Sluga Božji Fulton Sheen opisao je 13. listopada kao „dan rođenja modernoga svijeta”. Rekao je: „Bio je to dan kada se činilo da su i sile dobra i sile zla na vrhuncu.” U Rusiji je započela boljševička revolucija, bjesnio je Prvi svjetski rat, a desetogodišnja Portugalka imenom Lúcia dos Santos uz svoje je rođake Francisca i Jacintu Marto povela desetke tisuća ljudi da svjedoče „Čudu Sunca”, posljednjemu u znakovitome nizu marijanskih ukazanja. Postoje bezbrojna svjedočanstva o događaju, što je potaknulo nadbiskupa Sheena da izjavi kako su i ateistički novinari priznali: „To se stvarno dogodilo, ali nadamo se da nitko neće to protumačiti na nadnaravni način.”

Mnogi ljudi, uključujući i samu Crkvu, jesu te događaje protumačili kao nadnaravne. Godine 1930. fatimska viđenja i Gospa Fatimska proglašeni su „vrijednima vjerovanja”. Francisco i Jacinta umrli su od gripe 1918. godine, a papa Franjo proglasio ih je svetima 2017. godine. Lúcia je proživjela dug život kao redovnica, a umrla je 2005. godine. Proces njezina proglašenja svetom započeo je nakon što je papa Benedikt XVI. skratio uobičajeno razdoblje čekanja od pet godina. Nebrojeni milijuni ljudi duhovno su ojačani milostima koje je udijelila Gospa Fatimska, a mjesto ukazanja svake godine pohode milijuni hodočasnika.

Sve je počelo iskrenom vjerom djece, koja su bila preplašena svime što se događalo u svijetu, ali su vjerovala u Božju providnost i Marijinu zaštitu. Ta je vjera središte novoga filma “Fatima”, u režiji  Marca Pontecorva, snimljenoga prema scenariju Pontecorva, Valerija D’Annunzija i Barbare Nicolosi. Glavnu ulogu igra američki glumac Harvey Keitel, gledateljima poznat iz filmova Martina Scorseseja i Quentina Tarantina (između mnogih drugih), no ostatak glumačke postave čine europski glumci, uključujući Gorana Višnjića kao bezbožnoga gradonačelnika, i Stephanie Gil kao malu Lúciu.

„Fatima” je uspio film jer se radi o dječjoj priči. To je klasična priča o djeci koja znaju nešto što odrasli ne znaju, i vjeruju u nešto zbog čega ispadaju glupi i neposlušni… sve dok se ostali konačno ne opamete. Posebna karakteristika „Fatime” jest da Lúcia, Francisco i Jacinta ne zalutaju u paralelni svemir i ne otkrivaju zakopano blago, nego ih je za njihovu pustolovinu predodredio Gospodin. Oni upoznaju Majku Božju, koja – naravno – izabire ljude koji su najotvoreniji vjerovanju kako bi njezinu poruku prenijeli svijetu.

Scenaristi su priču djece iz 1917. godine uokvirili scenama između ostarjele sestre Lúcie (Sônia Braga) i skeptičnoga znanstvenika (Keitel). Ti trenuci približavaju gledatelja sadašnjosti, postavljajući pitanja o istinitosti ukazanja koja svijet još postavlja. Uključivanje tih prizora iz sadašnjosti je razumljivo, ali to su najslabiji trenuci filma. Suprotno tome, skepticizam – pa čak i gnjev – Lúcijine pobožne majke, koju prelijepo glumi Lúcia Moniz, stvara uvjete u kojima publika poželi povjerovati.

Redateljevo prikazivanje Gospe u različitim ukazanjima je važno. To je rajski, ali i ljudski događaj. Gledatelj uvijek vidi ono što djeca vide i čuju (ili ponekad, ne vide i ne čuju), no kamera se često okreće prema sve većim skupinama ljudi koji „nisu vidjeli i još nisu povjerovali” (Iv 20,29). Ključni prizor Čuda Sunca dovodi nas u središte ovoga čudnoga i predivnoga događaja. Kako je natuknuo nadbiskup Sheen, ljudi čudne stvari objašnjavaju na mnogo različitih načina, no zbog izvrsnoga pripovijedanja vjernici među gledateljima će, poput vjernika među svjedocima samoga događaja, biti potaknuti da padnu na koljena i počnu moliti krunicu.

Kao relativno novopečeni katolik nisam znao gotovo ništa o trima fatimskim tajnama, ali sam ih nakon gledanja ovoga filma bolje proučio. Dugo poslije događaja iz 1917. godine sestra Lúcia objasnila je da su djeca prvo imala viđenje pakla, a zatim su saznala da će se dogoditi veliki rat ako ljudi ne prestanu vrijeđati Boga. S tom drugom tajnom povezana je zapovijed da se Rusiju posveti Bezgrešnome Srcu Marijinu. Treća i posljednja tajna i danas je izvor kontroverzi, a povezana je sa smrću Pape i drugih vođa. U filmu se spominju tajne, ali ne bavi se njima na način koji bi omeo pri praćenju dojmljive priče o tome kako su djeca bila korisna Gospodinu radi izlijevanja Njegove milosti na Njegov narod, i tada i danas.

Svijet se dramatično promijenio od događaja prikazanih u filmu. Bilo bi teško dokazati da ljudi danas vrijeđaju Boga  manje nego 1917. godine. U svjetlu sadašnjih okolnosti, pokazalo se da su nadbiskup Sheen i drugi bili u pravu kada su događaje kojima su portugalska djeca svjedočila nazvali kozmičkom prekretnicom. Pričajući njihovu priču, film „Fatima” nas nadahnjuje da se, dok raspoznajemo znakove vremena, prisjetimo da kraljevstvo Božje pripada djeci, i da svi moramo razvijati djetinju vjeru u našega nebeskoga Oca, kao i žarku pobožnost prema našoj Blaženoj Majci.

Pred kraj filma osjećao sam isto ono uzbuđenje koje osjetim kada djeca iz filma „Goonies” spase svoj grad, ili kada u filmu „E. T.” Elliot pomogne izvanzemaljcu da se vrati u svoj svijet. No u ovome se slučaju radi i stvarnome događaju, i to iznimno važnome.

„Fatima” je film visokokvalitetne produkcije, i daleko bolji od mnogih kršćanskih filmova i televizijskih serija o stvarnim događajima. Ljudi svih dobi uživat će u ovome filmu, a čak će i nevjernici poći kući razmišljajući o mogućnosti da je volja Božja mnogo tajanstvenija i mnogo čudesnija nego što su ikad mogli i pomisliti.

Izvor: Word on Fire | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.