Povratak kazališta s kršćanskim porukama na daske hrvatskog nacionalnog teatra

Duhovni rock mjuzikl o velikom poljskom svecu, franjevcu Maksimilijanu  Kolbeu, po imenu „Život za život“ autora Daniela Riccija, u režiji Roberta Boškovića i uz autorstvo scenskog pokreta Manuele Svorcan doživjet će ove nedjelje svoju premijeru u novoj režiji i to u Hrvatskom narodnom kazalištu. O velikom kazališnom, ali i duhovnom događaju razgovarali smo s fra Ivanom Lotarom, franjevcem konventualcem čija provincija organizira cijeli događaj.

– Recite nam nešto o povijesti mjuzikla „Život za život“ i kako je došlo do ideje o njegovu postavljanju na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta?

Mjuzikl „Život za život“ autora Daniela Riccija nastao je 2012./2013. godine u režiji Richarda Simonellija te prema scenariju Krešimira Tičića kao odgovor na potrebe i traženja ljudi današnjeg vremena za gledljivim kazalištem. Što time želim reći? Svaki odlazak u kazalište za kršćanina danas biva ruski rulet. Nikada ne znate što Vas čeka. Iza znamenitih imena drame, opere i mjuzikla suvremeni teatar često krije ekstravaganciju, golotinju i slično. Nažalost, društvo prečesto prihvaća te sadržaje kao umjetnost, premda isti nemaju veze s njom. Naš mjuzikl, napravljen u produkciji Hrvatske provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca uz neprocjenjivu pomoć brojnih laika kao članova autorskog tima i tima podrške (obitelj Bardun, ali brojni drugi) i ansambla Kolbe (izvođača bez kojih nema mjuzikla) kojega čine amateri – profesionalci, želi kazališnoj umjetnosti vratiti mjesto koje mu pripada, a to je da opet bude slavlje života, radosti, mira, obitelji, domoljublja, nesebičnosti, a nadasve Trojedinoga Boga koji je počelo svega ranije spomenutog.

Do postavljanja mjuzikla u Nacionalnom teatru došlo je putem nekoliko spontanih susreta koje je vodila sama Providnost (na tramvajskoj stanici, na tribinama o kazalištu) preko odlaska u HNK ad hoc do prihvaćanja same ponude s njihove strane što se i danas svima nama čini nevjerojatnim i čudesnim, a na čemu smo Upravi HNK neizmjerno zahvalni. I eto, opet se pokazalo kako Bogu doista ništa nije nemoguće!

– Mjuzikl je posvećen životu svetog Maksimilijana Kolbea. Koliko je duhovna ostavština tog poljskog sveca, po Vašem mišljenju, poznata u Hrvatskoj i ima li ovaj mjuzikl i cilj upoznavanja ljudi s njom?

Smatram da je sveti Maksimilijan Maria Kolbe, Poljak i naš fratar, neiscrpan izvor nadahnuća i dokaz da se na najrazličitije načine danas može iznova utjeloviti Krista i djelo Evanđelja u suvremenom svijetu. Na tom tragu bih rekao da niti mi, franjevci konventualci, nismo do kraja „iskoristili“ potencijal koji je Gospodin položio u Kolbea u i nakon njegove smrti, osobito putem dara života za potpunog neznanca u Auschwitzu čije duhovne plodove i danas osjećamo. Na tome se jako puno radi osobito zato što ove godine slavimo 75. obljetnicu mučeništva oca Kolbea, a sljedeće stotu obljetnicu utemeljenja udruge Vojske Bezgrešne. Izdajemo knjige, napravili smo novu režiju mjuzikla, a radosno Vam otkrivam da se trenutno radi i na prijevodu svih spisa fra Maksimilijana. Svetac će zacijelo svima kroz mjuzikl biti približen i to kroz njegovo djetinjstvo, Marijino ukazanje, mladost i studij u Rimu, a dalje Vam neću govoriti, nego ćete sve to moći vidjeti u nedjelju u HNK i na bolji način sami razumjeti veličinu Božju u životu ovog sveca!

– Ovo je prvi put nakon dugo vremena kako u HNK-u možemo vidjeti predstavu s izravnim kršćanskim motivima i porukama. Kako to komentirate?

U novoj režiji Roberta Boškovića mjuzikl je napravljen povodom spomenutih obljetnica, a mijenjanje klime u kazalištima diljem Hrvatske, pa tako i u HNK pripisujem prvenstveno molitvama i angažmanu ogromnog broja ljudi. Na tragu toga spominjem i Drugi festival kršćanskoga kazališta, o kojemu ste već pisali, a koji je rezultat jedne velike ljubavi prema Bogu i umjetnosti. Vjerujem kako tektonska gibanja na periferijama prije ili kasnije utječu na gibanja na ekvatoru (glavna kazališna struja). Tako je i u našem slučaju. No, ne smijemo zaboraviti činjenicu da je kazalište oduvijek pratilo politička i društvena gibanja na ovaj ili onaj način.

– Naposljetku, imate li neku poruku onima koji razmišljaju o dolasku na duhovno-umjetnički doživljaj?

Imam! Vrijeme u kojem živimo je teško. Ne samo za kršćane, nego i za sve ljude koji se bore za pozitivne i dobre vrijednosti! No, ima jako puno toga lijepoga u ovome svijetu, a jedna od tih pojava zacijelo je umjetnost (kojom se i sam Gospodin služio pri stvaranju našeg divnog svijeta!), naročito kazališna. Niti jedna druga ne može na tako neposredan način donijeti gledatelju oplemenjenje i preobražaj! Niti jedna druga ne može čovjeka „uvući“ u vlastitu stvarnost!

Zato Vas pozivam: dođite u HNK Zagreb u nedjelju 5. lipnja u 19.30 sati! Karte za mjuzikl možete nabaviti na blagajnama HNK i putem internetske prodaje na linku OVDJE.

Naglašavam kako je važno da što prije dođete po svoju ulaznicu i da na takav način podržavate ne samo našu evangelizacijsko poslanje putem kazališta, nego i dugo očekivani pristup kršćanstva i katolika na vrh kulturne kazališne scene Hrvatske!

Bitno.net