Nije novost promatrati život kao putovanje ili kao hodočašće. Novost može biti odredište kamo si se zaputio. Dopusti sebi proživjeti još ovaj dan ne razmišljajući previše kamo ideš. Dopusti sebi prespavati noć. Novi dan je uvijek dobra prilika za nove odluke. Danas se zabavi razmišljanjem što je sve u tvojoj torbi koju si ponio na put. Možda tu torbu više i ne doživljavaš. Ponekad je potrebno skinuti torbu s ramena kako bismo osjetili koliko je zaista bila teška. O da… Kad spustiš torbu s remena, onda osjetiš i bol na ramenima koja kao da nije bila tamo dok je torba bila na leđima. Ponekad se ta torba ‘zalijepi’ za tebe. Kao da postane dio tebe.

Idemo danas pokušati zaviriti u tu torbu. Ako misliš hodati i putovati još daleko, treba ti dosta stvari unutra. Ali pazi da ih ne bude previše. Previše stvari znači opterećenje. Previše stvari u torbi znači sporiji hod. Previše stvari znači da kad dođeš na uspon, te stvari te mogu povući natrag. Previše stvari znači teže hodati, više se znojiti i više se umarati. Zaviri danas u tu torbu. Torbu s kojom ideš u svoj dan. Torbu koju nosiš sa sobom. Torbu u koju stavljaš svoje osjećaje, svoje dileme, tjeskobe, želje, molitve, potrebe, nostalgiju, grijehe, krivnju, strahove i još puno toga… Sve je to tvoj osobni teret, tvoja osobna prtljaga.

Danas pokušaj povaditi sve to iz torbe i razvrstati na jednom mjestu. Posloži te stvari pred sobom kao na stol ili kao na deku na travi. Napravi inventuru. Zapravo, gledaš u sebe. Gledaš u ono što tvori i stvara tvoju povijest. Sve te stvari oblikuju tvoj život, manje ili više. Prije nego dođe ono sutra kad možeš početi razmišljati i kamo ideš – pokušaj upoznati te dijelove svoje prtljage, te dijelove samoga sebe. Ne možeš i ne smiješ se svega riješiti. Ali, kao što putnik dobro odmjeri i provjeri što mu je potrebno i neophodno, tako i ti. Provjeri bez čega ne možeš, a što te opterećuje i što te vuče natrag. Put kojim smo krenuli (kako god se odredište zvalo) vodi naprijed. Naš smjer je naprijed.

Želiš ići naprijed, a svaki korak se čini kao godina? Možda je stvar u prtljazi koja ti otežava korak. Život nije lagan, niti će ikad tvoja prtljaga biti tako lagana da ćeš bez imalo muke činiti iduće korake. Sveti Franjo Asiški se radikalno riješio svega onoga što je posjedovao i što je imao te odlučio slijediti Krista potpuno siromašan i bez apsolutno ikakva vlasništva. To nije učinilo njegove korake i njegov život potpuno i apsolutno laganim. Trpio je i dalje. Mučio se i dalje. Griješio je i dalje. S druge strane, Franjo je shvatio da mu puno toga što je imao i puno toga kako je živio otežava život. Kad je odlučio slijediti Krista, osjećao je potrebu riješiti se puno toga. Osjećao je kao da ga je taj prijašnji život sa svim svojim opterećenjima gušio te da mora naći način kako lakše disati.

Svi mi nosimo torbe prekrcane materijalima iz naše prošlosti. Otežavajuća okolnost je da počesto trpamo u te torbe uvijek nove materijale i mislimo da možemo nositi te torbe ma kako bile teške. Svaki čovjek ima svoje granice i svoje slabosti. Nitko od nas nije Superman. Stoga danas odluči izvaditi ponešto iz te torbe i ostaviti to iza sebe. Teška je to odluka, ali teške odluke olakšavaju život. Odlučiti što je važno, a što nebitno. Odlučiti bez čega mogu, a bez čega ne mogu. Odlučiti što mi je potrebno, a što me opterećuje. Odlučiti što želim, a što ne želim. Odlučiti što volim, a što ne volim. Nemoj si dopustiti da te odluke donosi netko drugi umjesto tebe… To je tvoj život. Živi svoj život. Biraj svoju prtljagu. Uživaj u putovanju.

Ako tko želi poći za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi… Isus iz Nazareta

fra Željko Barbarić | Bitno.net