi, već smo ih sveli na manje zahtjevno, nama primjereno ‘Gospodine, Gospodine’, lišivši tako svoju vjeru nužnog svjedočkog elementa koji je Krist htio i naredio nam.“ Zbog toga potiče svoje čitatelje, vjernike, „da se – poslušni Kristu – odluče biti Mu svjedoci, dosljedno živjeti svoju vjeru, prepoznati od svijeta kao Njegovi učenici – osobno, obiteljski i crkveno.”

Življeno Evanđelje, življeno kršćanstvo istinski će biti prepoznatljivo po međusobnoj ljubavi onih koji se nazivaju Kristovima, po njihovom zajedništvu i ljubavi prema svima drugima. Živan Sikirić se pita što bismo mi kršćani bili i značili za svijet, kad bi svijet i u nama i u našim djelima vidio življenu ljubav tako prepoznatljivu u Majci Tereziji. Ili – drukčije rečeno – kakav bi ovaj svijet bio kad bi svatko tko se naziva Kristovim ljubio i živio poput nje.

Kad nas podsjeća na Isusove riječi: „Vi ste svjetlost svijeta!“, Živan Sikirić nas upozorava da je u tome sadržan poziv, silno zahtjevan i odgovoran: „biti Krist u svijetu! Biti Svjetlost – u tome je bit i jedinstvenost svjedočenja koje Krist od nas traži“.

Živan Sikirić upozorava i da se Kristovu molitvu „da budemo jedno“ ne smije shvaćati suženu samo na ekumensko značenje tih riječi, nego prije svega u odnosu na svakodnevni život svake vjerničke zajednice, svake obitelji. Da nam valja u tom duhu živjeti svjesni da smo svi, baš svi jednakog dostojanstva, i kroz to – u istom Duhu – Isusovu molitvu, Isusovu zapovijed živjeti sve šire, živjeti prema cijelom svijetu.

Po tome što smo kršćani, iznosi Živan Sikirić u svojim razmišljanjima, pozvani smo „da svaka naša misao bude Kristova misao, svaki naš korak – Kristov korak, svaki naš pogled – Kristov pogled, svaki naš postupak – Kristov postupak. Svaka naša molitva – Kristova molitva. Naša ljubav – Kristova ljubav!“ Jednako tako, u bračnom životu „njih dvoje treba da su jedno – u Kristu. Svaki njihov odnos treba da je u Kristu. Jedan u drugome gledaju Krista. U djeci vide – Krista. Djeca – Krista u njima. Sve radosno i teško doživljuju i podnose – u Kristu.“ I pita se: „Ne bi li naši svećenici trebali ukazivati na takav aspekt kršćanskog braka?“

Živan Sikirić u ovoj knjizi iznosi i svoja razmišljanja o Božjoj volji i ukazuje kako mi kršćani Božju volju nerijetko olako – pa i grubo, upravo neevanđeoski – pripisujemo i onome u čemu nije Božja volja. Jer Božja je volja zasigurno da naše živote prožima i usmjerava ljubav, naša evanđeoska povezanost i odgovornost.

U knjizi je uz sustavna razmišljanja sabran i niz kraćih razmišljanja, svojevrsnih poticaja za dublje razmišljanje te osobnu i zajedničku molitvu.

Stjepan Lice

Objavljeno: 12. siječnja 2013.

Možda vam se svidi