udruga roda

Kada bismo trebali definirati paradoks, rekli bismo da se radi o figuri koja u sebi sadrži proturječnost nekoj tvrdnji koja je općeprihvaćena (ili nekom ispravnom zaključku).

Često nas potiču na razmišljanje, kao na primjer poznata Sokratova rečenica „znam da ništa ne znam“, izuzetno je poznat i Einsteinov paradoks blizanaca, poznata teorija o bržem starenju jednog blizanca koji putuje svemirom brže od brzine svjetlosti od brata koji ostaje na Zemlji, a u suvremenoj matematici i matematičkoj logici tvrdi se da paradoksi proizlaze iz proturječja skrivenih u osnovnoj definiciji. S paradoksima se često dakle susrećemo i često nam budu oruđe koje pomoću jednostavna koncepta dovodi do intelektualnog napretka ili novih spoznaja.

Ne bih nužno rekla da se radi o novoj spoznaji, no o paradoksu svakako: zaista je nešto duboko pogrešno i proturječno u činjenici da je jedna velika roditeljska udruga postala jedan od najglasnijih promotora abortivne pilule odnedavno dostupne i u Hrvatskoj. Udruga RODA – Roditelji u akciji ovaj put promovira nešto drugačiju „akciju“ od „Sigurno u autosjedalici“ ili „Dojenje ili zaštita dojenja“.

Dok su dva navedena projekta bila usmjerena na zaštitu i unapređenje zdravlja i kvalitete dječjeg života ova najnovija reklama djeluje u dijametralno suprotnom smjeru – promociji nečega što će bez puno komplikacija i s velikom uspješnošću ubiti nerođeno dijete. Tako udruga RODA na svojim društvenim mrežama pozdravlja dostupnost „lijekova mifepriston i misoprostol kao velik napredak u skrbi za reproduktivno zdravlje žena, dobitak za žene i zdravstveni sustav, te sigurniji i manje stresan pobačaj“.

Osim što odmah upada u oči izraz „lijek“ (koju točno bolest liječimo ovim lijekom?) zaista je nevjerojatno da se uz pilulu koja će izazvati smrt ljudskog bića vezuju riječi „dobitak i napredak“. Za nešto što će se dogoditi u intimi vaše kupaonice i što će se isprati vrućom vodom i poslati u kanalizaciju u neka sretnija vremena koristili bi se sasvim drugačiji termini i izrazi.

“Hej, ljekarniče! Ej, amo brajko, vidim da si ubog – Na, četrdeset evo dukata, i daj mi za njih gutljaj otrova. Al tako oštar, i tako brz napitak, da raziđe se po svim žilama“, pisao je u svojoj poznatoj tragediji Shakespeare – u današnjim tragedijama slavimo otrov umjesto lijeka, jalovost umjesto plodnosti i smrt umjesto života. Kako duboko pogrešno, a sve u ime civilizacije i napretka.

Iako se u reklamiranju pilule smrti u cilju promoviranja njene „uspješnosti“ spominju brojke od osamdeset posto, prava je istina da katkad pilula djeluje i dvjesto posto – ubije i majku i dijete. Više je žena u SAD-u konzumiranje ove pilule platilo i vlastitim životom – nešto što je predstavljeno kao sigurno rezultiralo je razvijanjem bakterijske infekcije bakterijom Clostridium sordelli – no to svakako nije podatak koji ćete naći na hrvatskim portalima koji su se natjecali u epitetima koje će dati piluli za (de)produktivno zdravlje. Jedan američki katolički portal objavio je svjedočanstvo žene koja je kemijski pobacila dijete u 10. tjednu trudnoće i cijelo iskustvo opisala kao vrlo traumatično:

„Mogućnost da vidi prepoznatljivo ljudsko tijelo svoje abortirane bebe jedan je od razloga zašto kemijski abortus može biti i jest toliko nevjerojatno traumatsko iskustvo za žene. Američka Agencija za hranu i lijekove ne preporučuje uzimanje ove pilule iza 7. tjedna trudnoće.“

Takve podatke nažalost u hrvatskim medijima nismo imali prilike pročitati (doduše, 7. tjedan trudnoće se navodi kao optimalno vrijeme kada uzeti pilulu), no zato nam je ginekolog dr. Lepušić poručio da se ugledamo na Švicarsku u kojoj se 70 posto svih pobačaja obavlja uz pomoć tableta, nazvavši dostupnost ove pilule „civilizacijskim iskorakom“.

Tako su civilizacijski iskoračile i Rode uključivši se u promociju medikamentoznog pobačaja što sloganu „roditelji u akciji“ daje jedno sasvim novo značenje koje kao da je ispalo iz nekog horor filma.

I sama sam prije petnaestak godina crpila informacije o trudnoći i roditeljstvu preko Rodinog portala i foruma (to su zapravo bile i prve internetske zajednice koje sam pratila) i ne mogu reći da nisam puno toga naučila i da me rast i sazrijevanje kroz te zajednice i uz te savjete nije u neku ruku i osobno definiralo. Zbog toga baš teško pada vidjeti da se na stranicama udruge s kojih sam toliko naučila o trudnoći, porodu, dojenju i dohrani ovako medijski promovira što jednostavniji pobačaj i da se to sve skupa pakira pod riječ „zdravlje“.

Nešto što ubija drugo ljudsko biće još se može problematično argumentirati kao „manje zlo“, ali svrstavati to pod zdravlje je baš paradoksalno. Roditeljstvo je preširok pojam da bi ga se ovako kruto i bolno ograničavalo i sakatilo ideologijama, da ne kažem da se gubi i na autentičnosti i vjerodostojnosti. U najmanju je ruku čudno gledati i čitati kako se ženama daju savjeti o pijenju folne kiseline tri mjeseca prije začeća, kako se savjetuje trudnicama da se ne jede tuna i kako se promovira povezujuće roditeljstvo dok je dijete još u majčinoj utrobi komunikacijom s bebom i puštanjem Mozarta, da bi se na najmanju naznaku spominjanja pobačaja potpuno preokrenula ploča i svesrdno se podržavao prekid života bića radi kojeg ste pili vitamine, slušali glazbu i pričali mu – jedna subjektivna odluka dovoljna je da se tom istom biću presudi i počne pričati o „ženinoj odluci, njenom tijelu i reproduktivnom zdravlju“. Vidjeti sve to na kupu potpuno je nadrealno.

Ljevičarska feministička ideologija pod krinkom humanizma bacila je u drugi plan primarno djelovanje udruge koju su mnoge od nas podržavale i pratile i uz koju su mnoge od nas rasle kao majke. Suludo bi bilo uopće umanjivati doprinos udruge u borbi za dostojanstveni tretman rodilja u hrvatskim rodilištima ili pak dostupnost volonterki koji su dežurale na SOS telefonima i savjetovale mlade i neiskusne mame oko dojenja – o ispravnom namještanju autosjedalica da i ne govorimo – i prava je šteta da se za ovu udrugu sad u javnosti čuje kad treba podržati ljevičarsku agendu kojom su ionako preplavljeni tiskovni i elektronički mediji.

Nije li vrhunac ironije kada udruga Roditelji u akciji javno proziva predsjednika Hrvatske liječničke komore zbog sudjelovanja na Hodu za život? Ili kada se bacaju na promoviranje znanstveno neutemeljene rodne ideologije i sudjeluju u izradi i promociji slikovnica koje služe LGBT propagandi. Udruga Roda izdala je slikovnicu kojom promovira redefiniciju obitelji i posvajanje djece od strane LGBT parova, a financiraju je i hrvatski građani.

Slikovnica je nastala u sklopu EU projekta “Kaleidoskop – unapređenje prava djece u različitim obiteljima za tolerantnije i raznovrsno društvo”, koji se provodi u partnerstvu s udrugama ADOPTA i LET i u suradnji s udrugom Zagreb Pride. Za projekt su udruge dobile 157.430 eura sredstava, od čega 95 posto iz fondova Europske unije, a 5 posto od Ureda za udruge.

Također se zalažu i za posvajanje djece od strane homoseksualnih parova, kao i za surogat majčinstvo. Ono što bi trebao biti primarni fokus i što interesira ogromnu većinu građana bačeno je u zapećak da bi se bavilo specifičnim perifernim temama, a sve u sklopu idolatrije osobnih intimnih prava – na oltaru kojih i u ime kojih se žrtvuju i sama djeca.

Područje roditeljstva nažalost nije uspjelo izbjeći polarizaciji duhova kojoj svjedočimo na svjetskoj razini gdje se sve podređuje „pravu“ na osobnu korist – bilo to egoistično oslobađanje od nerođenog djeteta, svesrdnom podupiranju seksualne „različitosti“ (riječ protuprirodnost maknuta je iz službene politički korektne uporabe), zapravo forsiranju jedne iskrivljene i osakaćene verzije ženstva pod svaku cijenu i ispod svakog morala. Pritom se prilično bešćutno odstranjuje na marginu sve što nije kadro pratiti navedene suvremene tokove, što je često (što je vidljivo po primjerima koje sam navela) samo visokokultivirano licemjerje.

Na kraju mogu samo reći – šteta zbog velikog potencijala, zbog svega što je učinjeno a što je na neki način kompromitirano strastvenim bacanjem u službu ljevičarskim agendama koje već ionako nameću svjetske elite. Šteta.

Nikolina Nakić | Bitno.net