ANJA MIHANOVIĆ Petnaest savjeta u Velikom tjednu za roditelje Jedino je Bog onaj koji može uzeti od našega običnoga i nesavršenoga te od toga učiniti nešto veliko Anja Mihanović Foto: Shutterstock.com Gledajući biblijskom logikom, svako čudo uvijek je bilo sačinjeno od onog običnog. Sve što je veliko, sadržava i ono malo. Naš Bog voli to obično, ograničeno i od toga čini čudesno i posebno. Biblija će uvijek govoriti o vodi koja je postala vinom (usp. Iv 2,9), nikada samo o vinu, zauvijek će ostati naglasak i spomen da je nešto tako dobro postalo od nečeg sasvim običnog. To mi se čini kao dobra utjeha i logika kojom se i roditelji mogu voditi. U roditelja je toliko toga običnoga, a Veliki tjedan je nešto veliko i sveto. A opet i taj tjedan, mnogi će morati činiti samo najobičnije stvari: kuhati, prati, peglati i sl. Zato ovdje želim s vama podijeliti petnaest stvari koje se mogu učiniti u Velikom tjednu kako bi nam malo više u očima porasla svijest o tome koliko je taj tjedan važan. No jedino Bog je onaj koji može uzeti od našega običnoga i nesavršenoga te od toga učiniti nešto veliko. Umjesto da često gledaš u mobitel, pogledaj u križ. To može biti tvoje smirenje. Tone odjeće nisu žive i mogu te pričekati, ali djeca su sutra drugačija nego danas i trebaju te sada. Poslušaj što ti danas govore, bez obzira na to što ti se to možda čini dosadnim i već toliko puta viđenim. Posjetite zajedno jedan križni put vani, u prirodi. Razgovarajte u obitelji o onome što već dugo planirate. Kada ti dijete zaspi, moli Gospodina da ti pokaže svoj plan za život tog djeteta. U Kristove rane stavi svaku bolest ili teškoću u životu tvog djeteta. Uzmi svetu vodu, prođi svojom kućom i izmoli litanije Krvi Kristove. Tvoj dom godinama čeka da to učiniš. Pročitaj Evanđelje dana naglas. Možda još netko do tebe čuje. Ispričaj djeci neke dogodovštine iz svoga djetinjstva u kojima si bio slab, nečega si se bojao i slično. Bit će im lakše kad čuju da je i nama bilo teško. Ispričaj djeci bar nešto o vječnom životu. Bar jednom u danu stisni zube, a dječji plač, gunđanje, neslaganja ili sl. zamijeni s tihom molitvom blagoslivljanja u sebi. Na Veliki četvrtak operi djetetu noge. Na Veliki petak rasporedite novčiće (Judine srebrnjake) po kući i tražite ih. Neka to bude podsjetnik da smo svi ponekad izdajice i grješnici. Napravi trnovu krunu ili neki prikaz uskrsnog groba za svoju kuću. Možeš posjetiti i uskrsni grob u obližnjoj župi. Na Uskrs budite skupa i razgovarajte s djecom, pogledaj ih u oči, zagrli. Nije mnogo potrebno. Ako i ovo uspiješ, znači da je uskrsnuo! I ne bojmo se ako ne uspijemo. I ne bojmo se ako i ne vidimo ništa posebno. Apostoli su na dan Uskrsa bili smušeni i ništa nisu shvatili. Tek su poslije vidjeli velike i posebne stvari koje su se dogodile! Ne znam kako bih bolje usporedila roditeljstvo nego s Uskrsom. Težina, smrt i čekanje nekih plodova sastavni je dio i put roditeljstva, a ponekad ih ne možemo shvatiti čak i kada plodovi i Uskrs dođu. No nekad je u redu znati da nosimo tek klicu Uskrsa jer gdje je barem i klica, sigurno će jednom nešto i izrasti. Sretan nam Uskrs! Hrabri budimo! Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Poticanje razvoja svijesti o ravnopravnosti spolova i drugih najviših vrednota ustavnoga poretka koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.