Božja ljubav temelj je za istinsku ljubav među ljudima, ali i temelj svake promjene koju želimo u svom životu. Božanski ideal ljubavi ponizio se do razine našeg ljudskog shvaćanja, postavši čovjekom, došavši među nas: Isus Krist. Neporeciv kao povijesni lik, čija je ljubav djelotvorna i živa i danas, Krist je jedinstveni uzor ljubavi. Mi nikada nećemo moći ljubiti poput Njega, ali se na svom putu ljubavi možemo izgrađivati zbog Njega. I to možemo tako da se zagledamo u Njega i po tome upravimo sve svoje životne kriterije i odabire. Dopustimo da Božić u nama saživi i trajno nas mijenja.

Iščekivanje Božića buđenje je i osvjetljavanje postojanja te ljubavi u našim životima. Priprema za Božić otvaranje je vlastitog života Bogu, kako bi On prevladavao u nama i kako bi Njegova ljubav bila djelatna u svemu što činimo. To nije priprema za jednodnevno slavlje, nego predstavlja rad na snažnijem opredjeljenju za Božje. Mnogima se događa da nakon iščekivanja i slavlja Božića, ponovno dođu u tmurnu i tešku svakodnevnicu. To se događa ako Božić proživimo po vanjštini i krivim simbolima, umjesto da dozvolimo da se dogodi kroz našu unutrašnjost i sve promijeni na dobro. To će reći – Božić s fokusom na Krista, ne može ostaviti čovjeka ravnodušnim niti praznim. Božić može sve promijeniti, ali treba našu otvorenost da se pohrani u nama i po nama djeluje.

Poziv na budnost i radost

To kakav život imamo i kako gledamo na bližnje u svom životu, odražava stav našeg srca. Dok se pripremamo za Božić, pozvani smo na pripremu našeg srca, na preispitivanje, ispovijedanje, te budnost da se održimo na svom putu svetosti. Takva životna primjena Božića moguća je ako smo ponizna i čista srca – jedino slobodni od sebe (od svojih zahtjeva, grijeha, propusta i rana), možemo primati Božje, te rješavanjem tih smetnji dati mjesta životnoj radosti.

Svjetlost

Dok smo u mraku, ne možemo osjetiti toplinu i ugodu svjetlosti. Jednako tako, udaljeni od Boga, ne možemo osjetiti milinu te ljubavi, niti ga po sebi proslavljati. To svi dobro osjetimo u svojim životima. Znamo da su sve boli, nesreće, nedostaci, tuga, nezadovoljstvo i sve drugo loše, rezultati naše udaljenosti od Boga. Zato hrabro izađimo na svjetlo. Osvjetljeni Božjom ljubavi, jasno ćemo vidjeti što sve treba čistiti i snagom te svjetlosti bit ćemo obnovljeni.

Poklanjanje drugima

Nikada nismo toliko osnaženi za pomaganje drugima, kao pod utjecajem dolaska Božića. I otkrivamo kako se zahvalnost za život najbolje pokazuje kroz našu velikodušnost, koja nas dodatno čisti i posvećuje. Poklanjanjem ulazimo u osobiti tijek milosrđa u kojem vidimo i kako sami imamo dovoljno, te kako dajući, mi s drugih strana bivamo darivani još više. Ova “božićna praksa”, neka nam postane trajna pozitivna navika. Nesebično davanje preobražava naš život tako da u njemu prevladava i umnaža se sama ljubav.

Slavlje

Slavlje Božića nije fokusirano na samo jedan dan, nego je znak Božje pobjede u nama i našim životima. I tome nas slavlje Božića također uči. Nije stvar u slavljenju kao takvom, nego u proslavljanju Boga u našem životu. Kako bismo to bili u mogućnosti činiti, u svemu što radimo surađujmo s Bogom. Ostajemo zadivljeni tolikim stvarima i ljudima, umjesto da dopustimo da se u našem životu i po nama događaju stvari divljenja vrijedne.

Obilje i čestitanje

Oko Božića ćemo oživjeti svoje srce radosnim čestitanjem i uživanju u obilju. Pa neka se ta radost čestitanja Božjeg dolaska prelije i na ostale dane u godini. Zadržimo se u toj milosti i blagosti tako da ostanemo redoviti u svemu onome na što smo potaknuti Božićem: nesebičnim davanjem ljubavi, prebivanjem u Božjoj prisutnosti, odlascima na svetu misu, svetom ispovijedi, angažmanom u zajednici, pomaganju drugima… Uz to obilje čestitki, Božić obilježavamo materijalnim obiljem, kako bismo ga nekom svečanošću dodatno istaknuli od drugog vremena u godini. No kod primjene ovoga smo pozvani na posebnu mudrost: obilujmo u onome što našem životu najviše fali, a to je ljubav. Sve drugo će po tome pronaći mjeru i doći na svoje.

Kada si posvijestimo kako je promijenio svjetsku povijest, zamislimo što tek može učiniti u našim životima! Stoga neka Božić bude promjena, ali s trajnom primjenom. To može ako stavimo u centar ono što je bit Božića – Isus Krist. S tako usmjerenim srcem, kada raskitimo bor i ugasimo lampice, nećemo se suočiti s vlastitom prazninom, niti osjetiti tmurnost svakodnevnice. Osjetit ćemo svečani početak, jer smo bolje spoznavši Boga, pronašli dijeliće sebe i svoga života koji nedostaju. Po Božiću, bivamo trajno obnovljeni; po Njegovoj čovječnosti, mi imamo priliku biti više ljudi.

Neka Božić u nama saživi i nastavi nas obnavljati…

Blagoslovom i radosti ispunio vas Krist u vašim životima! Sretan Božić!

Sanja Martinović