Mt 9, 27-31

Dva slijepca. Najmanje ljudsko društvo. Dvojica. I u smislu vjerskoga zajedništva dvoje je najmanji broj. Isus je slao dva po dva da propovijedaju i govorio je o molitvi u kojoj su sabrani dvojica ili trojica.

Dva slijepca upućuju i na druga ljudska zajedništva, ona interesa, pothvata, istomišljenika i grešnika. Podjednako upućuju i na moguće duhovno i društveno sljepilo udvoje.

Slijepci su uporni. Idu za Isusom i ne prestaju ga pratiti sve dok ih ne primi. U susretu, kroz kratki razgovor, ispovijest vjere u Isusa, nakon dodira njegovih ruku slijepcima se otvore oči i oni progledaju.

Otvaranje očiju je snažno iskustvo. Susrećemo ga kod prvih ljudi. Nakon grijeha, prvom paru se otvaraju oči i oni otkrivaju da su goli. Odjednom vide što do sada nisu vidjeli. I do sada su bili goli, ali to im nije smetalo. Sada se vide drukčije.

I slijepcima se otvaraju oči. I oni odjednom vide što do sada nisu vidjeli. Sve je bilo i prije tu. Ljudi, krajolici, nebo, kuće, stabla i životinje su postojali i prije nego su im se otvorile oči, ali oni ih nisu vidjeli. Znali su za njih, ali ih tek sada vide. Po prvi put.

Istim riječima i mi opisujemo svoje važne životne spoznaje, iskustva koja nam u trenu otvore oči. Kao da nam spadnu ljuske s očiju. Otkrijemo da smo cijelo vrijeme bili slijepi, a to nismo znali. Bili smo u težem stanju od slijepaca. Slijepci su znali da ne vide, a mi smo mislili da vidimo, a bili slijepi.

Čovjek može biti slijep tjelesno kao što su bila ova dva slijepca. No, mi možemo vidjeti svojim očima, a svejedno biti slijepi za neke dijelove zbilje. Netko je slijep za nepravdu, a netko za siromašne. Netko za prirodu, a netko za umjetnost. Netko za Boga, netko za strance, a netko ne opaža svoje najbliže. Naša sljepila nisu samo pojedinačna. Mi smo slijepi i u grupama. Naše nas pripadnosti često čine slijepima za neke dijelove zbilje. Tko nema potrebe odlaziti u bolnicu, slijep je za stanje u bolnici. Tko je pogođen teškom nesrećom, slijep je za sretne ljude.

Post je nadasve osobno iskustvo, ali postoje vremena zajedničkoga posta. Možemo postiti s onima koji su nam najbliži. Zajedničko iskustvo posta naliči usklađenoj molbi dvojice slijepaca Isusu da im se smiluje: posteći tražimo blizinu Gospodina i kušamo kako nam se otvaraju oči za zbilju koju do sada nismo opažali.