KOLIJEVKA BENEDIKTINSKOG REDA
Na današnji dan prije 80 godina do temelja je uništena veličanstvena opatija Montecassino
Na današnji dan 1944. godine do temelja je uništena veličanstvena opatija Montecassino, kolijevka benediktinskog reda i najstariji samostan u Italiji
Foto: Wikimedia
Veličanstvena benediktinska opatija Montecassino osnovana 529. godine kolijevka je benedektinskog reda i najstariji samostan u Italiji. Utemeljio ju je sveti Benedikt iz Nursije, otac zapadnog redovništva i zaštitnik Europe, a u gotovo 1500 godina svoje povijesti doživjela je brojne pljačke i razaranja od kojih je najgore bilo ono u veljači 1944. godine.
Opatija se nalazi na 516 metara nadmorske visine, a izgrađena je na mjestu nekadašnjeg Apolonova hrama odnosno na temeljima rimske utvrde municipija Casinum. Sveti Benedikt na ovo je mjesto došao iz Subiaca kako bi podigao samostan za svoju redovničku zajednicu. Ondje je sastavio Pravilo benediktinskog reda, zbirku propisa, savjeta i poticaja kojima se uređuje bratski život u zajednici, ali i usmjerava svakog monaha na njegov osobni put obraćenja i tako postavio temelje monaškog života na Zapadu. Sveti Benedikt umro je u Montecassinu oko 550. godine, a pokopan je u kripti zajedno sa svojom sestrom svetom Skolastikom. Njihove relikvije čuvaju se u brončanoj urni ispod glavnoga oltara bazilikea, dok su relikvije drugih svetaca izložene s Kapeli relikvija.
Opatija je prvo razaranje doživjela oko 577. godine kada su ju osvojili Langobardi. Nakon obnove u 8. stoljeću posjetio ju je Karlo I. Veliki i dao joj velike povlastice. U 9. stoljeću Montecassino su opljačkali i spalili Saraceni. Potkraj 10. i početkom 11. stoljeća opatija je postala je umjetničko i kulturno središte, a jedan od njezinih opata, Fridrik Lorenski, postao je papa Stjepan IX. Za opata Deziderija (budućega pape Viktora III.), koji je bio suradnik i nasljednik pape Grgura VII., doživjela je kulturni procvat. Obnovljena je bazilika, a samostan je opremljen mnogobrojnim rukopisima s minijaturama, mozaicima i liturgijskim predmetima od zlata. Teško je stradala u potresu 1349. godine te ponovno obnovljena. Tijekom 17. stoljeća opatijska crkva obnovljena je u stilu napuljskog baroka, a 1799. godine Napoloeonova vojska osvojila je Montecassino i opljačkala opatiju.
Potkraj Drugog svjetskog rata, početkom 1944. godine, Montecassino se našao na ključnom položaju koji je kontrolirao prolaz prema Rimu zbog čega su ju Nijemci su još od jeseni 1943. godine koristili kao obrambenu utvrdu. U cilju proboja do Rima, u bitci za Montecassino, Saveznici su poduzeli četiri ofenzive na tzv. Zimsku liniju u Italiji koju su držali Nijemci i Talijani. Zapadna polovica Zimske linije bila je pod čvrstom rukom Nijemaca koji su nadzirali doline rijeke Rapido, Liri i Garigliano te neke od okolnih planinskih vrhova koji su činili tzv. Gustavovu liniju. Montecassino je dominirao nad gradom Cassinom i ulazima u doline Lirija i Rapida, no Nijemci ju nisu zauzeli već su postavili vojsku na strmim padinama ispod zidina opatije.
U strahu da opatija čini dio njemačkih obrambenih linija, prvenstveno kao izvidničko mjesto, Saveznici su ju odlučili bombardirati 15. veljače. Američki su bombarderi razorili samostan bacivši na njega oko 1.400 tona bombi. Ruševine opatije ponudile su Nijemcima još bolju zaštitu od zračnih i topničkih napada zbog čega su njemački padobranci nakon dva dana zauzeli položaje u njezinim ruševinama. Između 17. siječnja i 18. svibnja 1944. godine Montecassino i Gustavovu liniju Saveznici su napali četiri puta, a u posljednjem napadu sudjelovalo je 20 divizija na borbenoj liniji duljine 32 km. Njemački vojnici konačno su potisnuti sa svojih položaja, no za taj je uspjeh plaćena visoka cijena u ljudskim životoma. Više od dvadeset tisuća vojnika okončalo je život na Montecassinu, a trajni je podsjetnik na ovaj tragični događaj groblje poljskih vojnika koje se nalazi u blizini opatije. Dio neprocjenjivog kulturnog blaga opatije spašen je uoči bitke.
Do temelja srušena opatija obnavljana je između 1948. i 1956. godine. Jedan od portala bazilike krase brončana vrata iz 11. stoljeća izrađena u Carigradu, a prekrasni mozaici, freske i mramor ukrašavaju unutrašnjost raskošne crkve koja datira iz 17. stoljeća. Grobnica Pietra di Medicija koju je izradio Antonio di Sangallo jedno je od vrhunskih umjetničkih djela koja se nalaze u crkvi, a osobito je zanimljiv i izrezbareni kor iza glavnog oltara. U muzeju opatije izloženi su dijelovi stare opatije, artefakti pronađeni tijekom iskapanja u blizini samostana, stari rukopisi, grafike, liturgijsko ruho i srednjovjekovne slike. Izložene su i jaslice Sandra Botticellija. Do danas su sačuvana i mnogobrojna slikarska djela iz razdoblja od 14. do 17. st., inkunabule, pergamenti i ostali vrijedni dokumenti.
Pogledajte fotogaleriju!
