Petoricu đakovačkih bogoslova za đakone je zaredio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić u nedjelju, 18. listopada 2026., tijekom svečanog euharistijskog slavlja u katedrali sv. Petra u Đakovu. Za Đakovačko-osječku nadbiskupiju zaređeni su: Fabijan Križanović (Župa sv. Filipa i Jakova Odvorci, filijala Brčino); Stjepan Kuharić (Župa sv. Petra i Pavla, apostola, Marijanci); Josip Mikulec (Župa sv. Martina, biskupa, Beli Manastir) i Božo Serdarušić (Hrvatska katolička misija bl. Alojzije Stepinac, Koblenz). Za Subotičku biskupiju zaređen je Valentino Kujundžić (Župa Marija Majka Crkve, Subotica), objavio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Uz brojne svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije i Subotičke biskupije na misnom slavlju koncelebrirali su đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić te zagrebački pomoćni biskup Vlado Razum.

Na početku misnoga slavlja nadbiskup Đuro je pozdravio ređenike, njihove roditelje, braću i sestre, članove obitelji, rodbinu, te sve župljane i prijatelje petorice ređenika.

Nakon naviještenih liturgijskih čitanja kandidati za ređenje predstavljeni su nadbiskupu i Božjem narodu te su izrekli svoj Evo me!

Foto: Đakovačko-osječka nadbiskupija

U homiliji je nadbiskup Đuro tumačio evanđeosku zgodu u kojoj pismoznanci Isusu postavljaju trik pitanje Je li dopušteno dati porez caru ili nije? rekavši da „Božji autoritet ne smije služiti niti jačanju, a niti rušenju ičije vlasti. Prestanite s miješanjem politike i religije. Prestanite od domovine i nacionalne pripadnosti praviti religijsko pitanje. Isus svojim odgovorom desakralizira „svetu zemlju”. Primijenjeno na našu hrvatsku situaciju, Isus razdvaja Boga i Hrvate, katoličanstvo od hrvatstva, religiozni od nacionalnog identiteta. U Isusovu stavu „caru carevo, a Bogu Božje” car prestaje biti protubog i građanin može i treba biti lojalan prema državnoj vlasti, a da pritom ne prodaje svoju dušu. U Crkvi smo svi jednaki, braća i sestre, sinovi i kćeri nebeskog Oca, bez obzira iz kojeg naroda dolazimo i u kojoj državi živimo. (…) Vratiti Bogu Božje znači vratiti ljudsko srce Bogu; biti potpuno odan i predan Bogu te vrednotama njegova kraljevstva. Život je put izručenja Bogu iz čije ruke dolazimo i kojemu se na kraju svoga zemaljskog hoda vraćamo“, rekao je nadbiskup Hranić.

Obraćajući se ređenicima mons. Hranić je rekao: „Sveti red đakonata i đakonska služba koju danas primate milosni je dar Vama osobno, ali za zajednicu Crkve; za njezin rast, dobrobit i izgradnju. Uz to što je nezasluženi Božji dar, đakonska služba je istodobno i zadaća trajnog odustajanja od sebe, nadilaženja sebe samoga te darivanja i poniznog služenja Kristu u njegovim najslabijim i najpotrebnijim udovima. Zato Vi danas prihvaćate redovito svakodnevno moljenje Časoslova u ime naroda Božjega i za taj isti Božji narod. (…) Đakonska služba – služba ljubavi, koja ostaje vaša trajna baština, pa i kad budete zaređeni za prezbitere, zahtijevat će od Vas ne samo propovijedanje i odgoj za milosrđe i skupljanje te dijeljenje karitativne pomoći, nego da budete osjetljivi za prisutnost Boga i njegove ljubavi u međuljudskim odnosima i u društvenom životu; da promičete zauzeto, organizirano i sustavno župno karitativno djelovanje te karitativno djelovanju na razini biskupijske zajednice i čitave Crkve; te da se kroz propovijedanje, poučavanje i posvećivanje zauzimate za promicanje i integraciju temeljnih načela socijalnog nauka Crkve.“

Foto: Đakovačko-osječka nadbiskupija

Homiliju je nadbiskup zaključio rekavši ređenicima da njihovo đakonsko srce, služba ljubavi i zauzetost za slabe i marginalizirane trebaju ostati prepoznatljiva crta svake njihove crkvene službe. „Služba naviještanja Božje riječi te služba oltara i posvećivanja Božjega naroda trajno nas vraćaju đakonskoj službi, duhu služenja, plemenitosti, dobroti i milosrđu prema svim vjernicima i svakom čovjeku jer vjera bez djela je mrtva. Ne dopustite si da vam otvrdne srce, da se u vama nastani ravnodušnost prema ljudskoj bijedi, trpljenju i patnji“, poručio je nadbiskup.

Uslijedio je čin ređenja. Kandidati su izlazili pred nadbiskupa i izrekli svoje Hoću i Obećavam te su se prostrli pred oltarom kao znak potpunog predanja Gospodinu dok je cijela crkva molila litanije Svih svetih, a potom je mons. Hranić položio ruke na glavu svakog ređenka i izmolio posvetnu molitvu čime je dovršen čin ređenja, a potom ih je nadbiskup obukao u štolu vanjski znak sakramenta svetog reda đakonata i dalmatiku koju će nositi u liturgijskim slavljima.

Foto: Đakovačko-osječka nadbiskupija