Fra Ivo Peran – glazbenik čije skladbe i danas odjekuju u crkvama širom domovine i svijeta

O. Ivo Peran rođen je 25. lipnja 1920. godine u ’ Kaštel Starom. Najstariji je sin oca Ivana i majke Nedjeljke Piljić, uz još tri sestre. Osnovnu školu pohađao je u Kaštel Novom. Otac je imao trgovinu, pa je sina htio upisati u trgovačku školu. No, sin je želio ići u redovničku gimnaziju, pa otac šalje zamolbu dominikancima u Bolu na Braču. Zamolba je bila odbijena s obrazloženjem kako njihove Konstitucije brane upis dječaka koji su jedina muška djeca u roditelja. Na dječakovo inzistiranje, otac se obratio franjevcima na Poljud, u Splitu koji su ga primili. Zbog agrarne refor­me očeva je trgovina pala pod stečaj, pa je Peranovo školovanje, zbog plaćanja školarine, postalo upitno. Za daljnje školovanje zauzeo se župnik don Ivan Vuletin i pomogao, tako da je Ivan Peran svoje školovanje nasta­vio na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Badiji kod Koručule.[1] Ovdje se Peran počeo baviti glazbom. Malu je maturu položio 1935. godine. Gimnaziju je nastavio u Franjevčkom samostanu Male braće u Dubrovniku (peti razred), a potom je u novicijatu na Košljunu 1937. godine položio prve zavjete. Vraća se u gimnaziju u Dubrovnik, gdje je veliku maturu položio 1940. godine. Studij teologije Ivan Peran je započeo 1940. godine u Biskupskom sjemeništu u Splitu. Svečane zavjete položio je 4. X. 1941. godine u Franjevačkom samosta­nu u Poljudu. Za svećenika je bio zaređen 8. VIII. 1943. godine. Mladu misu služio je u Kaštel Šatrom. Nastavlja studij teologije u Splitu, gdje je i diplomirao.

U jesen 1946. godine odlazi u vojsku. Kao vojnik bio je osuđen na smrt, a osuda je, nakon žalbe, preinačena u kaznu od pet godina strogog zatvora s prisilnim radom. Po izlasku iz zatvora morao je nadoknaditi vojni rok u razdoblju od 1954. do 1955. godine u Zemunu. Nakon izlaska iz vojske Ivo Peran obavlja različite službe u svojoj Provinciji. Od 1955. do 1959. godine bio je magister novaka na Košljunu, od 1959. do 1960. godine pre­davao je na biskupskoj gimnaziji u Pazinu. Na Košljunu od 1960. do 1966. godine bio je ponovno magister no­vaka, a potom je od 1966. do 1967. godine predavao u franjevačkoj gimnaziji na Poljudu. Od 1967. do 1973. godine obavljao je dužnost gvardijana u Franjevačkom samostanu Male braće u Dubrovniku. Službu provin­cijala Franjevačke provincije sv. Jeronima Ivan Peran obnašao je u dva navrata u razdoblju od 1973. do 1982. godine. Od 1982. godine postavljen je ponovno za ma­gistra novaka na Košljunu sve do 1994. godine. Do 2000. godine bio je profesorom glazbe na teologiji u Rijeci. Kao svećenik djelovao je u Franjevačkom samo­stanu na Košljunu do smrti, 2003. godine.

Prvo aktivno bavljenje glazbom o. Ivo Peran doživio je kao sjemeništarac drugog razreda gimnazije na Badiji. Ovdje je započeo svirati glasovir i harmonij. Dolaskom o. Bernardina Sokola na Badiju o. Ivo Peran dobiva i prvu ozbiljniju glazbenu poduku. O. Bernardin Sokol,[2] franjevac Provincije sv. Jeronima koji je pored završene teologije postigao doktorat iz muzikologije na Papinskoj visokoj školi za crkvenu glaz­bu u Rimu bio je skladatelj izvrsne melodijsko invencije s posebnim afinitetom prema polifoniji i smislom za osebujne harmonijske efekte i rado je podučavao svoju mlađu subraću, pa između ostalih i o. Ivu Perana. Po Peranovim riječima, o. Bernardin Sokol podučavao je mnoge sjemeništarce. Neki su odustajali, ali je Peran bio uporan, iako za sebe kaže da nije bio najsposobniji, pa ni sluh mu nije bio osobito razvijen. Kod o. Bernar­dina Sokola o. Ivo Peran započeo je svirati glasovir. Ovdje je, prema Peranovim riječima, počelo ozbiljno vježbanje glasovira i ozbiljan rad na proučavanju harmo­nije [3]. Peranu se posebno svidjelo sudjelovanje u pjevačkom zboru koji je nastupao, ne samo u crkvi i na školskim priredbama, već je često gostovao u okolnim mjestima. Tako je Peran počeo stjecati glazbena isku­stva kao zborski pjevač. Ljubav prema takvoj vrsti mu­ziciranja počela se razvijati upravo ovdje, a nastavljalo se Peranovim djelovanjem u drugim mjestima u kojima je službovao. U Franjevački samostan na Badiju o. Ivo Peran sa sobom je ponio i violinu, misleći kako će moći svladati i tu vještinu sviranja. No, od uvježbavanja tog instrumenta nije bilo ništa, jer je trebalo plaćati privat­nog učitelja, a za to nije bilo sredstava. Po Peranovim riječima, violina je bio instrument koga je silno želio naučiti svirati, pa je tu svoju želju ostvario u srednjoj glazbenoj školi u Dubrovniku. Naime, uz glasovir bilo je potrebno izabrati sviranje još jednog instrumenta, što Peranu nije bilo teško. Bila je to violina. Kod o. Bernardina Sokola Peran je dobro upoznao osnove glazbene teorije, harmonije i kontrapunkta, što će mu uveliko koristiti u daljnjem glazbenom obrazovanju.

Nakon položene mature na Badiji, 1935. godine, Peran odlazi u Franjevački samostan Male braće u Dubrovnik. Ovdje je nastavio glazbeno školovanje kod franjevca o. Kvirina Orlića, magistra u Franjevačkom samostanu u Dubrovniku. Tu je upoznao gregorijansko pjevanje, a svladavao je i osnove dirigiranja pjevačkim zborom. U Franjevačkom samostanu Male braće poseb­no se njegovala glazba još od 14. stoljeća, a samostan posjeduje i značajan glazbeni arhiv, te veći broj instru­menata, što je, Peranu, bio još veći poticaj za ba­vljenjem glazbom. U samostanu je, pored toga, naišao na veći broj klerika – franjevaca koji su bili dobri pjevači i svirači tako da se, u okviru crkvenih svečanosti, posebna pozornost posvećivala glazbi. Sustavnije glaz­beno obrazovanje Peran dobiva u Srednjoj glazbenoj školi “Sorkočević” u Dubrovniku, a kasnije u Srednjoj glazbenoj školi “Njegoš” u Kotoru. Ipak je srednju glaz­benu školu, u zrelijoj dobi, diplomirao u Dubrovniku. Na preporuku tadašnjeg ravnatelja glazbene škole, Antuna Nanuta, Peran se upisao, kao izvanredan stu­dent, na Filozofski fakultet u Ljubljanu na odsjek muzikologije. No, i ovdje nije imao sreće sa stjecanjem glazbene naobrazbe. Studij prekida jer je bio izabran za provincijala Provincije sv. Jeronima 1973. godine.

Unatoč svim neprilikama, Peranovo je poznavanje glazbe raslo i značajno nadilazilo razinu koja bi se mo­gla očekivati iz službenog školovanja. Stoga nije čudo što je svoje glazbeno znanje zarana počeo prenositi na mlađe. Glazbenim se pedagoškim radom počeo baviti od 1945. godine, kada je bio učiteljem glazbe klericima na Poljudu. Predavao je sjemeništarcima u Splitu, Pazi­nu, Dubrovniku i Rijeci. Redovito je vodio pjevačke zborove u samostanskim zajednicama u kojima je bora­vio i u školama u kojima je djelovao. Peran se posebno sjećao rada sa ženskim zborom koji je pjevao u samo­stanskoj crkvi na Poljudu. Taj je zbor prije vodio o. Benko Tulić. Peran je tom zboru dodao i muške glaso­ve i time oformio mješoviti pjevački zbor. Istovremeno vodio je i ženski zboru u Kaštel Sučurcu i u Kaštel Štafiliću.[4] Posebnu je pozornost Peran posvećivao glaz­benom odgoju mladih klerika. Tako je kao magister novaka na Košljunu tražio da svi novaci sudjeluju u pjevanju pri bogoslužju. Posebno je njegovao koralno pjevanje. Prilikom posjete Košljunu Albe Vidaković je uočio lijepo pjevanje korala i vrlo se pohvalno izražavo o tome.[5]

Ljubav prema glazbi Peran je iskazivao bez obzira na dužnosti koju je obavljao u zajednici u kojoj je tada živio. Tako je, na primjer, za vrijeme obnašanja služe gvardijana u Franjevačkom samostanu Male braće u Dubrovniku vodio nekoliko pjevačkih zborova: mješoviti pjevački zbor, zbor mladih, te zbor bogoslova. Sva tri zbora redovito su pjevala na nedjeljnim misama u 10, 11 i 19 sati.

Posebno se mogao posvetiti glazbenom djelovanju od 1982. godine kada ponovno dolazi u Franjevački samostan na Košljun. Vodi nekoliko zborova, među kojima i školski dječji zbor koga naziva Bonaventurianum koji je nastupao na različitim školskim priredba­ma, ali je sve češće nastupao i izvan škole u Rijeci, Za­grebu, Osijeku, Rabu, te u Njemačkoj, Austriji i Češkoj. Sve je češći bio Peranov angažman u organiziranju različitih prigodnih koncerata.

Glazbeni opus

Opus o. Ive Perana sadrži skladbe iz vokalnog i vokalno instrumentalnog područja. Mješovitim zboro­vima a cappella i uz orguljsku pratnju namijenio je ukupno 32 skladbe. Slijede 34 skladbe za glas i orgulje, 18 skladbi za dva glasa i orgulje, 3 skladbe za muški zbor, te 6 skladbi namijenjenih dječjim (ženskim) zbo­rovima. U njegovom se opusu posebno izdvaja nekoliko većih djela. Prigodom proslave 750. obljetnice prisutno­sti Male braće u Dubrovniku, o. Ivo Peran skladao je 1985. godine recital za soliste, zbor, glasovir i orkestar pod naslovom Sv. Franjo pred Dubrovnikom. Dvije godi­ne kasnije skladao je oratorij Apokalipsa za soliste, zbor, orkestar i orgulje koji je prvi put bio izveden u Rijeci 28. svibnja 1988. godine povodom posvete nove Crkve sv. Nikole. Drugi oratorij Preobraženje za soliste, zbor i orkestar nastaje 1997. godine, a inspiriran je događajima vezanim uz domovinski rat (Oluja). Djeci je namijenio Božićnu glazbenu igru koju nazi­va Operetom za djecu, igrokaze Tajna zlatne ribice, Sveta obitelj i Došao je sveti Nikola. Iako je o. Ivo Peran i orguljaš, valja napomenuti da nije napisao ni jednu skladbu za taj instrument.

Ukupan glazbeni opus o. Ivana Perana iznosi 101 skladba, od čega je 6 svjetovnih. Sve ostale skladbe, njih 95, pripadaju području duhovne glazbe. U ovaj broj nisu uvršteni pripjevni psalmi i aleluje s retkom, što ih je Peran napisao za cijelu ABC crkvenu godinu.

Tu se posebno izdvajaju popijevke u kojima se ističe Peranova inventivnost. Posvećene su različitim svecima, kao na primjer sv. Klari, sv. Marini, sv. Tereziji, sv. Pe­tru, sv. Vidu, sv. Anti, sv. Jurju, sv. Nikoli Taveliću i drugima. Naročitu je ljubav gajio prema Majci Božjoj. S tom temom izdvajaju se skladbe Gospi od Cavtata, Gospi Trsatskoj, Marija, Kraljice neba, raduj se, Kako si lijepa, latinsku Ave maris Stella. Kao i mnogi drugi skla­datelji, tako se i o. Ivo Peran odlučio na skladanje Ave Maria, molitve Majci Božjoj. Sve je te skladbe na­mijenio vokalnoj a cappella izvedbi ili uz orguljsku pratnju, gdje je, ne samo riječima, već i glazbom mogao iskazati svu svoju duhovnost koju je osjetio kao čovjek i kao svećenik.

Jednostavnost u glazbenom izrazu osno­vna je odlika o. Ivana Perana kao glazbenika i sklada­telja. U skladanju ovakvih jednostavnih skladbi on pr­venstveno misli na izvođača koji, kroz Peranove sklad­be, može iskazati svu ljepotu duhovnog teksta ostvare­nog tonovima. Peranova je melodija vrlo jednostavna, raspjevana i prozračna, satkana od kraćih glazbenih motiva koje razrađuje u nizanju glazbenih rečenica. Harmonija ne izlazi izvan tonalitetnosti. Poneka alteracija ili kraće tonalitetno istupanje obogaćuje harmo­nijski izričaj i teče vrlo glatko. Ovakvu jednostavnu harmonijsku i melodijsku građu podržava i jednostav­ni ritam. Često rabi recitativ, a posebnost u Peranovu glazbenom izrazu je uporaba korala. On jednoglasnom koralnom melodijom započinje skladbu ili koral uba­cuje kao intermezzo u višeglasnu skladbu čime postiže određeni kontrast. To ne iznenađuje kada znamo da je koralno pjevanje ideal crkvenog pjevanja, ali isto tako daje o. Ivo Peran učio koral kod o. Kvirina Orlića, franjevca koji je posebno njegovao koralno pjevanje.

Većinu je skladbi posvetio vokalno instrumental­nom izvođenju. Instrument su u ovom slučaju isključivo orgulje. Orguljska dionica u Peranovim skladbama je također veoma jednostavna. Pratnja služi isključivo kao intonativna podrška izvođačima, te za upotpunjavanje harmonijske osnove. Tu Peran realno razmišlja o orguljašu – izvođaču. Jednostavnost glazbenog izraza predočenog jednostavnom glazbenom građom omo­gućuje laku izvedbu. A to je bio Peranov cilj. Približiti duhovnu, napose onu euharistijsku, skladbu puku, od­nosno prosječnim izvođačima, što ne isključuje izvedbu profesionalaca.

Mnoge su Peranove skladbe namijenjene trogla­snim mješovitim zborovima. I to je veličina o. Ive Pera­na. U svojoj je praksi, ravnajući mnogim zborovima, vjerojatno, uočio poteškoću u stvaranju četveroglasnog mješovitog zbora, gdje problem predstavljaju muški glasovi kojih u crkvenim zborovima, u pravilu, nema dovoljno. Zbog toga on stvara skladbe za dva ženska i jedan muški glas i u tome u potpunosti uspijeva. Stvara takvu glazbenu građu koja, usprkos nedostatka jednog muškog glasa, uz orguljsku pratnju, tvori harmonijski sklad.

Naročitu pozornost o. Ivo Peran posvećuje litur­gijskoj glazbi. Naime, kao vrstan liturgičar, ali i kao glazbenik, osjećao je potrebu za skladanjem pripjevnih psalama koji se redovito pjevaju u svim liturgijskim sla­vljima, a koji su za potrebe liturgije skladali različiti skladatelji samo djelomično. O. Ivo Peran odlučio se na veliki rad, skladajući pripjevne psalme i aleluje s retkom. Tako je ukupno skladao 168 pripjevnih psala­ma i alelujom s retkom. Posljednje psalme skladao je u srpnju ove godine. Psalmi i aleluje s retkom na­mijenjeni su jednoglasnom izvođenju uz orguljsku pratnju. Kao i u ostalim skladbama, jednostavnost glaz­benog izraza osnovne su odlike i u ovoj vrsti skladbi. Kratke i jednostavne melodije, pisane malim opsegom glasa, većinom u postupnom uzlaznom i silazno kre­tanju, s ponekim manjim intervalskim skokom, vrlo su jednostavne za pamćenje. Takvoj jednostavnoj melodici pridružuje se i vrlo jednostavna orguljska pratnja koja ne ometa izvođače, već im je intonativna podrška, a orgulje su u tom slučaju u potpunosti podređene pjevaču. Partitura je jednostavne glazbene harmonijske i ritmičke građe, što dolikuje glazbi koja se izvodi za vrijeme bogoslužja.

O. Ivo Peran skladao je 17 misa. Napisane su pod različitim imenima. Pučku misu za Došašće naziva mi­som Padaj s neba, roso sveta. Božićnu misu naziva Betlehemski blagovjesnici, korizmenoj misi daje ime Sretnih li vas, grešni ljudi, misu za pokojne imenuje Kralju kojemu sve živi dođite, poklonimo se, uskrsna misa ima naslov Kraljice neba, raduj se, a pučke mise kroz godinu naziva Iz dana u dan slavimo Te, Cvjetić na tratini, Svim na zemlji mir veselje. Dvije je mise Peran posvetio imenu Majke Božje. Tu su mise Mariji, Majci Crkve i misa Slavite Mariju koja je postala toliko popularna da je jedno­stavno nazivaju Peranova misa. Poznata je i Peranova misa pod naslovom Pastiri pjevaju Malom Isusu za dva glas i orgulje nastala 1962. godine, skladana na starosla­venski tekst. Mise su većinom namijenjene za jedan ili dva glasa uz pratnju orgulja, a i one koje su napisane za mješoviti zbor pisane su tako da se mogu izvoditi jedno­glasno ili dvoglasno. I u tome je Peranova veličina. On jednostavno daje izbor i mogućnost različitog izvođenja, pa voditelj crkvenog pjevanja može prilago­diti izvedbu prema mogućnostima zbora kojeg ima. I ne samo to. Glazbena građa svih misa ne zahtijeva profe­sionalni zbor. Jednostavnost glazbenog izraza očituje se i u toj vrsti Peranovih djela. Jednostavna vokalna i in­strumentalna fakutra obogaćena je samo povremenim tonalitetnim istupanjima, kromatskim ili alteracijskim pomacima, te je vrlo lako izvodljiva. U svim je misama glazba podređena riječi, pa i ondje gdje Peran rabi polifoniju. Uporaba polifonije u višeglasnim misama sve­dena je na minimum, iako je polifonija poseban način glazbenog izraza, a posebno je, pored korala, cijenjena u liturgijskoj glazbi. Za polifono izvođenje djela potre­ban je i vješt zbor, a to Peran zna. Zbog toga je u njego­vim misama polifonija uporabljena samo povremeno kao osvježenje unutar homofonog glazbenog izraza.

Potpuno se drugačije Peran odnosi prema velikim glazbenim oblicima kao što su njegovi oratoriji. Ovdje se ističu solistički nastupi uz sudjelovanje mješovitog zbora, bogata pratnja koja je namijenjena orguljama, odnosno orkestru, te općenito složenija glazbena faktu­ra koja iziskuje iskusniji izvodilački aparat. I u ovim je oratorijima Peran iskazao svoju vjeru i duhovnost. Što više, oratorij Apokalipsa za soliste, zbor, orkestar i or­gulje sa stavcima Stvaranje, Sud svijetu i Novi svijet stva­ran je na biblijske tekstove.

Poseban je odnos o. Ive Perana prema djeci. Ne samo što je vodio, vrlo uspješno, dječje pjevačke zboro­ve, već je za taj ansambl skladao i različita djela. Pored skladbi okušao se i u stvaranju većih djela namijenjenih djeci, a to su različiti igrokazi, pa i glazbenu igru pod naslovom Božićna glazbena igra za djecu (1997. godine) koju sam naziva operetom. Djelo je namijenjeno solisti­ma i dvoglasnom zboru uz pratnju glasovira. I ovdje je prisutan vrlo jednostavan glazbeni slog i odgovara dječjem glazbenom izrazu. U Dubrovniku je 1973. go­dine nastao igrokaz pod naslovom Tajna zlatne ribice ili Priča o srcu za soliste, dvoglasni i troglasni dječji zbor uz pratnju gitare i glasovira, odnosno orkestra.

Igrokaz pod naslovom Sveta obitelj za soliste, dječji zbor, te instrumentalnu pratnju gitare, violine i orgulja nastao je na riječi Jerka Bakotina. Partitura donosi vrlo dinamičko izmjenjivanje uloga (solisti – zbor, arije i recitativi) što podrazumijeva i raznolikost glazbenog izraza.

Glazbeni recital Sveti Franjo pred Dubrovnikom o. Ivo Peran sklada 1985. godine i izvodi u Dubrovniku 6. pro­sinca iste godine. Djelo je nastalo prema elegiji Vincencija Petrovića, dubrovačkog pjesnika iz 18. stoljeća i u originalu se nalazi na latinskom jeziku. O. Ivo Peran je djelo preveo i popratio neposrednim govorom sv. Franje iz njegovih sačuvanih spisa. Recital sadrži četi­ri dijela: Plovidba, Šapat od usta do usta, Razmišljanje i Odlazak broda na Istok i Franjin blagoslov gradu, a sklada­no je za soliste, zbor i glasovir (orkestar).

O. Ivo Peran cijelog je života bio prisutan u bogoslužju kao svećenik, ali isto tako i kao glazbenik. Rijetko je koji franjevac bio toliko poznat kao svećenik i glazbenik kao o. Ivo Peran. Njegova se pjesma pjeva­la u svim crkvama širom domovine, ali i u inozemstvu u svim katoličkim misijama, općenito svugdje gdje se sla­vila riječ Božja na hrvatskom jeziku. Možda nam je najpoznatija Peranova misa, ali isto tako pjevaju se i druga Peranova djela, gdje se kod izvođenja, kao i kod mnogih drugih glazbenika, ne imenuje autora, pa zbog toga mnoga djela postaju djela nepoznatog autora.

Skladajući u posljednjim mjesecima pripjevne psal­me i aleluje s retkom, o. Ivo Peran je dao veliki dopri­nos crkvenoj glazbi. Posljednji psalam koji je napisao bio je psalam za blagdan Kri­sta Kralja, a glasi: “Obradovah se kad mi rekoše: Hajde­mo u Dom Gospodnji!”.

Popis djela

Marijanske:

1. Ave Maria, za troglasni mješoviti zbor i orgulje
2. Gospi Trsatskoj, za solo, mješoviti zbor i orgulje
3. Kako si lijepa (iz Pjesme nad pjesmama), za glas i orgulje
4. Marija (riječi: sv. Leopold Mandić), za glas i orgulje
5. Mojemu zlatu, biserje o vratu (riječi: Ivo Peran), za solo, dva glasa i orgulje
6. Osječkoj Gospi (riječi: Stanko Banić), za dva glasa i orgulje
7. Stala plačuć (koral), za tri glasa
8. Sva si lijepa, Marijo (riječi: Ivo Peran), za dva glasa i orgulje
9. Veliča (koral), za tri glasa
10. Veličit (koral) za mješoviti zbor
11. Zdravo, zvijezdo mora (koral), za tri glasa
12. Zdravo, zvijezdo mora, za glas i orgulje

Himni:

1. Čuj, stvoritelju milostiv (koral), za mješoviti zbor
2. Dođi, duše presveti, za mješoviti zbor i orgulje
3. Himan b. Marku Tvrdeiću (riječi: o. Andrija Bonifačić), za glas i orgulje
4. Himan bi. Hakova Zadranina, za glas i orgulje
5. Himan na čast sv. Mihovila arh., za dva glasa i orgulje
6. Himan na večernju sv. Vida, za mješoviti zbor
7. Himan sv. Andriji Apostolu, za dva glasa
8. Himan sv. Kristofora, za mješoviti zbor, orgulje i fanfare
9. Kristu Kralju, za dva glasa i orgulje
10. Na gozbu Kralja Jaganjca (uskrsni), za glas i or­gulje
11. Nebeski Jerusolime, za dva glasa
12. Dođi, Stvorče (duhovski koral), za mješoviti zbor i orgulje
13. Isuse, o spase naš (božićni), za glas i orgulje
14. Tebe Boga hvalimo (koral), za mješoviti zbor i orgulje
15. Vedri dane uskrsnuća (uskrsni), za glas i orgulje

Psalmi:

1. Hvalite Gospoda (Ps. 150), za tri glasa
2. Letamini (Ps. 122), za mješoviti zbor
3. Bože, Ti si Bog moj (Ps. 63), za solo i mješoviti zbor
4. Radost doma Gospodnjeg (Ps. 84), za solo, mješoviti zbor i orgulje
5. Slavite Gospoda, za mješoviti zbor
6. Što da uzvratim Gospodinu (Ps. 116), za dva glasa

Svecima:

1. Ante dobri, tvoj lik zlati, za glas i orgulje
2. Martinski zazivi Lepora (riječi: J. Ricov), za glas i orgulje
3. Na čast sv. Marine, za mješoviti zbor
4. Na čast svetaca, za mješoviti zbor
5. Petrova lađa, za glas i orgulje
6. Proslavit će se Krist, za dva glasa i orgulje
7. Sveti Anton pustinjak (riječi: Remiđo Sošić), za tri glasa
8. Svetoj Klari, za mješoviti zbor
9. Svetom Andriji, za dva glasa i orgulje
10. Svetom Nikoli Taveliću (riječi: A. Petrović), za glas i orgulje
11. Betlehemski blagovjesnici, božićna pučka misa za glas i orgulje
12. Cvjetić na tratini, pučka misa kroz godinu za glas i orgulje
13. Iz dana u dan slavimo Te, pučka misa kroz godi­nu za glas i orgulje
14. Kraljice neba, raduj se, vazmena misa za glas i orgulje
15. Kralju kojemu sve živi, dođite poklonimo se, misa za pokojne za glas i orgulje

Mise:

1. Kyrie, za dva glasa i orgulje
2. Misa «Gospodi pomiluj», za tri glasa
3. Misa «Mariji Majci Crkve», za dva (ili tri) glasa i orgulje
4. Misa «Svim na zemlji mir veselje», za dva glasa (mješoviti zbor) i orgulje
5. Misa na čast sv. Terezije od Malog Isusa, za glas i orgulje
6. Misa na čast sv. Jurja, za dva glasa
7. Misa za vjeru hrvatskog naroda, za glas i orgulje
8. Missa jubilaris, za dva glasa i orgulje
9. Missa «Ut omnes unum sint», za glas i orgulje
10. Padaj s neba, roso sveta, pučka misa za Došašće za glas i orgulje
11. Sretnih li vas, grešni ljudi, korizmena pučka misa za glas i orgulje
12. Staroslavenska misa «Pastiri pjevaju malom Isusu» za dva glasa (mješoviti zbor) i orgulje

Razno:

1. Daj mi mir (riječi: Anka Petričević), za glas i orgulje
2. Dođi duše ljubavi, za dva glasa
3. Dušo Kristova, za glas i orgulje
4. Evo veliki svećenik, za mješoviti zbor
5. Kain i Abel (riječi: Ivo Peran), za glas i orgulje
6. Majka i djeca… A otac? (riječi: Ivo Peran), za dječji glas i orgulje
7. Oče naš (riječi: M. P. Miškina), za glas i orgulje
8. Oče naš, za tri dječja glasa i orgulje
9. Očevi, majke, djeco (riječi: R. Šimera), za glas i orgulje
10. Pjesma nebeskom ocu (riječi: Daniel Načinović), za dva glasa i orgulje
11. Prolazak Gospodnji (riječi: Anka Petričević), za glas i orgulje
12. Ribari (riječi: Anka Petričević), za glas i orgulje
13. Slavimo Te (riječi: Ivo Peran), za dječji glas i orgulje
14. Tebe Boga hvalimo (riječi: Ivo Peran), za dva glasa i orgulje
15. Tu sam (riječi: Ivo Peran), za glas i orgulje
16. Umiranje sunca (riječi: Anka Petričević), za glas i orgulje
17. Uskrsna radost, za mješoviti zbor

Svjetovne:

1. Buon giorno, buona gente, za tri dječja glasa
2. Es waren schonen Stunden (riječi: Gertrande Kirchmair), za glas i glasovir
3. Himan Verbniku (riječi: M. Stajšić Milić), za solo, dvoglasni zbor i glasovir
4. Mama (riječi: Ivo Peran), za dječji glas i glasovir
5. Oj, Punte moj (riječi: Ivo Peran), za dva glasa
6. Pjesma hrvatskom Jadranskom moru (riječi: Dragica Kučenjak), za glas i glasovir

Oratorij:

1. Apokalipsa (na biblijske tekstove), za recitatore, zbor, orkestar i orgulje
2. Preobraženje, za soliste, zbor i orgulje

Recital:

1. Sveti Franjo pred Dubrovnikom, za soliste, mješoviti zbor i glasovir

Operete i igrokazi:

1. Božićna glazbena igra za djecu, opereta
2. Došao je sveti Nikola (riječi: Dragica Kučenjak), igrokaz
3. Sveta obitelj (riječi. Jerko Bakotin), igrokaz
4. Tajna zlatne ribice, igra s pjevanjem

Pripjevni psalmi i aleluje s retkom za cijelu A B i C crkvenu godinu: ukupno 168.

Članak Marije Riman izvorno je objavljen u časopisu Sveta Cecilija : časopis za sakralnu glazbu, Vol. 73 No. 2-3, 2003. Prenosimo ga s odobrenjem uredništva časopisa. Sva prava pridržana.

[1] Franjevačka klasična gimnazija na Badiji kod Korčule imala je 4 razreda (do male mature). Viši razredi (od 5. do 8.) bili su u Dubrovniku u Franjevačkom samostanu Male brače. Škola je bila s pravom javnosti, zato su polaznici i na Badiji i u Dubrobniku bili ne samo kandidati za franjevačku provinciju sv. Jeronima, nego i građanska djeca, a u Dubrovniku i sjemeništarci biskupskog sjemeništa, te pripadnici dominikanske provincije i građanska djeca.

[2] Bernardin Sokol (1888.-1945.), franjevac, svećenik bavio se skladanjem. Nakon teologije, studirao je u Rimu na Papinskoj visokoj školi za crkvenu glazbu gdje je postigao doktorat iz muzikologije. Radio je kao profesor glazbe u Dubrovniku, na Teološkom fakultetu u Zagrebu, Košljunu, te na franjevačkoj gimnaziji u Badiji. Skladanje veća i manja crkvena djela.

[3] Iz Peranova pisma upućenog autorici ovog rada.

[4] Iz Peranova pisma upućenog autorici ovog rada.

[5] Iz Peranova pisma upućenog autorici ovog rada.