Krajem prošle godine Zoran Vukman počastio nas je svojom novom knjigom u vlastitoj, pod naslovom Bogoubojstvo Zapada. Stoga bismo ju mogli doživjeti i kao njegov božićni poklon hrvatskom društvu i kulturi. Gotovo istovremeno, Verbum je objavio drugo izdanje njegove uspješnice od prije dva desetljeća, pod naslovom Propast svijeta ili novo doba poganstva (1997., 2016.), što će reći da se radi o etabliranom i priznatom autoru. Naime, Vukman je završio studij filozofije i rusistike, a hrvatskoj javnosti otprije je poznat kao novinar, kolumnist Slobodne Dalmacije i Hrvatskoga slova, politički publicist, društveni analitičar i prevoditelj s ruskoga jezika (prijevodi Nikolaja Berdjajeva i Vladimira Solovjeva). Čitav njegov autorski opus i duhovno-intelektualni profil snažno su obilježeni kršćanskim predznakom te prožeti idealizmom. Ipak, unatoč nespornoj erudiciji, obrazovanju i iskustvu, Vukman danas djeluje na medijskim marginama, javljajući se s tekstovima i komentarima na nekolicini mrežnih portala te na vlastitom blogu, dok neki drugi, od kojih mnogi ispodprosječne razine, uživaju visoke kolumnističke honorare u najtiražnijim tiskovinama.

Bogoubojstvo Zapada Vukman ambiciozno najavljuje kao prvi dio buduće Trilogije otkrivenja, a već u njegovom uvodnom dijelu daje do znanja u kojem će se smjeru kretati. Naslanjajući se na teme kojima se bavio u djelu Propast svijeta ili novo doba poganstva, raščlanjuje suvremeni fenomen dekonstrukcije tradicionalne antropologije. Taj je proces beskrajnim kulturnim relativizmom i svjesnim zanemarivanjem važnosti biološke komponente u određenju osobnoga identiteta doveo do izgradnje i postupnoga usvajanja genderističke dogme, koja imenicu rod nameće kao cjelovitu zamjenu za spol. Rod pritom podrazumijeva i komponentu transrodnosti, odnosno fluidnosti rodnih identiteta, a svi oni koji se javno suprotstavljaju takvom tumačenju izloženi su ideološkom malju militantnih aktivista, tj. ad hominem napadima, raznim pogrdnim nazivima i etiketama, počesto i potpunom isključivanju iz javnoga prostora. Sve to skupa Vukman anticipira kao predznak skore propasti zapadne civilizacije koja je zaboravila svoje korijene, uzimajući u obzir autore koji su ranije pisali o dekadenciji Zapada, poput Oswalda Spenglera i Patricka Buchanana.

Pripovijest počinje s očajničkom dijagnozom Friedricha Nietzschea o smrti Boga te idejom o „nadčovjeku“ (njem. Übermensch), kojim bi se nekako nadomjestila nastala praznina. Međutim, Nietzsche koji je prizivao neki muževniji i ratoborniji vijek ostao bi vjerojatno sablažnjen današnjom groteskno-karikaturalnom parodijom svoga „nadčovjeka“, oživotvorenom u vidu hermafroditskog bića, diviniziranog kroz kult genderizma i neograničene „fluidnosti identiteta“. Početni fenomen dalje se analizira i na zanimljiv način obrađuje, uz pomoć književno-filozofskoga instrumentarija niza inspirativnih autora i njihovih nadahnutih djela, poput Vladimira Solovjeva, Fjodora Mihajloviča Dostojevskoga, Alberta Camusa, Nikolaja Berdjajeva, Renéa Guénona, Terryja Eagletona, Ernesta Gellnera, Viktora Emila Frankla, Jacquesa Maritaina i dr. Naravno, Vukman ne zaobilazi ni knjigu nad knjigama, Bibliju, u kojoj također, preko epizode s Noom i njegovim sinovima, pronalazi lozinku za dekodiranje gender koda. Od konkretnih primjera kojima potkrepljuje neke od svojih teza, vrijedi izdvojiti paradigmatski primjer austrijskoga transvestita Conchite Wurst s jedne strane i ruskoga Pussy Riota s druge strane. Ti primjeri zorno dočaravaju različit odnos društva prema tradiciji u okviru civilizacije kršćanskoga Zapada i Istoka. Inače, Vukman afirmativno promatra kršćanski Istok kao stabilan bastion sustava vrijednosti proizašloga iz kršćanskoga ethosa, koji neće olako podleći novopoganskim i materijalističkim dogmama te nadirućem valu nihilizma. Kao primjer obrnutoga procesa, istaknut je znakovit slučaj talijanskoga demokršćanskog političara, sveučilišnoga profesora Rocca Buttiglionea, koji se povukao s dužnosti u Europskoj komisiji, nakon ogromnih pritisaka zbog njegova stava o homoseksualnosti, koji se poklapa s katoličkim naukom. Na Zapadu se javljaju čak i napadi na homoseksualce koji u javnosti istupaju radeći stanovit odmak od genderističke dogme i njezinih derivata te promovirajući tradicionalnu obitelj, nauštrb „istospolnoga braka“ i surogat-majčinstva. Tako su poznati talijanski modni dizajneri Domenico Dolce i Stefano Gabbana bili izvrgnuti verbalnom linču Eltona Johna, koji je u maniri velikoga gender inkvizitora pozvao na bojkot njihovih proizvoda

Na više mjesta u knjizi autor ističe veliku zabludu uzdizanja rubnih pojava, graničnih fenomena i ekstremnih slučajeva na razinu univerzalnosti ili poželjnih obrazaca ponašanja, što bi im onda trebalo osigurati istovjetnu institucionalnu i zakonodavnu zaštitu te promociju koju uživaju ranije prepoznati i društveno ovjereni modeli. Također, u trećem poglavlju izvrsno je prepoznato i demaskirano veličanje estetike nakaznosti i destrukcije kao vrijednosnoga kriterija u umjetničkim formama, posebice u suvremenoj kazališnoj produkciji. Kod apologeta takvih sadržaja pojavljuje se i obmana o njihovoj tobožnjoj subverzivnosti, iako se zapravo radi o pukom komformizmu i prilagođavanju netalentiranih autora očekivanjima dijela kulturno-umjetničkih elita i NVO-a, obilno financiranih i poticanih raznim izvorima financijske moći, najčešće daleko snažnijim i utjecajnijim od institucija matične nacionalne države u kojoj djeluju. Istinska subverzija bila bi zapravo nešto posve drugo od toga, u ovom slučaju otpor nametanju estetskih kriterija i sadržaja od strane moćne manjine kao univerazlnoga društvenog imperativa.

Knjigu je moguće doživjeti i kao analizu procesa „čovjekova pada“, od krajnjega ishodišta u materijalističkoj ideologiji racionalističkog fundamentalizma 18. st. pa do modernih fenomena te konačnoga sunovrata u nihilizam i duhovni bezdan, odnosno stanje civilizacijske predapokalipse, koju najavljuje aktualna bakanalijsko-dijabolična novopoganska raskalašenost. U svakom slučaju, Bogoubojstvo Zapada slojevit je i sadržajno možda nešto zahtjevniji naslov za prosječnoga čitatelja, jer originalnim pristupom obrađuje kompleksnu tematiku, a potencijalnom čitateljstvu svakako bih preporučio da se s njim suočava polagano, konzumirajući sadržaj te kontinuirano promišljajući i sabirući dojmove o njemu, jer je samo tako moguće posložiti neke nove kamenčiće u mozaik te obogatiti vlastitu perspektivu svijeta. Naposljetku, uvjeren sam sam da će Bogoubojstvo Zapada kao dio Vukmanove najavljene trilogije postati nezaobilazan naslov u okviru hrvatske literature s područja apokaliptike i kršćanske apologetike, a s obzirom na to da se radi o samizdat pothvatu, autoru treba odati veliko priznanje na trudu i ustrajnosti te očekivati da će ova zanimljiva knjiga u dogledno vrijeme doživjeti i svoje drugo izdanje.

Knjigu Zorana Vukmana možete naručiti OVDJE.

dr. sc. Domagoj Tomas* | Bitno.net

*Autor je poslijedoktorand i profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Josipa Juraja Strossmayera u Osijeku.