Lk 1, 67-79

Čemu služi šutnja? Najbolji primjer plodnosti šutnje je Zaharija, Elizabetin muž i Ivanov otac. Bio je veliki svećenik. Kad mu se za vrijeme bogoslužja ukazao anđeo, Zaharija se prepao. Anđeo mu je donio radosnu vijest i dugo mu govorio što će se sve dogoditi. Zaharija nije vjerovao. Vidio je sebe staroga i svoju ženu staru i nerotkinju. Držao se čvrsto svoga znanja i iskustva. I anđeo mu je rekao da će zanijemiti. Sljedećih devet mjeseci njegova su usta bila zatvorena. Svojoj ženi Elizabeti nije mogao reći što mu se dogodilo. Svojim prijateljima nije mogao pojasniti kako to da mu je žena odjednom trudna. Svojim susjednima nije bio u stanju prenijeti svoju radost zbog iznenadnog i zakašnjelog očinstva. Mogao je samo slušati. Slušao je svoju ženu Elizabetu i njezine izljeve radosti što je prestala biti nerotkinjom. Slušao je razgovore Marije i Elizabete kada im je Marija došla u posjetu. No, najviše je po svoj prilici slušao anđelov glas koji nije prestao odjekivati u njegovoj nutrini. Kako ga nikome nije mogao prenijeti, mogao je sada slušati što nije dobro čuo na vrijeme i što je sve trebao otkriti kroz vrijeme.

Devet mjeseci bez ijedne riječi i samo slušanja bilo je dovoljno da s rastom njegova djeteta poraste i njegova vjera. Kada mu se rodilo dijete i kada je pristao da se zove kako mu je anđeo rekao da će se zvati, odriješio mu se jezik.

Iz njega je provrela radost. U trenu je bio ispunjen Božjim Duhom i glasno počeo slaviti Boga. Njegov hvalospjev Crkva moli svako jutro kao svoju molitvu.

U njemu se pokazuje promjena koja se dogodila u Zahariji. Od čovjeka koji je vidio sebe, svoju starost i starost svoje žene, postao je čovjekom koji vidi Božju moć, njegovo djelovanje u ljudskoj povijesti, njegovu čudesnu i osloboditeljsku ljubav prema izabranom narodu. Dok je služio u hramu i bio zaokupljen sobom i svojim životom bio je ispunjen nevjerom usprkos anđelu koji mu se ukazao i s kim je razgovarao. Sada je zagledan u silinu Božju koja se pokazuje u djetetu koje mu je darovano i usta su mu puna hvalospjeva vjere.

U međuvremenu je prošlo devet mjeseci šutnje. Šutnja je velika škola.

Šutnja je post u jeziku. Što manje ima mene i mojih riječi ima više mjesta za Boga i njegovu riječ. Što više posvećujem pozornosti Božjem djelovanju to sam manje zaokupljen svojim slabostima i nemoćima. Što jasnije pratim što Bog čini stvarajući život to je moja molitva obuhvatnija i življa.

Šutnja je možda najvažnija vježba svakom tko čezne prepoznati Božje djelovanje u ljudskoj povijesti. Duboka molitva nastaje samo u dugoj i sabranoj šutnji.