SANJA NIKČEVIĆ O VAŽNOM DOGAĐAJU
Drugi Festival kršćanskog kazališta – predstave koje vraćaju Boga u teatar
U organizaciji Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, od 3. do 5. i 9. do 11. lipnja 2016. u Dvorani sv. Franje na Svetom Duhu u Zagrebu održava se Drugi Festival kršćanskog kazališta. Selektor programa je naša kolumnistica dr. sc. Sanja Nikčević.
Prošle je godine pokrenut Festival kršćanskog kazališta na kojem je sudjelovalo sedam odličnih predstava, a festival ide i ove godine uz još zanimljiviji program! Ne samo da su predstave odreda kvalitetne nego one pokazuju da se o duhovnim temama može govoriti na kazališno zanimljiv i moderan način. Ovo su predstave u kojima ćete uživati i koje će vas dotaknuti, predstave na koje smijete doći sa svojom djecom, bračnim drugovima, roditeljima, prijateljima, a možda je najbolje da povedete i neprijatelje!
Kad smo složili program shvatili smo da on odražava dvije dominantne teme o kojima se inače puno govorilo u javnosti: milosrđe i posvećeni život. Vidjeli smo da imamo 10 predstava iz osam gradova što znači da je doslovno prisutna cijela Hrvatska (Dubrovnik, Hvar, Zagreb, Osijek, Križevci, Visoko – Zagorje, Lovran, Split). Sve su te predstave nastale na rubu „velikog“ kazališta, te su ujedno raznolike i različite u formi (od monodrama do velikih ansambl predstava), i u trajanju (od 5 minuta do dva sata), i vrsti kazališnog izraza (od lutke i plesa, od dramskog teksta do igre). Sve su predstave nastale iz potrebe onih koji su ih stvarali, iako je fascinantna raznolikost samih stvaratelja, kako dobna (od najmlađih osnovnoškolaca iz petog razreda u Visokom, preko studenata i zrelih ljudi pa do penzionera s Hvara) tako i profesionalna. Na festival smo pozvali amatere (od osnovnoškolaca, studenata ili redovnice), ali i profesionalce: od netom završenih studenata (Antonija Šašo), mladih ali vrlo afirmiranih glumaca (Robert Kurbaša), te zrelih stvaratelja (Senka Baruška) pa i pravih glumačkih veterana (Dubravko Sidor).
Festival otvara jedna od najpoznatijih hrvatskih predstava koja već 47 godina priča priču o sv. Lovrincu mučeniku na čakavici, u izvedbi Hvarskog pučkog kazališta i režiji Marina Carića koji je to postavio kao brucoš u želji da pokaže da kazalište ne mora biti hladno i „elitističko“, nego da dobro kazalište može biti i pučko (dakle svima razumljivo), i kvalitetno, i snažno, i duhovno. Takva je predstava Prikazanje sv. Lovrinca mučenika koju srećom Hvarani održavaju na životu, putuju po svijetu i pokazuju je od Amerike do Pariza i natrag! Maštovito rješenje Marina Carića da nam priču o mučenicima odigraju bijeli (kršćani) i crni (Rimljani) fratri razumiju u cijelom svijetu. Iako je tekst napisan u srednjem vijeku, ova izvedba svakog potrese i kazališno i duhovno. Iako pripadaju amaterskom kazalištu, Hvarani su s tom predstavom stvorili pravi fenomen. U ansamblu od dvadesetak glumaca (uključujući i djecu) promijenilo se nekoliko generacija tako da je samo Milan Lakoš (voditelj grupe) jedini koji od početka nastupa u svim predstavama, ali i u raznim ulogama! Iznimno nam je drago da će, otvarajući festival na stepenicama crkve sv. Ante, ta predstava proslaviti 250. izvedbu!
Uz Hvarane, velika predstava i pravi spektakl je i mjuzikl Život za život u izvedbi Ansambla Kolbe o životu poljskog sveca koji je dobrovoljno dao svoj život u koncentracijskom logoru da bi izbavio drugog. Predstava koja je prvi put postavljena 2012., i u međuvremenu postala hit novog smjera mjuzikla u Hrvatskoj, sada će imati obnovu i premijeru u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu čime festival prvi put ulazi i u druge prostore.
Tu su i predstave o hrvatskim svetim ljudima, čak dvije o Ozani Kotorskoj koje su potpuno različite. Dominikanka s. Barbara Bagudić kreirala je monodramu o svom vlastitom životnom uzoru, a petnaestak mladih iz Osnovne škole Visoko (u Zagorju) pod vodstvom pedagoga Tibora Martana, napravili su o Ozani jednu zanimljivu glumačku igru (bez scenografije i rekvizita). Dok sestra Bagudić potresno govori o nutrini Ozane pokazujući snagu njezina uzora i vodstva, djeca prvi put jasno pokazuju zašto se Ozana zazidala. Iako je to naša blaženica, o njoj se ne zna puno (npr. da je bila jedna od velikih ekumenista, da je iako zazidana 52 godine u maloj sobici savjetovala ljude na visokim položajima, da je spasila Kotor od Turaka…). Zato su važne predstave o životu svetaca, naročito one koje pokazuju da je svetost živa i danas, kao što je slučaj sa župnikom Stjepanom Kranjčićem iz Križevaca koji je umro na glasu svetosti. Udruga Stjepan Kranjčić organizira brojna događanja u spomen na svog župnika, a producirali su i monodramu o njegovu životu koju je napisao Stjepan Tomaš, a izvodi Dubravko Sidor.
U krugu o milosrđu vrlo su zanimljive predstave modernog izraza jer će nam Senka Baruška, umjetnica suvremenog plesa iz Lovrana, otplesati Oče naš, temeljnu kršćansku molitvu, i pokazati kao se može i pokretom suvremenog plesa blagosloviti. Predstava je nastala 2010. iz autoričina uvjerenja da je suvremeni ples izrazito duhovna umjetnost.
Lutke će nam ispričati priču o Adamu i Evi u predstavi Prvi grijeh koja je nastala kao diplomski ispit glumice i lutkarice Antonije Šašo na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, a u kojoj je na začuđujuć ali izuzetno jednostavan način riješen najveći problem scenskog prikazivanja priče o raju: pojava Boga. Antonija Šašo je s mladima iz župe Tijela Kristova u Zagrebu napravila i zanimljivu lutkarsku ilustraciju pjesme You raise me up/Dižeš me uz pomoć ruku u bijelim rukavicama koja je dio prave mode na YouTubeu i jedna od boljih verzija!
Mladi s Katoličkog bogoslovnog fakulteta (grupa Prosopon) na scenu su postavili odličan roman Đure Zrakića Svi me vole samo tata ne koji potresno govori o ranama iz djetinjstva. Sve su to priče o milosrđu i ljubavi Božjoj koja jedina može izliječiti rane, a festival zatvara monodrama Ispit savjesti Roberta Kurbaše koja progovara o savjesti uz pomoć Ujevićeve proze, govoreći o našem odnosu prema svijetu i Bogu te izborima koje čovjek mora donijeti u životu.
„Kršćansko kazalište“ iz naslova festivala ne znače samo predstave o Kristu, svecima i svećenicima, nego to znače predstave nastale iz kršćanskog svjetonazora. Radi se o afirmativnom kazalištu, koje, bez obzira na tragične ili sretne krajeve prikazanih priča, potvrđuje svijet kao dio Božjeg plana i smisao čovjekova mjesta u njemu. Takve predstave publici pokazuju kako se nositi sa životnim problemima i iskušenjima, one mu pomažu da život prihvati i shvati, da život živi. Nakon njih se osjeća uzvišeno, ojačano.
Upravo je to bila funkcija europskog kazališta od samih početaka u antici, preko srednjeg vijeka, pa do nekih drugih epoha, i sve do polovine 20. stoljeća. Tada je u Europi zavladao sekularistički svjetonazor koji je istjerao Boga iz javnosti, zamijenivši ga ljudskim razumom, a kritika društva proglašena je jedinom vrijednom funkcijom umjetnosti. Kritika je društva uvijek bila važna u umjetnosti, ali je novi svjetonazor nametnuo i stav da je svaki pozitivan govor o svijetu ili svako pozitivno spominjanje Boga – nazadno, štetno i ispod razine prave umjetnosti. To nas je dovelo do današnje krize umjetnosti: kritika u umjetnosti koja je trebala poboljšati društvo postala je kritizerstvo koje umrtvljuje društvo slikama fatalističke crne stvarnosti, ideja razvoja svijesti i slobode pojedinca se pretvorila u rušenje svih vrijednosti (naročito vjere, domoljublja, ljubavi i prijateljstva) kao i institucija (naročito obitelji i Crkve). Takvo je stanje u kazalištima glavne struje (ono koje dobiva novac i medijsku pažnju) pa je zato, u cijeloj Europi, publika iz njega pobjegla.
Srećom, postoji kazalište koje govori ono što je većina ljudi u europskom društvu zadržala kao vrijednosti i kao svjetonazor. Ono se nalazi na rubovima, rubovima profesionalnog ali i amaterskog kazališta, bez puno medijskog i novčanog odjeka ali uz potporu publike. Upravo zato prošle je godine pokrenut Festival kršćanskog kazališta da bi te predstave dobile svoj prostor i vidljivost te osnažile i publiku i umjetnike da imaju pravo na svoj svjetonazor u kazalištu. Naravno da svjetonazor ili poruka pisca/predstave sama po sebi ne osigurava kazališnu kvalitetu. Upravo zato je bilo vrlo važno odabrati za festival kvalitetna kazališna ostvarenja.
Budući da je izbor napravljen iz većeg broja predstava, da se i u Europi počinje nešto mijenjati (kazališta glavne struje usude se postaviti predstave duhovnog nadahnuća jer je Paul Claudel ponovno kazališni hit!), očito je kršćanski svjetonazor živ u ljudima, kako u publici tako i u stvarateljima. Zato ima pravo na svoj kazališni prostor, a 2. Festival kršćanskog kazališta mu ga otvara na najbolji mogući način.
3. lipnja 2016. – Otvorenje festivala (ispred crkve sv. Ante)
- 250. jubilarna izvedba predstave “Prikazanje sv. Lovrinca mučenika”, režija Marin Carić, izvodi Hvarsko pučko kazalište (Hvar).
4. lipnja 2016. – Dan hrvatskih svetih ljudi
- “Blažena Ozana ili biti s Bogom, dovoljno je za sreću”, monodrama, autorski projekt s. Barbare Bagudić o životu bl. Ozane Kotorske (Dubrovnik). Trajanje: 30 minuta.
- Stjepan Tomić Oproštaj od Gospodina, monodrama u režiji i izvedbi Dubravka Sidora o životu svećenika Stjepana Kranjčića; Udruga S. Kranjčić (Križevci). Trajanje: 40 minuta.
5. lipnja 2016. – FKK u Hrvatskom narodnom kazalištu, Zagreb
- Daniele Ricci “Život za život”, mjuzikl o životu poljskog sveca Maksimilijana Kolbea koji je u najgorem vremenu (u koncentracijskom logoru) iz milosrđa žrtvovao svoj život za drugog; režija Robert Bošković, izvodi Ansambl Kolbe (Zagreb)
9. lipnja 2016. – Studenti KBF-a na festivalu
- Đuro Zrakić “Svi me vole, samo tata ne”, režija Inka Salopek, Kazališna skupina Prosopon (KBF, Zagreb)
10. lipnja 2016. – Mladi i lutke na festivalu
- “Prvi grijeh”, autorski projekt Antonije Šašo (završni ispit iz lutkarstva pod mentorstvom Tamare Kučinović i Ljudmile Fedorove); Umjetnička akademija u Osijeku (UAOS). Trajanje: 30 minuta.
- “Kad ruke progovore”, lutkarsko-plesna predstava na pjesmu grupe Secret Garden “You raise me up”/Ti dižeš me; kreacija i režija Antonia Šašo, izvode Jesus Freakz, mladi župe Tijela Kristova (Sopot, Zagreb). Trajanje: 10 minuta.
- Tibor Martan “Ozana”, režija Tibor Martan, izvodi Dramska grupa Osnovne škole Visoko (Visoko, Hrvatsko zagorje). Trajanje: 15 minuta.
11. lipnja 2016. – Zatvaranje festivala – Ples i savjest
- “Oče naš”, plesna predstava, autorski projekt Senke Baruške (Lovran). Trajanje 15 minuta.
- Tin Ujević “Ispit savjesti”, monodrama u režiji i izvedbi Roberta Kurbaše (Split). Trajanje: 50 minuta.
Sve predstave izvode se u Dvorani svetoga Franje (iza crkve sv. Antuna na Sv. Duhu, 31) s početkom u 20 sati.
Ulaznice za festival mogu se nabaviti u župnom uredu sv. Antuna na Svetom Duhu.
Sanja Nikčević | Bitno.net