PRVA HRVATSKA ŽUPA U SAD-u

FOTO Pogledajte murale hrvatskog umjetnika zbog kojih je jedna američka crkva proglašena novom Siktinskom kapelom

Crkva sv. Nikole u Pittsburghu prva je crkva koju su hrvatski iseljenici podigli u Sjedinjenim Američkim Državama. I dok izvana djeluje poput svake druge crkve, njezina unutrašnjosti krije spektakularne murale koje je naslikao hrvatski umjetnik Maksimilijan Vanka i zbog kojih je ova crkva prozvana pittsburškom “Sikstinskom kapelom”.

Maksimilijan Vanka, tada već i u Americi priznati umjetnik, došao je u 1937. godine u Pittsburgh na poziv župnika fra Alberta Žagara kako bi oslikao crkvu sv. Nikole. Svoje djelo dovršio je u ljeto 1941. godine, nekoliko mjeseci prije nego će se Sjedinjene Države uključiti u Drugi svjetski rat, a vrlo brzo njegovi su murali proglašeni najboljima u Americi, te upisani u Nacionalni registar povijesnih mjesta (The National Register of Historic Places).

Život Maksimilijana Vanke

Ovaj velikan hrvatske umjetnosti rođen je u Zagrebu 1889. godine u belgijsko-austrijskoj plemićkoj obitelji Von Fürstenberg. Kao izvanbračno dijete za koje se nije smjelo znati, Maksimilijan je odmah po rođenju poslan na selo gdje ga je odgojila i zavoljela kao vlastito dijete Dora Jug. S osam godina njegov ga djed šalje u dvorac Brestje gdje je započeo novi život i školovanje kod najboljih učitelja. Nakon školovanja kod Bele Čikoša Sesije i u bruxelleskoj specijalnoj školi umjetničke kompozicije Vanka postaje profesor na Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt.

Godine 1918. upoznaje svoju buduću suprugu Margaret Stetten, Amerikanku i kćer newyorškog židovskog kirurga, s kojom stupa u brak 27. kolovoza 1931. Vjenčali su se na Korčuli gdje je Vanka osnovao svoju likovnu koloniju. Poput mnogih europskih umjetnika i intelektualaca i Vanka odlazi u Ameriku bježeći od diktatorskih režima koji polako preuzimaju europske države. Godine 1934. dolazi u New York u kojem je živio do 1941. U tom je razdoblju prošao Sjedinjene Države uzduž i poprijeko, a svoje europsko i američko iskustvo života pretočio je u veličanstvene pittsburške murale.

Veličanstveni pittsburški murali

Vankini murali izvanredan su primjer spoja tradicionalne i moderne estetike, bizantskog stila i hrvatske narodne umjetnosti izraženih umjetničkim jezikom nadrealizma. Kroz tradicionalnu kršćansku ikonografiju Vanka je izrazio svu strahotu svojega vremena – rata i ljudskog izrabljivanja. S jedne strane murali pripovijedaju priču o ratnim stradanjima i rasizmu, a s druge o posljedicama industrijske revolucije i malom čovjeku koji plaća cijenu u obje priče. Kristov bok i srce Blažene Djevice Marije na Vankinim muralima ne probada rimski mač, već vojnik s bajunetom, dok žene oplakuju tijelo mrtvog radnika. “Duh nepravde” nosi redovničku halju, a umjesto šlajera na glavi mu je gas-maska dok u ruci drži vagu na kojoj je novac prevagnuo kruh. Ipak, Krist svoj blagoslov podjeljuje obitelji iz radničke klase odjevene u tradicionalnu hrvatsku odjeću.

“Ovi murali moj su doprinos Americi – ne samo moj, već svih imigranata koji su poput mene zahvalni što su izbjegli europsku klaonicu”, napisao je Vanka godinama kasnije.

Veliki hrvatski umjetnik tragično je preminuo 2. veljače 1963. godine. Otišao je na kupanje u Porto Vallarta u Meksiku i više se nije vratio. Vankin pepeo udovica Margaret prosula je uz obalu Atlantika u blizini Marylanda, a njihova kći Peggy 1968. godine darovala je Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti 47 Vankinih djela.