U mjeri svojih darova – primljenih iz punine Kristove po Duhu – bio je čudesan posrednik između Boga i ljudi, i po tome sličan Kristu, stoga i potpun čovjek, opet, dakako, u mjeri Božjega dara.

fra Bernardin Škunca o Bonaventuri Dudi

Fra Bonaventura Duda svojom je dobrotom i ljepotom duše utisnuo duboki trag u mnogima. Jedan od njih jest i fra Bernardin Škunca koji je put s Mirogoja, s posljednjeg ispraćaja 2017. godine preminuloga fra Bonaventure satkao u knjigu pod naslovom Vjeropoj Riječi. Roman esej o fra Bonaventuri Dudi, u izdanju Kršćanske sadašnjosti i Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Fra Bonaventura preminuo je 3. kolovoza 2017. pa s obzirom na to da u kolovozu obilježavamo i obljetnicu njegove smrti, upravo knjigu o njemu ovoga mjeseca Kršćanska sadašnjost izdvaja kao Knjigu mjeseca u svojim knjižarama i web knjižari, uz popust od 30 % (63 kn umjesto 90 kn). 

Knjiga predstavlja svojevrsno unutarnje putovanje s fra Bonaventurom, ne zaobilazeći ni mnoge biografske crte toga karizmatičnoga franjevca – od dirljivih priča iz djetinjstva (oca nikada nije upoznao, a majka mu je preminula mlada), do potresnih stranica u kojima se oprašta sa svijetom i predaje Bogu.

„Na krštenju mu je dano ime Roko. Preda mnom je, eto, čovjek i fratar koji je na ovaj svijet došao ‘krivom vezom’. Roko-fra Bonaventura prirodnog oca nikada nije vidio u lice. Nikad nije imao radost igrati se s ocem, niti ikada biti u očevu naručju. A i s majkom nije mogao biti mnogo. (…) Prvi put u životu osjetio sam tako snažno – baš tada u hodu od Mirogoja prema Kaptolu – da Bog znade izvesti čudo dobro te i ‘po krivim crtama’. Fra Bonaventurina sigurnost da je Božje dijete posve ga je ispunjala“, piše na prvim stranicama knjige fra Bernardin.

Uvodeći u svoj roman esej o fra Bonaventuri Dudi, kao svojevrsnom raritetu u književnom izrazu, autor navodi razloge zašto se i kako dao na pisanje ovog djela: „Nakon ispraćaja posmrtnih ostataka fra Bonaventure Dude na Mirogoju, vraćao sam se prema franjevačkom Kaptolu. U srcu bol i potištenost, u duši ponesenost. Izdvojio sam se iz mnoštva koje se pješke ili vozilima vraćalo u grad. Nije mi se dalo ni s kim brojiti koliko je sve bilo ljudi, koji su uglednici nazočili, što su govorili govornici u oproštajnim besjedama (…) kao u brzom filmu navirale su mi slike iz fra Bonaventurina života…“ Na tragu tog „filma“ fra Bernardin nastavlja pisati ovaj roman esej zaustavljajući se na važnim događajima i odrednicama iz prebogata života fra Bonaventure Dude.

„Konačno i u svemu – dok, evo, hodam prema Kaptolu – gledam fra Bonaventuru kao asketu, kao dušu koja u svemu – sve od zbiljski duhovnog, vjerničkog i redovničkog, do kulturnog i društvenog života – nosi askezu duha, askezu koja je daleko od svake brbljavosti, površnosti, lepršavosti, zavisti, borbe za ugled ili, još manje, za kakav materijalni probitak“, ističe u knjizi fra Bernardin.

Ovaj Vjeropoj Riječi, kako piše akademik Josip Bratulić, zgusnut je i pjesnički tekst, koji je u isto vrijeme hagiografija, razgovori i odgovori na pitanja, kratki teološki sažeci o temeljnim istinama Crkve, dokumentacija koja je iznesena u govorenom obliku. Veliko djelo dostojno i vrijedno čitanja i promišljanja.

Čitajući ovaj roman esej, čitatelj će se susresti s fra Bonaventurom na jedan poseban način, upoznajući ga dušom, u svoj njegovoj karizmatičnosti, ali i jednostavnosti.

„Fra Bonaventurina privlačnost za druge – sa sedam crta i sedam struna – bio je iznad svega on sam, on kao posebna osoba i osobnost, on u živoj duhovnoj i u isti mah skoro taktilnoj komunikaciji, s beskrajno iskrenim plavim očima, punima dobrote, s velikim ušima koje su otvorene za slušanje, u izgovaranju riječi poput glazbenika, pjesnika i estete. Da, i u izgovaranju riječi bio je poseban, jer i taj biljeg, i to s istaknutim naglaskom, pratio je sedam crta i sedam struna karizmatičnog fratra“, zapisao je u knjizi fra Bernardin.

Do kraja kolovoza knjigu potražite u knjižarama ili web knjižari Kršćanske sadašnjosti po 30 % sniženoj cijeni.

* Sponzorirani članak