‘Ljudi nahvao’ i ‘ljudi nazbilj’ iz kazališta Gavella

Nakon svih ovih događanja s tim ružnim plakatom, došlo mi je pitanje: Stanuju li u tom kazalištu Gavella zli ljudi – ‘ljudi nahvao’, kako kaže Marin Držić? Koji Duh tamo obitava? Od Krista smo naučili u ljudima tražiti uvijek ono što je dobro – vidjeti u njima ‘ljude nazbilj’. Prošetat ćemo zajedno kroz ovo kazalište i malo pronjuškati.

Jeste li čuli za glumicu Editu Majić? Kažu nam da je to jedna od najtalentiranijih mladih glumica. Osvojila je Zlatnu arenu, također i nagradu Hrvatskoga glumišta za najbolju mladu glumicu i još nekoliko drugih. Edita se sada zove sestra Marija od Križa. Izišla je 2004. godine iz kazališta Gavella i ušla u samostan Sv. Josipa u španjolskom gradu Ávili, gdje je postala časna sestra karmelićanka. No godinama ste je mogli susresti na hodnicima u kazalištu, mogli ste je vidjeti i kako promatra plakate – i lijepe i ružne. U kazalištu su je jako voljeli, kažu, a rastanak s njom bio je emotivan.

Kako netko može dobiti takvo veliko zvanje u kazalištu? Zvanje za bosonoge karmelićanke, za jedan od najzahtjevnijih samostana na svijetu? Tamo su je sablažnjavali, možda ćete reći, morala je glumiti u svim tim ružnim predstavama pa se okrenula Bogu?

Najbolje da skoknemo kupiti kartu za neku predstavu da vidimo je li to istina. Karte, kao i obično, prodaje jedna neobično dobra gospođa. Ja sam tu već i prije nekoliko puta bio i uvijek je bila jednako dobra. Ako naiđete na nju kad budete kupovali kartu, umah ćete znati da je to baš ona o kojoj sam vam govorio. Kad dođe neka nova predstava, uvijek je pitam za mišljenje, a usput je pitam i je li predstava prosta ili nije. Jer imaju oni i neke proste predstave, svi znamo. I uvijek mi je rekla istinito uz dobrotu koja se ne može odglumiti.

Možete tako, na primjer, kupiti kartu za Gogoljevu „Ženidbu“. Ako se želite nasmijati, to je izvrstan izbor. Prekrasna predstava, vjerujte. Ruski majstor napisao ju je prije 180 godina, a još je tako svježa.

Ili predstava „Duh“ Margaret Edson. Gledao sam je, na žalost, samo tri puta. Evo kako kazalište Gavella u najavi opisuje predstavu:

„Glavna junakinja je Vivian Bearing, sveučilišna je profesorica. Veliki je um, njena specijalnost su soneti kršćanskog mističnog pjesnika Johna Donnea, koji se u njima intenzivno i duboko bavi i smrću. Profesorica Bearing, dakle, zna sve o životu i o smrti. A onda stiže dijagnoza: “Gospođo, imate rak.” I sve što joj je dotad davalo sigurnost, sve će to sada pokazati tek svoju nemoć. Vivian, zapravo, o životu i o smrti ne zna ništa. U njoj se kovitlaju pitanja bez odgovora o vječnom suprotstavljanju između tijela i duha, propadanja i trajanja, ali ne na teorijskoj i filozofskoj razini, ne, jer sad se radi o njenom životu i o njenoj smrti… Danas nam se često čini da je sve dostižno i dostupno, da se sve može kupiti, da se sve može čak i znati. Imamo osjećaj da smo živi jer kupujemo, trošimo, jer nas nazivaju “profesore”, “gospodine”, jer se identificiramo s time što smo u životu postigli, naučili, nakupovali, nabavili, prikupili, u sebi i oko sebe. Puni smo informacija o svemu. Što sa svim tim, kad gledamo smrti u oči? Je li naš um, kolikogod sjajan bio, sposoban dati odgovore na “konačna pitanja”? Što sam ja, kad sve to: znanje, titule, novac, nagrade…, postanu – u susretu s dijagnozom “neizlječivo” – tako beznačajni?“

I zaista je ovako kako piše u najavi. Predstava nakon koje čovjek jednostavno mora izići promijenjen.

Ili možda predstava Pedra Calderona de la Barce „Život je san“ koju režira naš poznati obraćenik Rene Medvešek. I predstava je, mogu reći, cijela obraćena na kršćanstvo.

Ili prekrasna predstava Elvisa Bošnjaka „Nosi nas rijeka“, predstava o teškom životu u Dalmatinskoj zagori, predstava o velikoj duši ljudi tog kraja. „Nosi nas rijeka“ je neka vrsta suprotnosti poznatom ismijavanju kojim Ante Tomić ujeda ovaj kraj. Ako vas je izujedao Tomić, ova predstava je kao melem na ranu, vjerujte. Ili Molierov „Tartuffe“: blistavi obračun s licemjerjem svake vrste…

[facebook]Klikni like i prati nas na Facebooku:[/facebook]

Ako pogledate neku od ovih predstava, nećete se razočarati, i nećete izaći manji ljudi nego što ste bili kad ste ušli u Gavellu. I, još nešto, ako zaista odete vidjeti neku od ovih predstava, napišite nam kako vas se dojmila.

Dakle, stanuju li u Gavelli ‘ljudi nahvao’? Možda ima i takvih, ali prevladavaju ‘ljudi nazbilj’. Mnogi su koji rade i surađuju tamo, više od stotinu ljudi… No kad odeš tamo, čuvaj se, možda dobiješ zvanje za karmelićanku. Jer uvjeravam te, sestra Edita Marija od Križa, u Avili, moli i za svoje prijatelje/ice u Gavelli, i za posjetitelje, i za tebe. Dakle, navraća li Isus u kazalište Gavella? Meni se čini da navraća, i to češće. Otiđite, možda ga baš tamo susretnete. Bog s vama i svako dobro.

Petar Nodilo SJ

Pročitajte i ostale članke ovog autora:

Kako je ministru Jovanoviću Jahve otvrdnuo srce

Kako je hajdukovac Josip Radošević Zujo piknuo svetoga jarca prstom u oko