U tekućoj godini koju je Vlada Republike Hrvatske proglasila Godinom čitanja, a Hrvatski sabor Godinom Marka Marulića te u okviru manifestacije „Dani europske baštine 2021.“, središnja hrvatska akademska ustanova za istraživanje hrvatske glagoljice i glagoljaštva Staroslavenski institut svima zainteresiranima daruje besplatnu knjižicu „Glagoljica za znatiželjne”.

Knjižicu potpisuju znanstvenici Staroslavenskoga instituta akad. Milan Mihaljević, dr. sc. Ana Šimić i dr. sc. Ana Mihaljević.

Cilj je knjižice podsjetiti na bogatstvo hrvatskoglagoljske pismenosti, koja je utemeljila povijest čitanja hrvatskih tekstova i koja je izgrađivala kulturu hrvatske riječi stoljećima uoči Marulićeve „Judite”.

Danas, na Međunarodni dan pismenosti 8. rujna, knjižica „Glagoljica za znatiželjne” može se besplatno preuzeti na računalo, tablet ili pametni telefon s mrežne stranice Staroslavenskoga instituta (OVDJE). Poveznica vrijedi samo danas, stoga ne propustite preuzeti svoj primjerak.

Hrvatskoglagoljska baština jedinstvena je svojstvenost hrvatske društvene, kulturne i crkvene povijesti koja obuhvaća pismenost na uglatoj ili hrvatskoj glagoljici i sve pojavnosti koje okružuju ili su iznikle iz te prakse. Glagoljica je prvo slavensko i prvo hrvatsko pismo, tj. prvo pismo na kojem su Hrvati pisali vlastiti jezik. Tvorac je glagoljice sv. Ćiril koji je zajedno sa starijim bratom Metodom u 9. st. opismenjavao Slavene u središnjoj Europi, a njihovi su učenici kasnije došli među južne i jugoistočne Slavene. Među Hrvatima se razvio i poseban tip glagoljice, tzv. uglata ili hrvatska glagoljica, koju su hrvatski građani nedavno izglasali kao jedan od motiva za hrvatsku stranu eurokovanice.

Hrvatskoglagoljska baština podrazumijeva i jednu od najistaknutijih povijesnih pojava Crkve u Hrvata, a to je glagoljaško bogoslužje ili glagoljaška misa. Sve do Drugoga vatikanskoga sabora (1962.–1965.) latinski je bio službeni jezik rimokatoličke liturgije. Drugim riječima, sve do sredine 20. stoljeća diljem se Europe misa držala na latinskom jeziku. Iznimka su bili Hrvati za koje je poznato da su od 10. stoljeća slavili glagoljaško bogoslužje, tj. bogoslužje na crkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije služeći se pritom liturgijskim priručnicima (misalima, časoslovima, psaltirima i ritualima) na glagoljici.