“Tko je sad pak Elvis Duspara?” zapitat će se mnogi od vas kada počnu čitati ovaj tekst. Odgovorio bih protutezom: deseci tisuća ljudi, mogao bih reći nažalost, itekako dobro znaju tko je ovaj čovjek i što on propagira. Kada netko u 21. stoljeću tvrdi da je Zemlja ravna ploča, kada to tvrdi javno, i kada, k tome, na svojim komunikacijskim platformama ima sljedbenika u gore navedenim brojkama – onda to zaslužuje ipak jedan veći, rekao bih, znak pažnje.

Ne znam tko bi normalan mogao odmahnuti rukom na teze koje ‘valja’ po internetu i reći samo – ma ovaj lik ima problema, ima iskrivljenu sliku, ne treba se baviti njime. Bio katolik, pravoslavac, ateist, hindus, musliman ili neki deseti – kada normalan čovjek uvidi koliko bedastoća uspije izgovoriti, ali i više od toga – koliko te bedastoće omamljuju ljude, jednostavno mora reagirati.

Dopustite mi…

Duspara nema samo problema s teologijom i biologijom, na što ću se vratiti kasnije, već i s osnovnom geologijom jer propagira da je Zemlja – ravna ploča. Njegov video u kojem on ismijava lansiranje rakete Falcon Heavy je postao hit među ljudima koji su se onda stali rugati nama katolicima, ali i svima ostalima koji, pa kako da to sad kažem, jednostavno znaju da je Zemlja okrugla.

Ono što je jednako ograničavajuće jest da mnogi ljudi koji se nalaze dalje od Crkve zaista misle da je Duspara katolik i to ih onda zasigurno još i više udaljava od najdivnijeg – Isusa Krista jer mogu pomisliti da valjda svi katolici misle kao on. Citirat ću ovog gospodina: “Svaka čast, bilo je zabavno! Neki Babilonci su doživjeli kozmički orgazam, ali njima to nije problem. I vi to vjerujete? Da biste vjerovali u ovako nešto, morate biti ‘jako obrazovani’, morate pokupiti sve doktorate ovog svijeta”, kazao je sarkastično te dodao: “Jer u to normalan čovjek ne može vjerovati. Ako je zdrav, ako nije polupan i duhovno razvaljen u on to ne može vjerovati, on vidi da je to bajka. I stoga, dragi Babilonci, ništa vi niste dokazali osim da ste smiješni. Uz svu silnu tehnologiju i novac koji imate i dalje ste smiješni. Zemlja nije kugla, Zemlja se ne kreće već ona miruje.”

Loše obrazovanje – sulude teorije

Tepsijaši ili ako vam je lakše ravnozemljaši su osobe koje tvrde da je Zemlja ravna ploča, a među njima je i Duspara. Kao da nemamo dosta teškoća u društvu nego u 2019. godini moramo gubiti vrijeme na ovakve besmislene teorije. Uzalud su, izgleda, još drevni grčki znanstvenici shvatili prije 2500 godina da je Zemlja okrugla. Astrofizičar Neil Degrasse Tyson potvrđuje stare civilizacijske tekovine kada kaže da nam je dovoljno pogledati pomrčinu sunca. Ako ne vjerujete NASA-i, Musku, fizičarima, geolozima, astronautima (i svakom svemirskom turistu) možda bi dobro bilo ponuditi objašnjenje fizičara koji kaže:

“Pomrčina Sunca. Za vrijeme trajanja pomrčine, Sunce uvijek emitira Zemljinu sjenu u svemir. Tijekom pomrčine Mjeseca, on se ponekad ispriječi toj sjeni. Ako pogledate oblik sjene Zemlje na Mjesecu, vidjet ćete da je ona uvijek okrugla. Da je Zemlja ravna, sjena bi isto bila ravna. A nikada nismo vidjeli ravnu sjenu!” rekao je astrofizičar.

Imate i dokaze horizonta, vremenskih zona, zvijezda na nebu (Aristotel je još shvatio da ne vidimo iste zvijezde s istog mjesta), s veće visine vidjet ćete dalje, možete pogledati i druge planete. Gravitacija? To je ipak previše za ove naše tumače ravnih ploča. Možda da si skupe neki novac pa oblete svijet avionom – pa povjeruju vlastitim očima. Evo, ne znam, a ne znam ni ima li smisla uopće više o tome. Idemo dalje. Ili ipak, zastanimo još kratko. Možda bih htio spomenuti “apostola zdravog razuma”. Precizno poput kirurške oštrice, mamut engleske književnosti i filozofije Gilbert Keith Chesterton u svom Pravovjerju piše o luđacima:

“Ako raspravljate s luđakom, vrlo je vjerojatno da ćete često izvući deblji kraj jer njegov um radi brže, s obzirom na to da ga ne usporavaju stvari koje idu uz dobru prosudbu. Ne ometaju ga osjećaj za humor ili milosrđe ili dosadne iskustvene činjenice. On je logičniji zato što je izgubio određene zdravorazumske sklonosti. Uistinu, uobičajen izraz za ludost u ovome nas smislu vodi u zabludu.”

Ova misao može poslužiti da nam neke stvari budu malo jasnije u nekim životnim situacijama.

Elvis zna znanje, a pape pojma nemaju

Na tragu nekih drugih fundamentalista Duspari je posebna “crvena krpa” teorija evolucije – iako su mnogo pametniji od njega, mnogo teološki obrazovaniji od njega, mnogo zreliji i mnogo autoritativniji po tom pitanju već x puta objasnili: evolucija nije s druge strane Božjeg stvaranja, ona participira u Božjem aktu stvaranja.

Već i Pio XII. s enciklikom Humani generis prihvaća raspravu o stvaranju ljudskog tijela iz već postojeće žive tvari, a ljudsku dušu pripisuje direktnom Božjem interventu – iako ne napominje narav tog interventa. Drugi vatikanski koncil u pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes izražava žaljenje zbog povijesnog neprihvaćanja teorije evolucije, odnosno rasprava i polemika koje su se pojavljivale zbog toga što je vjera odricala znanosti pravo na legitimnu autonomiju.

Međutim, moramo znati – Koncil ističe da se metodičko istraživanje ni u jednoj struci, ako se provodi doista znanstveno i po moralnim načelima, nikada neće stvarno protiviti vjeri, jer profane i vjerske realnosti imaju svoj izvor u istome Bogu. Ovo mi je tako blizu svetom Justinu koji ističe da je svaka istina naša, kršćanska istina.

Baš je simpatično prisjetiti se daleke 1579. godine kada je Didacus Valades u Rhetorica Christiana, naslikao prikaz nastajanja naslovljen kao Scala naturae; Great chain of being. Po materinjem jeziku – veliki lanac bivanja. Ono, Bog je Stvoritelj koji sjedi na prijestolju, a ispod je naslikano sve što je stvorio, sve do elementarnih metala i minerala. Divno! Možda nije presmiono pitati se je li potonje djelo utjecalo i na promišljanje samog Darwina?

Papa Ivan Pavao II. ne vidi suprotstavljenost vjerovanja u Boga stvoritelja i evoluciju kao načine tumačenja postanka svemira.

Papa Benedikt XVI. u govoru upućenom svećenicima biskupija Belluno-Feltre i Treviso 24. srpnja 2007. govori:

„Trenutačno u Njemačkoj, ali i u SAD-u vidim kako bjesni pomalo žestoka rasprava između takozvanog ‘kreacionizma’ i ‘evolucionizma’, predstavljenih kao međusobno isključive alternative: oni koji vjeruju u Stvoritelja ne bi mogli zamisliti evoluciju, a oni koji podržavaju evoluciju, morali bi isključiti Boga. Ova je antiteza apsurdna jer, s jedne strane, postoji toliko mnogo znanstvenih dokaza u korist evolucije koja se pojavljuje kao stvarnost koju možemo vidjeti ispred nas i koja obogaćuje naše znanje o životu i biću kao takvome. No, s druge strane, teorija evolucije ne odgovora na svaki upit, a posebno ne na velika filozofska pitanja: otkuda sve dolazi i kako je sve što postoji na koncu dovelo do čovjeka.”

Zato poput nekog šlaga na torti zvuče riječi pape Franje kako znanstvena teorija koja se postavlja kao začetak svijeta nije u suprotnosti s intervencijom Božjeg stvaranja i da evolucija nije suprotnost kreaciji, jer evolucija predmnijeva stvaranje bića koji se razvijaju. Idemo dalje.

Duspara: Papa Franjo je đavlov izaslanik

Da, i to je rekao. Naime, Duspara, između ostaloga, niječe ekumenizam i katoličko nastojanje u svakom čovjeku vidjeti svoga brata i sestru. Taj ratoborac se protivi Isusovoj želji da budemo jedno. Primjerice, projekt Asiz, svetog Ivana Pavla II., je blasfemično povrijedio i to upravo zbog njegovih ekumenskih, uključujućih nastojanja i filozofije povezivanja u različitostima naših religija.

Za Papu Franju je zastrašujuće provalio da je đavolji izaslanik jer, eto, propagira da i u drugim religijama ima nešto svetoga i dobroga (o čemu je govorio sveti Ivan Pavao II. i što je, uostalom, i dio službenog nauka Katoličke Crkve). Mi katolici vjerujemo da je u Katoličkoj Crkvi punina, ali da Bog ima i druge puteve kojima može privesti spasenju ljude izvan Crkve, kao što vjerujemo da se neke istine i ljepote kriju i u drugim religijama (usp. Dominus Iesus). Idemo dalje.

Dusparina “teologija” po njegovom stavu dakako, nadilazi čak i teologiju svetog Petra i apostola Pavla. Javno, na internetu, možete vidjeti Dusparin uradak gdje se on zgraža nad katolicima koji jedu – svinju. Iako je Petar (usp. Djela apostolska 10. poglavlje) jasno u viziji dobio istinu, a Biblija zabilježila, da nije grijeh jesti različito meso. Podsjetimo se, opisano je viđenje apostola Petra, nasljednika Kristova, primus inter pares, u kojem se s neba spušta neka ogromna posuda puna “sve vrste četveronožnih životinja, gmazova zemaljskih i ptica nebeskih. I neki glas mu reče: ‘Ustani, Petre, kolji i jedi!’ ‘Nikako Gospodine – odvrati Petar – jer još nikada nisam jeo ništa pogano i nečisto.’ ‘Što je Bog proglasio čistim, ti ne nazivaj poganim!’ reče mu onaj glas po drugi put. To se ponovi i treći put i posuda odmah bi uznesena na nebo.”

Možda bi bilo dobro da je u Bibliji ostalo zapisano i četvrti put ponovljeno isto s napomenom: “Za sve one kojima prva tri puta izrečeno riječju Božjom nije dovoljno!”

Duspara vadi samo dijelove Pisma koji njemu odgovaraju. Pritom naravno zaboravlja na sve one dijelove koji mu ne odgovaraju. Tako mudro prešućuje one biblijske tekstove u kojima Bog nakon potopa kaže Noi: “Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem kao što vam dajem zeleno bilje.” Evanđelist Marko je zabilježio Isusove eksplicitne riječi u kojima Isus baš jasno govori kako nije grijeh jesti meso, a evanđelist poentira: “Tako on očisti sva jela.” (usp. Mk 7, 14-19). Pavao u 1Kor 8 govori o slobodi jedenja mesa, što uključuje i jedenje i nejedenje, da budemo jasni. Idemo dalje.

Opasni fundamentalizam

Elvis Duspara ne može shvatiti teologiju. Bibliju tumači kao kada osnovnoškolac čita Alana Forda. Biblijske znanosti su mu posve nepoznate. Duspari su space shuttle načela tumačenja Biblije, cjelovitost Pisma, njegova analogija, povijesni kontekst mu je posve stran, književne analize su njemu valjda sam Sotona, sintaksa mu je daleka, teološki je vrlo površan. Duspara niječe i protivi se Dogmatskoj konstituciji o Božanskoj objavi – Dei Verbum – koja na široko objašnjava kako katolici ne smiju Bibliju shvaćati doslovno.

Možda gospodin Duspara stvarno drži da kada u Bibliji čita o prekrasnoj kosi svoje drage, “kosa ti je kao stado koza što izađoše na brdo Gilead”, pisac doista misli da je kosa neke žene kao stado ovaca. Trebalo bi fundamentalistima pojasniti da u ovom slučaju biblijski pisac sigurno nije mislio na smrad ovaca, već na bujnost i ljepotu njihova krzna čiju sliku je biblijski pisac upotrijebio. No, ako netko površno pristupi ovoj situaciji i izreče nekoj dami divne kose gornju usporedbu, mogao bi dan završiti s jednom pedagoškom – ćepom.

Ne znam što Duspara misli o Isusovim usporedbama i govoru u slikama kada ljudima ukazuje na opasnost grijeha pa govori da si je bolje odsjeći ruku i bez jedne doći u raj, negoli s obje biti bačen u pakao. Isus je maestralno koristio figuru hiperbole kako bi dočarao ljudima težinu grijeha, ali izvlačiti iz konteksta te njegove pojedine fragmente stvarno čovjeka može uvući u ozbiljne probleme. Znate ono kada tata sinu kaže da će mu otkinuti glavu ako opet učini neku glupost – pa valjda mu neće baš doslovno otkinuti glavu. U protivnom to bi bila užasavajuća situacija. I za sina koji ostaje bez glave, a tako posljedično i bez života, ali i za oca kojega čeka dugogodišnja robija i osuda društva. Ponavljam, ne znam kako Duspara stoji s time u svojim doslovnim interpretacijama.

Možemo li reći: Dosta?!

Primjer stavova Elvisa Duspare bi eventualno mogao biti nekakva verzija sinkretističkog katolika koji istovremeno baš razdrljeno odbacuje cjeloviti nauk Katoličke Crkve.

Grubo vrijeđa papu Pija XII., svetog Ivana Pavla II., Benedikta XVI. Najodvratnijim bljuvotinama kvalificira papu Franju, vrijeđa hrvatske biskupe i našeg kardinala Bozanića. Fundamentalistički tumači Bibliju. Ismijava čak i službena katolička svetišta (Lurd i Fatimu), mjesta ukazanje Blažene Djevice Marije.

Negira katolički nauk o svecima, odbacuje dokumente Drugog vatikanskog koncila, i pitam se – može li se napokon reći: DOSTA?! Može li napokon netko od naših biskupa reći ovom čovjeku da ne može koristiti platformu Katoličke Crkve za svoje ispade zbog kojih i mi, Crkva u cjelini, postajemo predmet sprdanja i potpuno iskrivljenih konotacija? Mogu li naši biskupi poput pravih pastira uzeti više taj pastirski štap u ruke i biti oni koje je Duh Sveti nije tamo postavio bez razloga?

Dragi moji oci biskupi, vrijeme je. Tu smo. Sada. Kao što se čistimo od nečestitosti i amorala, trebamo se očistiti i od fundamentalističkog ludila, a našim katoličkim svećenicima poručiti da ne dopuštaju ovakvim osobama obmanjivati župljane po crkvama i našim pastoralnim centrima. Ponašanje gospodina Elvisa Duspare nije katoličko, njegov nauk nije katolički, njegova djela nisu katolička. Vrijeme je da se ovo javno kaže. Iako je trebalo to učiniti prije mnogo godina. Dok se nije sve razbucalo. Znate, narod vapi za vođama, a narod će krenuti i hijene slijediti ako mu nisu jasno vidljivi autentični pastiri koji snažno stanu ispred tog naroda i ne povedu ih ka istini Evanđelja.

No, da zaključim. Puno puta tijekom povijesti pojavili su se u društvu lažni proroci i samoprozvani mesije. I ne, nema ništa strašnije od toga kada si baš oholo uvjeren da si ti taj, a istovremeno su tebi baš polupani svi lončići, da se i ja poslužim metaforom. No, kao i tada i danas treba jasno stati i upozoriti na ta najgrublja, rekao bih i podmetačka odvlačenja od istine Evanđelja. Još je sveti Ciprijan rekao da tko je vjeran biskupima da je vjeran Kristu. Đavao može sve. Može činiti izvanredna čuda, ali, ono što ne može jest biti poslušan i ponizan. Jedino strašnije od ovakvih suludih teorija je to što imamo u Hrvatskoj, u Zagrebu, u jednoj nekada uglednoj instituciji ravnatelja katoličkog svećenika koji daje prostora Duspari za širenje besmisla. Pa ipak, vjerujem da će Crkva u svojoj velikoj mudrosti ubrzo shvatiti što mora učiniti da zaštiti svoje vjernike, u konačnici i one koji ne vjeruju, a hrane se i gutaju riječi jednog Elvisa Duspare. A ima ih, ponavljam, u desecima tisuća i to je, zapravo, ono najopasnije.

Marin Miletić | Bitno.net

Napomena uredništva: U gornjem tekstu kolumne g. Marin Miletić se pišući o djelovanju Elvisa Duspare koristio raznim izvorima te je tom prilikom neke od izvora pogrešno protumačio, zbog čega je naveo da je g. Duspara papu Franju nazvao „đavoljim izaslanikom“, iako to zapravo nisu riječi g. Duspare. Zbog navedenog, g. Marin Miletić se javno ispričao g. Duspari na objavljenom, a isprika koja uključuje i ispravak netočne informacije dostupna je na linku OVDJE.