Ljubiti

Čak i ako smognemo snage i odlučimo prijeći preko nečega teškog u našim životima, ili ako se potrudimo prihvatiti neko stanje ili osobu koji su neizbježni, ili još dalje – ako uspijemo oprostiti, još uvijek nismo ostvarili najviše što smo mogli. Sve dok ne zavolimo. Naša duša neće osjetiti milinu sreće i slobode dok nije u stanju čiste ljubavi. To pak može samo na dodiru Ljubavi Božje.

Ozdravljenje duše počinje kada otkrijemo što nas sputava

Svi mi dobro znamo što nam to stoji na putu slobode: možda se nalazimo zarobljeni u grijehe (koje ponavljamo), neistinu, navezani smo na nešto, nismo slobodni od ljudi, navika, ovisnosti ili previše posla što nas opterećuje… Kada si posvijestimo što je to što nam oduzima unutarnji mir, učinili smo veliki korak naprijed i naše ozdravljenje počinje. To možemo učiniti svjesno, ali najjasnije spoznaje dobit ćemo kroz molitvu, ogoljeni pred Bogom. Stvoreni na Njegovu sliku, jedino po Bogu možemo ostvariti puni potencijal svog bića (v. Sir 17,3).

Otpuštanje svega što stoji na putu slobode

Korak dalje je otpuštanje svega toga što nas čini neslobodnima kako bismo ostvarili mir.  Na redu je, dakle, mirenje s Bogom, bližnjima i samima sobom. I to je ono što boli i čega se zapravo bojimo. Ranjena duša se mora očistiti da bi se ponovno nalazila u punini. Teško je izaći iz te svoje prividne zone sigurnosti i priznati si da zaslužujemo biti slobodni i voljeni, te hrabro zaokrenuti na čistinu. No gubitkom tih navezanosti, strahova, propusta i grijeha, te njihovim čišćenjem (pa i kroz suze ili patnju) možemo samo dobiti – obilje, milinu, mir, radost, slobodu, Ljubav, život. Sve to dobro može se nastaniti u nama ako ima podlogu čistoga srca koje to može pohraniti. I sve to dobro svatko od nas zaslužuje ostvariti i živjeti.

Vrijeme je za ljubav

Kada je duša čista i puna, vrijeme je za korak u dubinu – vrijeme je da mi (za)volimo. Duša će nam biti zadovoljna i postojana ako pružanjem ljubavi sudjeluje u stvaranju još više ljubavi. I to je jedino pravo, daje najbolje životne rezultate ali je i najteže – voljeti jer smo puni ljubavi, a ne iz čekanja da budemo ljubljeni natrag.  To je pak jedna od prvih lekcija u primjeni ljubavi, poput abecede koju trebamo svladati da bismo mogli slagati slogove, a potom cijele riječi i rečenice. Ta „abeceda“ dana nam je u zapovijedi:  Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! (usp. Iv 15,12)  Mi smo voljeni i prije nego smo u stanju zavoljeti. Zato je našoj duši, ali i za sve naše odnose s bližnjima, najugodnije i najmilije što možemo učiniti jest da prihvatimo ljubav Božju, te po njoj budemo inicijatori ljubavi.

Klikni like i pridruži nam se:

Kako to primijeniti u svom životu? Lijepo je to rekao sv. Franjo Saleški: „Kako se uči ljubiti? Tako da se ljubi! Isto kao što se uči hodati i govoriti tako da se hoda i govori.“  Ta “vještina” čiste ljubavi može doći jedino ako odlučno prihvaćamo biti na dodiru Ljubavi Božje, ako prihvaćamo i učimo živjeti kao ljubljena djeca Božja.

Na nama je vlastitim životom pokazati kako povrh svih drugih vještina i znanja kojima težimo i koje svladavamo u životu, možemo uistinu biti dobri i u ljubavi. Svladali smo puno toga, znamo mnogo više od hodanja i govorenja, no znamo li ljubiti?

Sanja Martinović

Foto: Shutterstock.com