Ovi su astrolozi vidjeli svjetlo na nebu koje je svjedočilo o dolasku Svjetla svijeta. Uslijedila je gorljiva ekspedicija s namjerom da se oda počast novom Kralju. Njihov dolazak u Judeju prvi je empirijski dokaz univerzalnog i globalnog značaja jednog vrlo posebnog i lokalnog događaja.

Otprilike od četvrtog stoljeća, u zapadnoj Crkvi, svetkovina Bogojavljenja spomen je svjedočanstva koje je sadržano u putovanju mudraca, a iz te je pozornosti proizašlo mnogo glazbe. U zapadnim Crkvama Bogojavljenje je uključivalo i slavlje Kristova krštenja i prvog čuda, na vjenčanju u Kani, kao i posjet mudraca. (U istočnim Crkvama Bogojavljenje se usredotočuje na krštenje kao sjaj Božje trojstvene prisutnosti, kada Sin pristaje na svoju ljudskost, Otac objavljuje svoje zadovoljstvo Sinom, a Duh silazi u obliku simbola mira.)

Tri čuda

U svjetlu ovoga trostrukoga događaja, jedna od antifona koje se pjevaju na Večernjoj na Bogojavljenje je tekst Tribus miraculis, „Tri čuda”:

Trima čudesima proslavljen blagdan slavimo:
danas zvijezda mudrace privede k jaslama;
danas posta vino iz vode na svadbi;
danas na Jordanu Krist primi krst od Ivana
da nas spasi, aleluja.[1]

Aranžman ovog teksta, poznatoga madrigalista Luce Marenzija (1553. – 1599.) predstavlja filigransku i delikatnu zvučnu tapiseriju. Pjevaju samo četiri glasa, ali dubina i bogatstvo otkrivenja prikazanog u ovim čudima prelijepo je preneseno, a završna „Aleluja” potvrđuje osjećaj punine u sažetim događajima.

Palestrinin aranžman ove antifone iz 1564. također je napisan za četiri glasa, ali djeluje autoritativnije, više poput navještenja nego poput meditacije. Ponovljeni naglasci fanfarama u glazbi na riječi Hodie („Danas”) podsjećaju vjernike da su ovi prošli događaji sadašnja stvarnost u životu Crkve.

Noviji aranžmani ovoga teksta uključuju stavak iz kantate Davida Bednalla iz 2011. godine Welcome All Wonders („Dobrodošla, sva čuda”). Bednallovo djelo počinje uzbuđenim ponavljanjem riječi miraculis ornatum u tijesno isprepletenim harmonijama. Nakon dramatične stanke, glasovi bez pratnje polako i tiho pjevaju litaniju sastavljenu od triju čuda Bogojavljenja prije nego što se vrate na početnu veselu živost djela, sada pjevajući na latinskome riječi iz Psalma 117: „Ovo je dan što ga učini Gospodin; kličimo i radujmo se njemu!” Ovaj se stih pjeva kao antifona prvih dana nakon Uskrsa. Uključivši ga u tekst događaja Bogojavljenja, Bednall povezuje početno objavljenje Krista s vrhuncem njegova poslanja u uskrsnuću.

Glazba za „Tri kralja”

Ne znamo jesu li ovi istočnjački mudraci bili kraljevi (ili da su ih bila trojica), ali mogućnost kraljevskog identiteta možda je bila potvrđena zbog onog proročanstva iz Izaije spomenutog ranije, o Svjetlu naroda. Izaija također predviđa: „Kad vide, dići će se kraljevi, bacit će se ničice knezovi.” I tako smo naslijedili korpus glazbe za „Tri kralja”, uključujući sentimentalni himan s kraja devetnaestog stoljeća Johna Henryja Hopkinsa Jr., episkopalca, biskupa Vermonta.

Trezveniji prikaz pohoda mudraca nalazi se u motetu za Bogojavljenje Ab Oriente venerunt Magi:

S istoka dođoše mudraci u Betlehem
da se poklone Gospodinu.
Otvoriše blago svoje i priniješe dragocjene dare:
zlato velikome Kralju, tamjan pravome Bogu
i smirnu njegovu ukopu, aleluja.

Aranžmani ovog teksta Jacobusa Clemensa Non Pape (oko 1510. – 1555.) i Hieronymusa Praetoriusa (1560. – 1629.) vrijedni su pažnje, kao i svečaniji pristup Jana Pieterszoona Sweelincka (1562. – 1621.), koji nikada nije propustio priliku predstaviti riječ „Alleluia” s razrađenim glazbenim grananjem.

Perspektiva mudraca

Neki od glazbenih aranžmana u kojima se prepričava prvo štovanje Gospodina kod pogana su iz perspektive mudraca. Tekst koji se tradicionalno pjeva pri pričesti na Bogojavljenje preuzet je iz Evanđelja svetog Mateja: „Vidjesmo njegovu zvijezdu na istoku i dođosmo s darovima pokloniti se Gospodinu.” Kratki četverodijelni aranžman Vidimus stellam Williama Byrda iz 1607. dragulj je polifonije iz vremena dinastije Tudora.

Frances Chesterton, supruga Gilberta Keitha, napisala je ljupku i evokativnu pjesmu zamišljajući dolazak mudraca u Betlehem. Počinje: „Evo vrata, podignite zasun, o podignite! Ne trebamo više lutati, nego ući sa svojim darom.” U maštovitom pripovijedanju Frances Chesterton, Dijete Krist ima darove koji odražavaju darove koje je on dobio: „Umjesto zlata, On daje oštri mač…. Umjesto tamjana dim krvave bitke, smirnu za časne sretne mrtve.” Godine 1918., na početku svoje karijere, Herbert Howells (1892. – 1983.) uglazbio je ovu pjesmu od 21 retka, dočaravajući tiho priznanje cijene duhovne pobjede. Harmonije su ovdje jednostavnije nego u Howellsovim kasnijim skladbama, ali ta je jednostavnost očito ispravan odabir za ovakvu priliku.

Čudo i ispunjenje

Posljednje djelo za Bogojavljenje zaslužuje spomen. Također je skladba modernoga skladatelja, a temeljena je na stihovima jedne pjesnikinje. Godine 2000. skladatelj Jonathan Dove (r. 1959.) dobio je narudžbu da napiše novu božićnu pjesmu za zbor King’s Collegea u Cambridgeu, koju bi oni pjevali na svojemu legendarnom „Festivalu devet pripovijesti i pjesama”. Odabrao je pjesmu Dorothy L. Sayers pod nazivom „Tri kralja”. To je lakše djelo od pjesme Frances Chesterton, ali u Doveovu dojmljivom i dirljivom aranžmanu ono snažno prenosi svečanu ozbiljnost i veličanstvenost ovoga povijesnoga susreta.

Svaka od tri strofe u pjesmi Dorothy L. Sayers završava stihom „Darovi za maloga kralja, O”. Mi sada znamo – kao što pretpostavljamo da mudraci nisu – da će put do prijestolja ovoga kralja sadržavati neviđenu patnju, i da će njegova vladavina potom donijeti nezamislivu nagradu za njegove podanike. I tako se završno „O” na kraju stihova pjesme susreće i kao „O” čuđenja i kao Omega ispunjenja obećanoga na Bogojavljenje.

Izvor: Touchstone Magazine  | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.

[1]     Prijevod preuzet iz članka prof. dr. vlč. Zvonka Pažina Božić i Bogojavljenje – povijest, liturgija, teologija (portal katoličkih teologa Vjera i djela)