NOVA KOLUMNA MARINA MILETIĆA

‘Ukazanje’ Zlatka Dalića

Zlatko Dalić je ustvari svima nama pokazao. Budi vjeran svome Bogu, svjedoči vjeru i odanost Isusu. Vjeruj u sebe i svoje sposobnosti, ali se ne uzoholi, budi ponizan. I to je recept uspjeha.

Foto: Igor Kralj | PIXSELL

Zlatko Dalić nije bezveznjak. Na koncu, kako bih mogao napisati za ikoga da je bezveznjak, kada mnogi “bezveznjaci” postanu stanovnici nebeskog Jeruzalema, a mnogi “uzvišenci” završe u nekim jamama bezdanima vječnih propasti. Dalić je igrao nogomet kao obrambeni vezni igrač. Igrao je u livanjskom klubu, pa u Hajduku, Cibaliji, Budućnosti, Veležu i Varteksu. U Varteksu je bio i pomoćni trener, a u toj ulozi je bio i Draženu Ladiću u nogometnoj reprezentaciji do 21. godine. Radio je Dalić i s Miroslavom Blaževićem, a nama Riječanima je poznat i iz dvije priče. Dalić je vodio Varteks u onoj utakmici finala kupa kada ga je Rijeka pobijedila (0:4/5:1). U sezoni 2007/2008. osvojio je s Rijekom četvrto mjesto HNL-a. Vodio je Dale i Dinamo iz Tirane, Slaven Belupo, Al Faisalz iz Saudijske Arabije, te je bio na čelu i jedne azijske momčadi.

Sedmog listopada Dalić preuzima Hrvatsku nogometnu reprezentaciju za utakmicu protiv Ukrajine u posljednjoj kvalifikacijskoj sportskoj borbi za Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Dalić je podmetnuo leđa na stolici koja teško da je mogla biti užarenija. Iza kulisa Hrvatskog nogometnog saveza savjetnici su upravljali svom sportskom politikom, na toj šahovskoj ploči sloboda je bila samo riječ ispisana na papiru i osim pijuna teško se bilo sportskim znalcima prihvatiti trenerskog posla, ma koliko to nekima zvučalo financijski i ugledom isplativo. Dalić je riskirao i već sada je pokazao da je donio ispravnu odluku. Svjedoci smo dvaju velikih pobjeda. Napose ovoj povijesnoj protiv Argentine.

Zlatko i Isus

Dalića sam upoznao 2007. godine na Kantridi. Nešto sam se motao oko Kluba pa sam imao pristupa ovome i onome. Brzo smo kliknuli. Ja teolog, vjeroučitelj, Dalić trener omiljenog Kluba. Žao mi je kao psu da je Dalić odlazio s gorčinom tada iz Rijeke, ali kako i ne bi. Sjećam se da su čistačice u Klubu čekale plaću po četiri mjeseca. Klub je curio na sve strane više od tonućeg Titanika nakon udara o ledeni brijeg. I tako Dalić i ja možda i više od petnaestak puta u razgovoru o – Isusu. Odmah sam vidio da je dosta povezan s obitelji koju je brzo gledao kako dovući u Rijeku. Ispitivao me o okolnim župama i svećenicima propovjednicima. Zanimalo ga je gdje su ono “pravi” svećenici. Sjećam se da sam se zezao kako sam poprilično siguran da mi nemamo lažno zaređenih svećenika, ali Dalića je zanimala – autentičnost. Zanimljivo je to, zar ne, svatko može pričati priču koju želi pričati, ali ako nemaš u sebi autentičnost, ti si poput automobila čiji motor nema ulja, a ni benzina. Klipovi ne mogu raditi ono što im je posao, proizvoditi snagu, gorivo ne može izgorijevati i tako proizvoditi energiju. Ničega nema. Samo lijepa ljuštura s kojom se možeš – slikati. I to je to.

Tekst nastavlja ispod oglasa

U misli mi dolazi Mali princ i Lija, kada je Mali princ ružama rekao da su lijepe, ali da se za njih ne umire. A kako je glupo i površno živjeti cijeli život za one stvari za koje nisi spreman umrijeti. Možda vam ovo zvuči dosta ludo, ali razmislite, vjerujem da ćete uvidjeti ljepotu ovih misli. Dalić je tako u Rijeci redovito išao na svete mise i nije mu bio problem posvjedočiti vjeru i svoju pripadnost Katoličkoj Crkvi. Dalićeva izjava nakon dvije pobjede: “Hvala dragom Bogu, ostvarili smo pobjedu, prošli smo u drugi krug nakon dvije utakmice… Ako ne ostanemo mirni, ponizni i dostojanstveni, ne možemo ništa. Ako budemo kao danas, s vjerom u sebe, mirni i staloženi, ako 22. igrač bude kao i prvi, možemo puno”, rekao je Izbornik pred novinarima. “Cijeloga života sam vjernik, tako odgajam i svoju djecu. Svake nedjelje nastojim ići na euharistiju, zahvalim se Bogu na svakome danu, jer mi je dao snagu i vjeru, ali i prigodu da nešto u životu napravim. Meni i mojoj obitelji vjera je izuzetno bitna. Bog je svakodnevno prisutan u mojoj obitelji i životu.” Sjajno je imati izbornika nacionalne reprezentacije koji svjedoči svoju vjeru, nema straha da će pobjeći u susjednu državu i optužiti masone i Bin Ladena za urotu protiv njega i koji je duboko svjestan snage Hrvatske, ali pritom nije zaboravio biti ponizan.

Recept ipak postoji

Zlatko Dalić je ustvari svima nama pokazao. Budi vjeran svome Bogu, svjedoči vjeru i odanost Isusu. Vjeruj u sebe i svoje sposobnosti, ali se ne uzoholi, budi ponizan. I to je recept uspjeha. Hejteri koji su živjeli za hrvatski neuspjeh ne mogu doći k sebi. Naravno da veliki broj nas navijača jako boli mafijaško zaleđe i zakulisne igre. Sjećanja i nesjećanja. Ali, nije demagoški reći neka se državne institucije pobrinu napokon i zatvore sve koje treba zatvoriti. A Hrvatsku mi jednostavno ne možemo ne voljeti. Prokazani hejteri, a ima ih u svim porama našeg društva, oni bi najradije da smo mi Hrvatska, ne samo u nogometnom pogledu, kanta za napucavanje. Ti mrzitelji hrvatskog uspjeha hrane se padovima i ranama naših sportaša, političara, znanstvenika, radnika. Ti sijači negative i režiseri hrvatske nesposobnosti ulažu i znatna sredstva tužakajući nas europskim i svjetskim moćnicima namjerno i sustavno farbajući naše društvo u crnu boju iako realno tog crnila ima toliko da bi se moglo reći da je posve neopasno za neke ozbiljnije društvene procese. No, njima i takvima je baš stalo stavljati žigove prošlosti, pa se organiziraju i crtaju posebnim kemijama nacističke simbole na Poljudu koji se aktiviraju točno u trenutku kada moraju biti aktivirani, ti nutarnji naši neprijatelji baš imaju neograničene resurse kojima žele prikazati hrvatsko društvo nazadnim, a nas Hrvate kao nekim izbljuvkom pogubljenih ideologija.

Treba reći, imamo mi svojih manijaka. Ništa manje ni više od manijaka među američkim, francuskim, talijanskim ili njemačkim narodom. Imamo mi svojih ispada. No, mi Hrvati imamo čudesnih naših sugrađana. Mi tako maleni smo zapravo tako veliki. Stanemo u predgrađe New Yorka, ima nas manje nego stanovnika Milana. Pa opet… vrhunski znanstvenici svih branši, fizičari, genetičari, liječnici, umjetnici, sportaši gotovo svakog postojećeg sporta, svećenici. Mi uvijek i iznova dokazujemo sebi i drugima koliko smo snažni, koliko nas Bog ljubi kada je nama malenima dao tolike talente.

Ovo Dalićevo ukazanje se definitivno ne može staviti u kontekst Gospinih ukazanja. Ipak, dopustite mi napisati: Zlatko Dalić nam je svima pokazao. Vjeruj u Boga, budi ponizan, budi sanjar, imaj viziju, radi i ne odustaj. To je jedini recept za uspjeh. Ne samo ovaj ovdje na zemlji. Nego i za onaj uspjeh koji je ipak najvažniji. Jer smo stvoreni da se u tom uspjehu ostvarimo.

Marin Miletić | Bitno.net


Podržite naš rad članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 23. lipnja 2018.

Možda vam se svidi