Treće nedjelje došašća čitamo Evanđelje o Ivanu Krstitelju koji ustupa mjesto Mesiji Isusu kojemu je pripravljao put u srcima ljudi. Neobičnost ovog događaja je u tome što je Ivan nastupao sa svom sigurnošću dok je naviještao Mesijin dolazak, a sada kad se našao u tamnici, kao da se pokolebao i posumnjao u ono što je govorio. U tom smislu vrlo je zagonetna poruka koju šalje Isusu: Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo? Bilo bi doista vrlo nevjerojatno za pretpostaviti da Ivan nije imao sigurnost o tome da je Isus istinski Mesija ili da bi se pokolebao kad su ga zadesile životne nedaće kao što je tamnovanje poradi istine koju je izgovorio. Naprotiv, kao čovjeku koji je bio upućen u Božje djelo spasenja tijekom povijesti svoga naroda, vrlo jasno je znao kako patnje kroz koje prolazi potvrđuju da je pravi prorok, jer se uvijek događalo da su proroci bili žrtve i ispaštali poradi Božje istine i ćudoređa za koje su se zalagali. 

Polazeći od toga onda nam je zaključiti kako ovo pitanje koje Ivan postavlja nije pitanje njegove nedoumice i osobnih dvojbi. Ivan oko sebe ima učenike koji bi mu htjeli pomoći, ishoditi njegovo oslobođenje, pa čak priželjkuju da onaj kojega je Ivan naznačio kao Mesiju nešto učini za svoga Preteču. U protivnom nemaju razloga povjerovati u njega, bez obzira što je Ivan prstom pokazao na njega da je Pomazanik Božji. Zato ih Ivan šalje izravno k Isusu kako bi se i oni osvjedočili u istinu koja je njemu bila poznata, jer on nije imao dvojbe o Isusu kao Mesiji, niti je postavljao zemaljske uvjete da bi povjerovao u njega. Nije Isusa ucijenio da će povjerovati u njega ako ga uspije osloboditi iz tamnice, premda bi svatko od nas od Mesije osloboditelja očekivao barem toliku osobnu korist. To bi nama bio minimum da u njega povjerujemo, a Ivan, međutim, ne uvjetuje Mesiju tražeći najprije da ga oslobodi tamnovanja iz Herodove tamnice. Sve što čini, Ivan čini za dobro svojih učenika. Dok ih šalje da Isusu postave spomenuto pitanje, Ivan njih želi učvrstiti u osobnom odnosu s Isusom. Šalje ih da sada oni sami provjere tko je Isus, što radi i odgovara li to mesijanskim težnjama i navještajima kojima je on bio neposredni navjestitelj. Ivan se cijeloga života vrlo ozbiljno pripremao za Mesijin dolazak, te njegovo pitanje služi kako bi svoje učenike uvjerio i učvrstio u svemu što je do tada tumačio, pri čemu je najvažnije bilo da im je pokazao Isusa kao Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta. Na taj način Ivan želi da se njegovi učenici osamostale u traženju i učvrste u zaključivanju jer je pitanje o Mesiji prevažno da bi ga izbjegli ili postavili nedovoljno ozbiljno ili premalo osobno. Bilo je vrlo važno da oni dođu do pouzdanih argumenata iz kojih mogu i sami zaključiti da je Ivan govorio istinu, to jest da je Isus Mesija. 

Vrijeme došašća vrijeme je ozbiljnoga preispitivanja glede Onoga koji ima doći. Nije preispitivanje samo vlastite nutrine, već odnosa prema Bogu. Treba se staviti u iskren i čvrst odnos prema Onome koji dolazi, to jest treba steći sigurnost glede Onoga kojega čekamo. A kako bismo mogli biti sigurni i znati tko je i kako ga prepoznati, valja se ozbiljno pripremati, kao što je činio i sveti Ivan koji je primio dar prepoznavanje Mesije koji dolazi u ljudskom obličju kao običan čovjek. 

Zato vrijeme došašća nije vrijeme automatizma kada obavljamo neke tehničke predradnje u kući, ili pak sudjelujemo u javnim manifestacijama na ulicama i trgovima, već je vrijeme u kojemu razmišljamo ozbiljno i iskreno, duboko i dosljedno, u protivnom nećemo prepoznati Mesiju koji dolazi. Ako nismo cijelim životom uključeni u iščekivanje i prepoznavanje Mesije, nemamo mogućnost susresti se s njime. On će proći ispred nas, a nećemo biti u stanju prepoznati ga, jer se nismo ozbiljno pitali o njemu i njegovu djelovanju za nas. 

Don Ivan Bodrožić | Bitno.net