TRI RASPRODANE DVORANE

Bili smo na hit ‘Holywin’ predstavi – tamo mladi, glumeći, postaju sveci

Koji je zapravo smisao Holywina? Je li to samo neka obična „kontra“ Halloweenu, odnosno Noći vještica? Odgovori ovih mladih ljudi nam govore da to zapravo nema veze s tim

Laura Lazić

Podijeli:

Iako je to dan koji studentima obično predstavlja početak produženog vikenda, ovoga 31. listopada dvorana Aula Magna na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu bila je i više nego dupkom puna. Obično se kaže da se „tražilo mjesto više“, no u dvorani su gledatelji sjedili i na podu, samo da bi mogli gledati predstavu. Što su to iščekivali svi ti silni ljudi?

Radi se o već dobro poznatom Holywinu koji se održava još od 2003. godine, a organizira ga Pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije. Ove godine je tema nedavno kanonizirani mladi svetac, a po prvi puta predstava se održava čak tri dana zaredom: dan uoči Svih svetih, odnosno 31. listopada, te 1. i 2. studenog.

Osim što smo bili na predstavi, nekoliko dana prije otišli smo i na probu, da vidimo kako se odvijaju pripreme „iza pozornice“.

Probe do dva u noći

Ivana Foretić, redateljica i autorica ovogodišnje predstave, u organizaciji Holywina sudjeluje još od samih početaka. Samo je u prvome bila gledateljica, a već od druge predstave je glumila. 2012. je počela pisati scenarije, a od 2014. je počela i režirati.

„Kod nas se sve to odigrava unutar tri tjedna. I onda bude dosta žestok ritam. Prošli tjedan smo imali probe po sedam – osam sati svaki dan. Ovaj tjedan su pet sati u prosjeku svaki dan. Recimo, prošli tjedan smo završavali u dva sata u noći. Malo je kampanjski, ali jednostavno – ove godine smo saznali na vrijeme – ali inače svake godine saznamo sveca tek krajem devetog mjeseca“, objašnjava.

„Dok ja pročitam u tih deset dana knjige i napišem scenarij, treba i za to vremena, i onda praktički dva tjedna glavni glumac ima za naučiti tekst. (smijeh) Do sada su pokazali stvarno veliku spremnost, svi znaju da se u to vrijeme potpuno posvete projektu, i duhovno, jer mi svaki dan svi sudionici idemo na svetu misu ili molimo krunicu, uvijek netko pokriva. Sad smo unutar devetnice – to je isto jedna duhovna borba, duhovni boj. Nešto za posvećenje naših duša. Jer Holywin je ljudima prvenstveno poziv na obraćenje, a onda kad mi to doživimo možemo i publici dalje prenijeti.“

Ivana Foretić sa sinom Šimunom (8) i Sarom (6). Foto: Laura Lazić, Bitno.net

Tri tjedna za cijelu predstavu

Ispričala je da bi rado htjeli imati stalan prostor u kojemu bi mogli vježbati i ostavljati rekvizite. „Mi svaki dan nosimo rekvizite na probe i uglavnom ih stalno nosimo sa sobom. Selimo se po zagrebačkim župama – bili smo imali probu u Sesvetskim Selima, u Travnom, na Nadbiskupijskom pastoralnom institutu, kod hercegovačkih fratara i u Savskome gaju. To je sve bilo ove godine i uglavnom bismo toga dana saznali gdje imamo probu. To je jako nezgodno. Za ovo naše kazalište bismo trebali imati prostor. Ali vjerujemo da će nam Bog providjeti, s vremenom se sve to slaže. Ove godine je puno lakše nego prošle.“

Ivana Foretić je majka sedmero djece koja inače ne radi, ali jednom godišnje se posveti organiziranju Holywina. Ona, kao i svi sudionici – glumci, pjevači, svirači, ali i osobe zadužene za kostime, tehniku, koordinaciju i slično – rade u potpunosti na dobrovoljnoj bazi.

„Mi smo itekako svjesni svojih nedostataka, svojim mana, neprofesionalnosti, manjkavosti, što tehničke, što naše. Ali, ono što imam, to ti dajem. Baš petrovski. Ovo malo talenata što imamo Bog umnoži i radi od toga čuda“, objasnila je.

Sara i Šimun glume u predstavi. Foto: Laura Lazić, Bitno.net

Djeca – gledatelji iz prvog reda. Foto: Laura Lazić, Bitno.net

Glume i djeca

Inače, osim gospođe Foretić, u predstavi redovito sudjeluju i njezina djeca. To nije nimalo neobično, pošto u ovogodišnjoj predstavi glumi i jedna trudnica. Pokazujući na svoju kćer Saru, koja je s bratom Šimunom također bila na probi, objašnjava: „Ona je u trbuhu glumila. Svake godine sam sudjelovala u Holywinu – jedne godine s djetetom, jedne godine trudna, i svi mi sudjelujemo više-manje u projektu.“

„Šimun će glumiti mladog Pier Giorgia, a Sara će glumiti njegovu sestru Lucianu“, objašnjava. „Starija djeca će samo statirati. Ali i prijašnjih godina su glumili, i to ne samo naša, nego i djeca drugih glumaca, jer već imamo i pomladak. Imamo glumce koji imaju po petero, šestero djece.“

Objasnila je da je njoj jako važno dovoditi i djecu na probe: „Kad oni vide primjer koji potvrđuje ono što im mama i tata govore, onda je njima to živo svjedočanstvo. Recimo, moj najstariji sin koji ima 14 godina ovdje vidi ljude koji su samo nekoliko godina stariji od njega. Ovdje ima djevojaka i mladića od 18 godina koji intenzivno proživljavaju svoj duhovni život, oni u njima vide uzore. Meni je kao roditelju velika stvar što ovdje mogu dovesti svoju djecu.“

Molitva prije probe. Foto: Laura Lazić, Bitno.net

‘Ovo je milost’

Prije probe svi se skupljaju u krug na molitvu. Još jedan znak koji govori da ovo nije obična predstava.

„To je jedna milost“, objašnjava nam Karlo Mitrović, mladić koje ove godine glumi glavnu ulogu – Piera Giorgia Frassatija. „Nije stvar u tome je li on friško kanoniziran ili ne – jednostavno, taj osjećaj da glumim nekog sveca koji je blizak mojim godinama stvara posebnu povezanost s tim svecem. U ovih zadnjih mjesec dana vidim veliku povezanost s njim. Mislim da mi je upravo zbog toga bilo lakše i prihvatiti i glumiti ovu ulogu.“

Njemu je ovo drugi put da glumi u Holywinu – prvi puta je glumio lani, i to negativca koji je tukao Miroslava Bulešića, blaženika o kojemu je bila predstava. Iskustvo gledanja predstave potaklo ga je i da sam sudjeluje kao glumac. Kao 22-godišnjaku i studentu, bilo mu je lakše poistovjetiti se s Frassatijem, mladim svecem.

„Same ove probe mene uče da nema veze što sam ja ovdje glavni glumac u predstavi, nisam ništa veći nego bilo koja uloga koja je pokraj mene, makar oni možda nemaju niti jednu rečenicu, možda je ona u tom trenutku vrjednija nego ja. Sama pomisao da, bez obzira na to kakav ja jesam, mogu donijeti Krista u nečiji život, nekome kome je on najpotrebniji u tom trenutku, u meni budi radost“, objašnjava.

Karlo Mitrović će ove godine glumiti svetog Piera Giorgia Frassatija. Foto: Laura Lazić, Bitno.net

U predstavi ne sudjeluju samo glumci, nego i oni koji su iza pozornice, ali brinu da sve bude „kako treba“. Među njima je i Dubravka Knežević, studentica 3. godine teologije.

Ona u Holywinu sudjeluje od 2019. U početku je svirala, a sada se već tri godine bavi organizacijom i koordinacijom Holywina – zadužena je za prodaju ulaznica, dogovaranje prostora i različita tekuća pitanja, a uz to i glumi.

„Meni je najdraže u tom procesu vidjeti što to radi na nama“, objašnjava.

„Ljudi dolaze sa svakakvim motivacijama, ali ostanu jer tu nađu svoj smisao, nađu svoju zadaću. Svaki čovjek traži svoj smisao u životu. I to je to, jer nitko tko tu dođe neće biti bez uloge ili bez posla. Ali opet, nije ni to do nas, jer se vidi da je Duh Sveti jako dobro sve proveo i promislio“, kaže nam Dubravka.

Dubravka Knežević. Foto: Laura Lazić, Bitno.net

Dio ekipe koja radi iza pozornice je i kostimografkinja Ivona Grebenar, koja u Holywinu sudjeluje od 2015. godine.

Pošto im nitko ne financira predstavu, ona je zadužena da pronađe, posudi i vrati brojne kostime i rekvizite koje koriste svake godine.

„Imam sada već neku mrežu ljudi koji znaju da ću ih zvati negdje u desetom mjesecu kad krene Holywin“, objašnjava. „Stvarno sam im zahvalna na velikodušnosti i povjerenju koje imaju. Glumci isto doma kopaju po svojim ormarima i ormarima baka i djedova, traže nešto za svoju ulogu… I tako nekako slažem scenu po scenu da bi na kraju nastao lik koji prikazujemo na sceni.“

Ivona Grebenar. Foto: Laura Lazić, Bitno.net

„Nije ništa savršeno, nismo profesionalci“, objašnjava, te izražava želju za nekim prostorom u kojem bi mogli čuvati rekvizite i kostime. „Uvijek imamo neke stvari koje recikliramo iz godine u godinu, pa onda to držimo kod sebe, u podrumu, pod krevetom i to izvlačimo kad dođe vrijeme predstave“, dodaje.

‘Škola poniznosti’

Na pitanje koliko joj je teško, uz posao učiteljice, izdvojiti puno slobodnog vremena za Holywin, odgovara: „Mogu reći da, koliko god da sam se ja žrtvovala, toliko sam i dobila nazad.“

„Ja bih se usudila reći da je ovo jedan od najljepših projekata Zagrebačke nadbiskupije, prvenstveno zbog toga što smo svi ovdje volonteri“, nastavlja. „Ono što me sudjelovanje u Holywinu naučilo je škola poniznosti. Ovo je period gdje moraš biti ponizan, zatražiti pomoć, jer ne možeš sve sam, velik je projekt i u jako kratkom vremenu se moraju realizirati stvari.

Puno puta se dogode i neke stvari koje ne želiš, ali prihvatiš jer se moraš odreći nečeg – u ovom slučaju žrtvujemo svoj san, slobodno vrijeme. S obzirom na to da radim kao učiteljica, voljela bih da jednoga dana moji učenici imaju takvo nešto što bi darovali za našu Majku Crkvu besplatno, i da sve talente koje im je Bog dao usmjeravaju na nešto dobro.“

„Ono što kaže Ivana, proba nije samo ‘doći ćemo, odglumit ćemo’, proba je i ovaj razgovor i ova zezancija. Proba je cijelo ovo zajedništvo koje se ovdje odvija 4-5 sati u komadu. Baš smo jedna mala sretna obitelj“, kaže nam Borna Marčec, glumac koji glumi Frassatijevog oca.

Foto: Laura Lazić, Bitno.net

A što je ekipa iz organizacije očekivala od ovogodišnje predstave?

„Gužvu, prije svega!“, uz smijeh nam odgovara Dubravka Knežević. „I sam Pier Giorgio – što se baš vidi ove godine – je toliko normalan, normalan za naše pojmove svakodnevice. Rekla bih da se može očekivati nešto normalno, a opet nenormalno, u smislu da je čovjek bio toliko jednostavan, a dubok. Mislim da ljudi po njegovom primjeru mogu puno lakše prepoznati da i oni imaju elemente toga u životu. Jer svi smo pozvati biti sveti i svima nam je dano da možemo biti sveti za vrijeme života.“

Koji je zapravo smisao Holywina? Je li to samo neka obična „kontra“ Halloweenu, odnosno Noći vještica? Odgovori ovih mladih ljudi nam govore da to zapravo nema veze s tim. Jer, oni su tu jer žele biti sveti, oni jednostavno žele slaviti svetost. Oni su tu upravo jer ih ne zanima zlo i ružnoća, nego Bog – koji je sama dobrota, istina i ljepota.