Lk 17, 11-19

Deset gubavaca. Deset zaraženih ljudi koji su istovremeno zarazni i opasni za druge. Zato ostaju na udaljenosti. Moraju držati odstojanje. Ne smiju u ljudsko društvo. U odnosu prema zdravima drže odmak. U društvu zaraženih ne drže odmak. Bolest ih drži na okupu. Deset gubavaca pogođenih istom sudbinom. Židovi i Samarijanci. Oni se inače ne druže i ne vole, ali kad su se našli pogođeni istom bolešću, povezalo ih je zajedničko isključenje iz života. Negdje između Samarije i Galileje, na ničijem prostoru, stoje podaleko i mole smilovanje od Isusa koji prolazi na putu u Jeruzalem. On ih šalje svećenicima. Oni imaju vlast nekoga proglasiti čistim i pustiti u društvo ili proglasiti nečistim i isključiti iz njega.

Isusova je vlast drukčija. Nije hramska. On ima vlast nad gubom. Kada ga gubavci poslušaju i krenu prema Jeruzalemu, opazit će putem da su čisti. Jedan od njih, Samarijanac, stranac vratit će se da zahvali Isusu. Zašto samo jedan i zašto baš Samarijanac? Zato jer nije trebao u židovski hram svećenicima, nego u Samariju u svoj hram i svojim svećenicima? Ili zato jer se najprije htio zahvaliti Ozdravitelju, a tek onda otići po hramsku potvrdu da je čist? Ne znamo je li među desetoricom bio još koji Samarijanac. Luka ne kaže da se ovaj vratio zato jer je Samarijanac, ali opaža da se vratio baš tuđinac. Zašto mu je to važno?

Da pokaže kako je tuđinac osjetljiviji na ono što dobije. Ne polaže pravo na ozdravljenje. Moli, prihvaća i zahvaljuje. Opaža da nije očišćen slučajno. Hoće zahvaliti Onome koji ima moć osloboditi ga gube. Nerijetko u svom svakodnevnom životu iskusimo kako su tuđinci zahvalniji od domaćih. Tako je i u vjeri. Tko se navikne na sveto, zaboravi zahvaljivati. Tko polaže pravo na ozdravljenje, ne zahvaljuje kada ponovo zadobije zdravlje. Tko polaže pravo na sveto, ne opaža Svetoga.

Deset gubavaca su slika nas ljudi. Grijehom smo isključeni iz života. Odvojeni. Živimo u društvu koje je pogođeno istom bolešću. Mnogi će i iz udaljenog odnosa s Isusom biti oslobođeni tereta grijeha. Neki će dospjeti i do hrama. Rijetki će, međutim, probuditi zahvalnost, vratiti se natrag i htjeti ući u osobni odnos s Isusom.

Samarijanac nam otvara oči kako spasenje nije u oslobođenju od gube i u čistoći tijela, nego u pronalasku Spasitelja. Možda bi nas post mogao naučiti kako uspostaviti osobni odnos s Isusom, kako ga produbiti zahvalnošću i kako iz njega oblikovati svoj život.