The Secret Sisters vraćaju se s novim albumom “Saturn Return”

The Secret Sisters – “Saturn Return” (New West Records, 2020.)

Čitatelji koji od početka prate ovu našu glazbenu rubriku možda će se sjetiti da je upravo s The Secret Sisters ta priča u ljeto 2017., kad je bio aktualan njihov album “You Don’t Own Me Anymore”, i započela. Sestre Laura i Lydia Rogers, inače po svojim nadahnućima, rukopisu i vokalima sve samo ne, kako bi im scensko ime sugeriralo, tajnovite, nakon sada već gotovo tri godine prošarane novim životnim i nedaćama i radostima, posrtajima i podizanjima, zagubljenim pa pronađenim glasovima, obraćaju nam se novim albumom, novim daškom one svoje Amerike mnogo ljepše od politike, industrije i megalomanštine – kako sam tada pisao – Amerike napola mitske i napola opipljive, Amerike Hanka Williamsa i Johnnyja Casha, Grama Parsonsa i Emmylou Harris, Boba Dylana i Lucinde Williams. Novom zbirkom kojom vješto isprepliću tradicionalno i suvremeno, pritom, nekim logičkim slijedom, gazeći sve više kroz sadašnjost, s tradicionalnim se recepturama služeći više kao popratnom (ali i nezaobilaznom) jekom i kulisom nego kao prevladavajućim, još manje nametnutim modusom operandi.

Iza pomalo bljutavog naslova albuma – “Saturn Return” – stoji astrološki termin kojim se označuje povratak toga planeta u isti položaj kojeg je zauzimao na nebu u trenutku nečijeg rođenja, što bi trebalo simbolizirati novo životno poglavlje, s obzirom na gotovo tridesetogodišnji interval čak iskorak u zrelost i, kao u slučaju sestara Rogers, majčinstvo. Taj pseudosimbolizam sugerirala im je njihova sada već stalna producentica Brandi Carlile, i sama cijenjena kantautorica, koja im je pružila ruku kad su nakon sjajna prva dva albuma ostale bez diskografske kuće i menadžera te im pomogla od “You Don’t Own Me Anymore” načiniti dotad najzaokruženiju zbirku pjesama, a priprema albuma Lauru je i Lydiju zatekla u vrijeme njihovih prvih trudnoća, ali i smrti obaju im baka uz koje su bile dosta vezane. Upravo taj koloplet rađanja novih života i okončanja ovoživotnih putova prožima pjesme sa “Saturn Return”, prve zbirke koju su sestre u cijelosti napisale same.

Upravo to posebno je znakovito kad je “Saturn Return” u pitanju. Naime, eponimni prvijenac iz 2010. od ukupno jedanaest pjesama sadržavao je tek dvije autorske skladbe sestara; ostalo su bile iznimno nadahnute obrade dragulja iz bogate američke glazbene baštine, od tradicionalnih do pjesama slavnog Hanka Williamsa. Još impresivniji nastavak iz 2014., “Put Your Needle Down”, već je donio čak dvije trećine autorskog materijala (pri čemu im je ruku već tada dala Brandi Carlile), dok su obrade postale još smionije i intimističnije (“Pocket Knife” iz portfolija PJ Harvey te – što je bilo posebno smiono, a i velika čast – dorada nedovršene pjesme Boba Dylana “Dirty Lie”). Već su tu The Secret Sisters pokazale da iza njihove zaljubljenosti u glazbenu baštinu na kojoj su odrastale u rodnoj Alabami te se na njoj učile i “tesale” u crkvenom zboru stoji i snažan autorski potencijal, stvaralački poriv koji slijedi snažan duh i životne meandre. Što je pak potvrdio na početku spomenuti treći album, “You Don’t Own Me Anymore” iz 2017., zbirka gotovo u potpunosti sastavljena od autorskih pjesama nastala nakon jednog teškog, po njihovu karijeru gotovo pogubnog razdoblja. Njihovo predivno dvoglasje zasjalo je posebnim sjajem upravo kroz te sve zaokruženije i dojmljivije pjesme, svjedočeći neraskidivu povezanost duhovnog i zavičajnog, stvaralačkog i slavljeničkog, baštinjenja i kreativnih iskrenja. 

The Secret Sisters - "Saturn Return"

The Secret Sisters – “Saturn Return”

“Saturn Return”, dakle, dolazi kao prvi punokrvni autorski album sestara Rogers, kao takav svojevrstan im dokaz samima sebi, ali prije svega trijumf. Pobjeda je to nakalemljena na put prijeđen bez prečaca, ali i bez stranputica, na stvaralački duh koji je pretrpio potrese, ali koji je kroz njih prolazio snažniji bez mijenjanja ishodišnih točaka. Kad su na ovitku svoga prvog albuma zahvalili Bogu na svim Njegovim blagoslovima to nipošto nije bila puka fraza naučena na vjeronauku, već deklaracija čežnje, jasan osjećaj povezanosti talenta i njegova savršenog Darivatelja, veze o čijoj snazi ovisi cijelo putovanje. Putovanje koje je sa “Saturn Return”, neovisno i o položajima planeta i šumu svijeta glazbene industrije, dovelo svoje protagonistice do postaje na kojoj će osjetiti ne samo autorsku samouvjerenost već i mirnoću dobivenu pouzdanjem u “nebeskog iscjelitelja”, kako su Ga nazvale u pjesmi “Healer in the Sky” stihovima ispraćajući svoje bake na njihovu putu pred lice Božje.

Trudnoće i majčinstvo koje su proživljavale istovremeno dvije su sestre, poput svojih predivnih dvoglasja, pretočile u neke od svojih najintimističnijih i najdirljivijih stihova, poput onih u uvodnoj “Silver”, gdje slave i majčinstvo i starenje, kao i obiteljsko naslijeđe, gdje je “srebro” u majčinoj kosi poput “krune koju najsvetiji mogu nositi”. Ciklička dinamika života kao Božjega dara temeljna je narativna linija albuma, pogled u tu savršenu shemu rađanja i umiranja, odsjaje roditelja i predaka u očima djeteta, no i slavljenje ženstvenosti sada otkrivene kroz iskustvo majčinstva. Producentica Brandi Carlile ih je pritom ohrabrila na mnogo više solo dionica, odnosno, mjestimično odustajanje od dvoglasja koje je sestrama bilo najsigurniji kanal izražavanja; ta nova nota u iskazu The Secret Sisters u pjesmama tako postavljene tematike donijela je dodatnu dozu izvođačke zrelosti, kao i autentičnosti, bez da se pritom izgubilo išta od dotadašnje čarolije njihova zajedničkog pjevanja. Možda je najljepši primjer balada “Hold You Dear”, koju je Laura, uzbuđena koliko i uplašena, napisala istoga dana kad je doznala da je trudna, pjesma koja kao da je tražila taj jedan sugestivni glas da otpjeva predivne, koliko i snažne, stihove kojima blagoslivlja svoje roditelje kao životnu snagu, oslonac sve do njihova neminovna odlaska ka “vječnim svetim mjestima”.

I kad se dotiču života glazbenika kao u “Tin Can Angel” ili “Nowhere, Baby” sestre su jake u svojim ranije prepoznatim osloncima, pa nije nikakva poza ni problem priznati da “nije u pitanju glamur niti je u pitanju sreća” i da ne mogu nikamo bez “zaziva stvoritelju, davatelju i uzimatelju”. Slaveći u “Late Bloomer” iskrenost u životnoj i kreativnoj neovisnosti i neovisnost u životnoj i kreativnoj iskrenosti, The Secret Sisters su, otvorene izazovima, ostale jasne na svom zacrtanom, prije desetak godina preuzetom putu. “Saturn Return” tako je još jedan najbolji im album, bar u najobjektivnijem sagledavanju njihove stvaralačke putanje (moram priznati da se, ako ćemo biti subjektivniji, najčešće ipak vraćam albumu “Put Your Needle Down”). Jer, proširujući odavno, još u roditeljskom domu i mjesnoj crkvi usvojene recepture gospela, bluesa i countryja na suvremenije (ali uvijek na njih naslonjene) forme, puštajući glasove da im izlaze iz zone komfora unutarnjom logikom a ne naprasnim odlukama, te nalazeći hranu za svoju poetiku ne samo u vlastitoj ljusci nego i kroz obiteljsko naslijeđe i tradiciju življenja, Lydia i Laura Rogers potvrđuju svoju glazbu kao sad već bogat i snažan opus. Ne glamurozan ni pomodan, već uokviren kao veliko, radosno i trajno “hvala”. A mislim da im je i vrlo jasno kome je sva nužna zahvala pritom upućena.

Toni Matošin | Bitno.net