Najmlađi Cresani cijeloga su ljeta pripremali predstavu “Franjevački super junaci”.  Uz svesrdnu podršku gvardijana samostana sv. Frane, o. Vitomira Glavaša, koji im je ponudio prostor u okviru samostanskog klaustra, predstavu su izveli početkom rujna, na opće oduševljenje brojnih gledatelja. Zadovoljna je bila i voditeljica cijelog “projekta” Marizela Ćormarković, asistentica u dječjoj molitvenoj zajednici Vojske Bezgrešne „Marijini apostoli ljubavi“, koja je osmislila koncept predstave i tekstove za svakoga od 23 mala franjevačka superjunaka.

“Molitva, pjesme, rad i druženje obilježili su naše probe koje su bile i po dva, tri puta tjedno. Molitvena zajednica inače se okuplja jednom mjesečno na susretima pod vodstvom fratara i laičkog tima. Njihova ljubav zajednice prema Mariji je već istaknuta u imenu zajednice, a njihov ‘apostolski đir’ vidljiv je i iz ove predstave. Djeca su predškolskog i školskog uzrasta – od jedne godine do 6. razreda i svi su uključeni u izvedbu predstave, ima ih 23”, rekla nam je asistentica. Laički tim, kaže, čini nekolicina mama koje aktivno sudjeluju u pripremama za susrete, a sudjelovale su i u pripremama za predstavu.

Kako i ne bi kada je, kako nam je objasnila, glavna poruka predstave da smo svi pozvani na svetost.
“Predstava je osmišljena tako da svako dijete ima ulogu sveca, svetice, blaženika ili sluge Božjeg franjevačkog reda. Svoju ‘ulogu’ odnosno sveca dijete predstavlja kratkom recitacijom i prenosi njegovu poruku. Također, svojim kostimom pomaže publici otkriti koju ulogu ima tj. kojeg sveca predstavlja”, rekla je Ćormarković koja je franjevačke svece nazvala “superjunacima” kako bi ih se i na taj način približili djeci. A oni su: sv. Franjo, sv. Klara, sluga Božji fra Placido Cortese, sv. Janja Praška, sv. Maximilian Kolbe, sv. Agneza Asiška, sv. Leopold Bogdan Mandić, sv. Nikola Tavelić..

“Obični ljudi različitih prošlosti, grešnici kao i svi mi, predali su svoj život Bogu. Danas i mi, svatko na svome mjestu gdje smo postavljeni, imamo zadaću donositi jedni drugima Isusa. No, činimo li to? Jesmo li se zaista obratili? Jesmo li povjerovali da je Bog živ? Upravo na ta pitanja nas djeca žele podsjetiti kroz ovu predstavu, da nam je krajnje vrijeme da se obratimo i da se svaki dan obraćamo Isusu i utečemo zagovoru naše Nebeske Majke”, poručila je.

A i dječak Frane, koji je glumio svetog Franju, u predstavi kaže: “Ja sam fra Franjo iz Asiza, najviše me uvijek mučila vjernička kriza. Život moj i život moje male braće, određen je za velike zadaće. Želim ti reći: Svijet treba upravo tebe, nemoj misliti samo na sebe. Upoznaj bližnjega svoga s Isusom Kristom, jer on našu dušu čini lijepom i čistom”.

“I to je ono što djeca poručuju –  da svi imamo dužnost nositi Isusa jedni drugima, a ne možemo Ga nositi dok se ne obratimo. Moramo dopustiti Isusu da mijenja naša srca i našoj Nebeskoj Majci da nas dovede k svom Sinu. Život je naša prilika da se mijenjamo, a svaka hvala čast i slava pripada jedino Bogu. I ova naša predstava koju smo pripremili je primjer naše prilike da Mu služimo kao sredstva da se On proslavlja”, naglasila je.

Prisjetila se i riječi creskog sluge Božjega, fra Placida Cortesea: „Danas moramo biti sredstvo u Božjim rukama, kako bismo pripremali svojim djelima ljubavi i svojim molitvama povratak mira u svijetu“. Fra Placido je to rekao u vrijeme Drugog svjetskog rata, aktivno pomažući žrtvama nacizma i fašizma, a njegova poruka danas je više nego aktualna.

Dječak Petar, radostan što mu je pripala uloga sumještanina, fra Placida, u predstavi je poručio: “Ja sam fra Placido Cortese iz Cresa. Mučenik sam ljubavi i tišine. To me odvelo u nebeske visine. Uvijek sam nastojao Kristov vojnik biti i nisam mogao prema bližnjima ljubav kriti. Želim vam reći: Hrabri budite za Bogom žudite i bližnjem ne sudite. Ljubite jedni druge i budite Božji sluge”.

Djevojčica Klara prenijela je poruku – a koga bi drugog nego sv. Klare: “Ja sam klarisa Klara iz Asiza, zovu me biljčica sv. Franje, jer nam je slično duhovno stanje. Hrabro sam odlučila krenuti putem Krista jer sam htjela biti bolja – nikad ista. Želim vam reći: Odazovite se hrabro i odlučno ako vas Bog zove i dopustite mu  da od vas učini ljude nove!”.

Sv. Elizabetu Ugarsku predstavljala je djevojčica Meri: “Ja sam redovnica Elizabeta iz Ugarske – prosjake sam hranila, siromašne branila, podijelila im kruh i brinula se da im ne klone duh. Želim vam reći: Siromaštvo nije nikad sramota, to je prilika da se daje ljubav i dobrota. Siromašnog opskrbi, gladnoga nahrani, životom svojim vjeru pokaži i obrani!”.

Najmlađi sudionici, oni od dvije-tri godine, također su dobili “svog” sveca i izrekli stih-dva jer su, kako kažu organizatori, u predstavu željeli uključiti sve, makar s rečenicom dvije, a predstava je obilovala i brojnim pjesmama tako da su svi otišli radosni – i “mali” sudionici i “veliki” gledatelji.

Svatko svoj dar i talent treba staviti u službu Božju jer kako kaže Sveto Pismo: ‘Besplatno primiste, besplatno dajte’ (Mt 10,8) Najlakše je danas svima darovati neki poklon, ali ono što je najvažnije je da darujemo osmijehe, ljubav, radost, vrijeme i mir jedni drugima. I kako mali apostoli kažu na kraju predstave: ‘Promatrajući naše živote, oni koji nisu upoznali Božju i Marijinu ljubav reći će da smo čudaci, ali mi smo zapravo franjevački super junaci!’.

To su poručili kroz pjesmu “Mi smo svi junaci”, napisanu i uglazbljenu baš za ovu predstavu. Posebno su istaknuli da izvedbom predstave žele samo jedno – da se proslavi Bog i da žele svima reći: “Budite Božji super junaci koji donose jedni drugima ljubav, radost i mir!”. Tako to rade mali Cresani. Zašto ne biste i vi?