Rezultat svega je topla priča nakon koje će nam se činiti kao da Franju poznajemo odavno, jer sve ono što smo u tri godine čuli i pročitali o njemu, očituje se i u ovome filmu.

papa franjo put do svete stolice

Foto: www.franciscolapelicula.com

Prošlog tjedna na Veliki četvrtak, u 50 kina diljem Hrvatske započelo je emitiranje filma “Papa Franjo: Put do Svete Stolice”.

Film u argentinskoj produkciji, originalnoga naslova “Francisco, el padre Jorge”, temeljen je na knjizi argentinsko-talijanske novinarke Elizabette Pique “Francisco. Vida y revolucion”, a približava život pape Franje prije konklava na kojima je izabran za poglavara Katoličke Crkve.

Radnja započinje ulaskom u autobus posebne turističke rute, koja je uspostavljena nakon izbora pape Franje, a želi povezati mjesta koja su u Buenos Airesu posebno važna u životu Jorgea Bergoglija. Na to kružno putovanje, koje za prvu postaju ima župnu crkvu u Floresu od kuda se dalje razvija priča o životnom odabiru pape Franje, kreće novinarka Ana sa svojom kćeri Evom. U filmu je istaknuta uloga bake Rose, koja svom unuku daje životopis sv. Franje kao i dojmljiva reakcija majke koja se ne može pomiriti s činjenicom odlaska sina u sjemenište.

Zanimljiv je i način upoznavanja same novinarke Ane i kardinala Bergoglija na putu od zračne luke Fiumicino prema glavnoj željezničkoj postaji u Rimu uoči konklava 2005. na kojima je za papu izabran Benedikt XVI. Iz toga se razvija priča, koja nam predstavlja kardinala Jorgea kao prijatelja ljudi na rubu društva, kao osobu koja se odlučno suprotstavlja korupciji u Argentini, kao onoga koji u svojoj pastoralnoj širini vidi potrebe i boli majke koja je netom abortirala, ili pak samohrane majke (novinarka Ana). Nije se zaobišla ni osjetljiva tema Bergoglijeve ulogu u vrijeme diktature vojne hunte.

U filmu dolazi do izražaja kompletna osobnost Bergoglija: ona kontemplativna, ali nije zapostavljen niti njegov smisao za humor. Posljednji dio filma vezan je uz same konklave 2013., te izbor pape Franje.

Rezultat svega je topla priča nakon koje će nam se činiti kao da Franju poznajemo odavno, jer sve ono što smo u tri godine čuli i pročitali o njemu, očituje se i u ovome filmu.

Stoga se pomalo sa žaljenjem može dati primjedba na hrvatski naslov filma. Da je možda ipak trebao ostati “originalan” naslov, ili prijevod istoga, leži i u činjenici koja se potvrđuje posljednjim riječima koje papa izgovara u filmu. Naime, u odgovoru na Anino pitanje u kratkom telefonskom razgovoru nakon izbora, kako da ga sad oslovljava, odgovor je kratak i jasan: “padre Jorge”.

Glavni glumac Dario Grandinetti na vrlo upečatljiv način predstavlja lik “padre Jorgea”, tj. svećenika, biskupa, nadbiskupa Jorgea Bergoglija, te u konačnici i samoga pape. Mladog Jorgea glumi Gabriel Gallichio. U glavnoj ulozi je i Silvia Abascal koja glumi novinarku Anu, a tu su i Leonor Manso (baka Rosa), Laura Novoa (majka Regina), Naia Guz Sachez (Eva) i Leticia Bredice (Cecilia).

Ured HBK za mlade | Bitno.net