O početcima crkve u Antiohiji čitamo u biblijskom izvješću iz Djela apostolskih (Dj 11,25-27), kada se Barnaba zaputio u Tarz pronaći apostola Pavla. Oni su se “godinu dana sastajali u toj Crkvi i poučavali poveće mnoštvo te se u Antiohiji učenici najprije prozvaše kršćanima”. Kršćanska predaja Petra, prvog među apostolima, smatra osnivačem antiohijske crkve i prvim predstojnikom kršćanske zajednice koja je boravila na tom području. Prema istoj predaji crkva svetog Petra smatra se mjestom gdje je sveti Petar prvi put propovijedao Evanđelje u Antiohiji.

Izvorni dijelovi crkve potječu iz 4. ili 5. stoljeća. Među njih spadaju dijelovi podnog mozaika i ostatci freske s desne strane oltara. Smatra se kako je tunel u unutrašnjosti crkve služio prvim kršćanima za bijeg u slučaju iznenadnog napada. Voda koja izvire iz obližnje stijene služila je za piće te se koristila prilikom obreda krštenja. Voda se također skupljala kako bi je posjetitelji mogli piti ili ponijeti onima koji su bili bolesni (smatra se kako voda ima ljekovita svojstva). Njezin protok oslabio je zbog nedavnih potresa.

Križari koji su sudjelovali u prvim križarskim ratovima, osvojivši Antiohiju 1098. godine, produžili su crkvu za nekoliko metara i te ju s dva luka povezali s naknadno izgrađenim pročeljem. Sama pročelje ponovno su dogradili kapucini 1863. godine, te po nalogu pape Pija IX. obnovili crkvu. Francuski car Napoleon III. pomogao je naknadnu obnovu crkve. Ostatci koji se nalaze na lijevoj strani crkvena ulaza pripadaju kolonadama koje su se nekoć nalazile ispred pročelja crkve.

Mramorni kip svetog Petra postavljen je iznad oltara 1932. godine.

Vrt ispred crkve korišten je kao groblje stotinama godina. Grobovi i grobna mjesta se nalaze također unutar crkve, posebno oko oltara. Ova crkva je služila kao jedno od posljednja tri počivališta Cara Svetog Rimskog Carstva Fridrika Barbarosse, nakon njegove smrti u trećem križarskom pohodu.

Iako je službeno muzej, u crkvi je moguće slaviti liturgijske obrede pod nadzorom upravitelja muzeja i posebne dozvole Provincije.

Izvor: Wikipedia

Prijevod: Nenad Palac | Bitno.net