Urednik je bio nervozan.

Roman je morao biti neodređeniji kako bi izbjegao zabranu.

Autor se usprotivio.

Monsieur Hetzel je inzistirao.

Monsieur Verne je popustio.

Ni urednik ni autor tada nisu shvaćali da će upravo ta dvosmislenost postati element beskonačne privlačnosti “Dvadeset tisuća milja pod morem”.

Pierre-Jules Hetzel bio je urednik i nakladnik Julesa Vernea te odgovoran za mijenjanje mnogih aspekata njegovih djela. U slučaju “Dvadeset tisuća milja pod morem”, Jules Verne je izvorno u roman iz 1870. uklopio osjetljivu političku situaciju oko središnjeg lika, što je Hetzel zahtijevao da se zamagli. Proces prikrivanja ispao je briljantan: sakrio je kontroverzu, ali ne i tragove koji su na nju upućivali. Tako je nastala neodoljiva tajna kapetana Nema, omogućivši mu da ostane vjeran svome imenu — anonimna anomalija, neoštećena čak ni voajerizmom civiliziranih čitatelja.

“Dvadeset tisuća milja pod morem” nije toliko roman o bezbrojnim tajnama mora koliko o individualnoj tajni jednoga čovjeka. Otkrivanje zagonetnih dubina zapravo naglašava još dublju zagonetku čovjeka čija koprena ostaje nerazderana dok kroči onamo kamo ljudi nikada nisu kročili. Dio je ljudske naravi željeti postojati ondje gdje se teško može živjeti. Iako je ta samoubilačka težnja iznjedrila junake, postoje mjesta na ovom planetu koja je čovjek naslijedio, a na koja ne smije kročiti. Kraljevstvo kapetana Nema jedno je od tih svetišta. Nemo je istodobno — poput svoga prethodnika Odiseja — Nemo, Nitko, i νέμω, onaj koji dijeli što kome pripada.

Kapetan Nemo oličenje je izmučenog genija, čije je ludilo izvor i čuda i kaosa. Moglo bi se reći da je najveći među književnim kapetanima mora, s djelima koja nadmašuju i najpoznatije junake tog žanra. Kad su ga progonitelji lovili, kapetan Billy Bones skrivao se u nenaseljenoj uvali; kapetan Nemo skrivao se u nenaseljenom elementu. Kad se umorio od životnih proturječnosti, kapetan Ahab htio je uništiti njihov monstruozni simbol; kapetan Nemo stvorio je taj monstruozni simbol kao svoje utočište. Kapetan Hook želio se osvetiti skupini dječaka; kapetan Nemo želio se osvetiti cijeloj naciji. Nemo je tehnološki prorok koji, poput Jone, uzima prebivalište u trbuhu kita, prkoseći Bogu i ljudima.

Iza njegova lika skrivaju se muka i užas; oni ga, poput peći, tjeraju na krajnost: da napusti kopno i stanovnike zemlje. Nemov ekstremizam muti vode njegove prošlosti, jer ga zatvara u beskrajne paradokse. Nemo je čovjek koji želi biti riba. Bježi od dominacije samo da bi postao tiranin, zarobljavajući u ime slobode. Sve daje, a nasljeđuje nebrojena bogatstva. Dijeli smrt kako bi proširio mir mora. Nemo je ludi strateg, etički kriminalac, zlikovački junak. Tko god Nemo bio, on je doista nešto — ako već nije netko.

Zagonetka Nema i njegova neprijatelja nadilazi čak i znanstvene i tehnološke senzacije koje ispunjavaju pripovijest — što je znakovito. Njegova mistika nekako je privlačnija od čuda strojeva i zvijeri. Ta su čuda ondje samo zato da bi istaknula ono što je zaista u središtu interesa — čudo čovjeka. Čitatelji uživaju učiti o elektroničkom manometru Nautilusa samo zato što je Nemo učitelj. Dvadesetpetmetarska psina oduševljava čitatelje samo zato što se Nemo s njom bori bodežom u ronilačkom odijelu. Potopljeni brodovi. Sjeverni pol. Levijatani. Atlantida. Svako od tih čuda jest zadivljujuće, ali sva su zasjenjena zagonetkom čovjeka koji im je kralj. Čuda postaju prozori — jer nad njima vlada nezaustavljiva znatiželja da se dublje pronikne u skrivenu istinu njegova identiteta.

Pitanja o kapetanu Nemu duboke su vode — baš poput kraljevstva u kojem ovaj briljantni luđak prebiva, kuje planove i kipti; zapovijeda tajnama tajanstvenog svijeta kako bi preživio. Dubina priziva dubinu, i čitatelji iznenada shvaćaju dubinu kao primarnu stvarnost jer ocean odjednom postaje toliko stvaran. Ovo neotkriveno područje poziva na istraživanje, obećava pustolovinu i nudi intrigu. A doživljaj je snažan: tko nikada nije bio ganut živom ljepotom mora ili prestravljen njegovom surovom snagom? Zov mora mami najneukroćenije ljude, a mitologija voda pulsira s onu stranu nedokučivih dubina, preplavljujući srca čežnjom za nepoznatim. Karizma mora širi se pred onima koji započnu putovanje 20.000 milja pod njegovom površinom u Nautilusu — i, naravno, Nemo ne razočarava.

S Nemom i mi možemo pobjeći od tlačenja kako bismo pronašli dobro koje se skriva u stvarima. S Nemom i mi možemo pobjeći od nepravdi koje nas stežu i ranjavaju, tražeći višu stvarnost od one koju poznajemo. A ta potraga može uključivati silazak. Ljudi čeznu dijeliti Wordsworthovu viziju Proteja koji izranja iz mora i čuti kako stari Triton trubi u svoj vijugavi rog. Poeov iscrpljeni, izmučeni lutalac uvijek može zagrliti vječnost u svojoj samoći, jer more — kako nas Nemo podsjeća — jest živi beskraj. Kroz vodu, čovjek razbija granice konačnoga i stupa u beskonačno, kroz neograničenu analogiju mora s njegovom glasovitom dubinom dostojanstva i tajne, koja već stoljećima mami stanovnike kopna da prožive svoje živote poput igračaka na njegovim valovima — ili ispod njih, kako bude.

More vraća beznačajne mrtve u značajan život.

Isto se može reći za književnost.

Zato je književnost mora posebno oživljujuća i oslobađajuća.

A djelo koje plovi dalje od putanja Morskog vuka i Horatia Hornblowera jest “Dvadeset tisuća milja pod morem”.

Članak je preveden uz dopuštenje s web-stranice Crisis Magazine.