1. Jednostavnost

Nemojmo u svojoj obitelji filozofirati o Bogu niti ga držati isključivo otajstvenim Bogom. Budimo jednostavni. O Njemu govorimo, ponašamo se i molimo jednostavno, onakvi kakvi jesmo, jer je Bog vrlo jednostavan, toliko da ga nekada u Njegovim znakovima mimoiđemo ili ne prepoznamo. Kod Boga ne profitiramo ako smo pametniji, već ako smo veći „pastiri“ u duši.

Naravno da su ukrašene jelke i zlatne vilice na božićnoj večeri lijepe. Ali, Božić je i svaka naša teška životna situacija, bolest, rizična trudnoća, teškoće s djecom, s odnosima, neimaština, razočarenje i padovi. Svojoj djeci za Božić možemo reći da je potrebna samo „štala“ u kojoj se Isus može roditi. A štalu svoga srca, hvala Bogu, svi imamo. Neka odmalena znaju da se Kristovo rođenje događa ondje gdje ne mora biti sveto, toplo, dobro, lijepo i idealno. Tako će lakše u životu nalaziti „štalice“ i Isusa.

2. Konkretnost

Bog i Božić konkretni su i opipljivi te ih kao takve trebamo i slaviti. Nitko nikada neće naći Isusovo božanstvo, dok ne nađe njegovo čovještvo. Njegovo je čovještvo most do njegova božanstva. Upravo zbog toga postoji Božić, štalica i dijete Isus. Čovještvo pronalazimo kad nađemo slabost i ograničenost. Bogu trebaju upravo naše ljudskosti i čovječnosti.

Najzreliji vjernici i najveći svetci su oni koji su se nakon najvećih kontemplacija iznova spuštali čovjeku, u konkretnost, u najjednostavnije. Čovjek čovjeku – to nas približava Bogu. Prenesimo to djeci. Za to nisu potrebne velike riječi. Dovoljno je da odnesemo susjedima kolače i čestitamo im Božić ili pozovemo na blagdanski ručak nekog nesvakidašnjeg gosta u potrebi.

3. Radost

Najveće svjedočanstvo Boga našoj će djeci ostati ako smo živjeli vjeru u radosti i ako smo tako doživljavali Boga. Sve drugo proći će ili se možda neće sjećati. Jer, osjećaj radosti u duši ostaje vječno zapamćen.

Naša je radost možda ono jedino što će ih u životu privući k vjeri. Ona je ključ da zavole kršćanstvo, Krista i Božić. Kršćani bez radosti, nisu kršćani.

4. Jubilej

Objasnimo djeci da je upravo započelo nešto nevjerojatno i veoma rijetko. Recimo ih da je to povlastica u kojoj su mogli sudjelovati. Katolička crkva proglašava Jubilarnu godinu s nadom kao središnjom porukom.

Objasnimo djetetu kako od ovog Božića slijedi godina nade. Približimo mu to tako da u zamračenoj sobi zapalimo svjetlo i kažemo da nada znači slijediti to malo svijetlo. Neka mu se ta slika zauvijek usiječe kako bi ga u životu mogla dalje voditi. Jer, ta mrvica, taj mali plamen, naoko beznačajan, koji je malo svjetlo za korak dalje je – Krist.

Sretan Božić!