Početak rujna donosi svojevrsnu nervozu, to jest školsku groznicu. Početak je nove školske godine te se i roditelji i djeca pripremaju za nove izazove. Daju se posljednje upute i obavljaju posljednje pripreme. Kupuju se knjige i školski pribor. Pa i koji komad odjeće i obuće. Mnogo je važnih detalja na koje treba paziti jer budući uspjeh djece ovisi o mnogočemu. Treba svijest i pamet usredotočiti prema cilju, osloboditi od drugih obveza da bi se djeca mogla posvetiti učenju. A za svaki upis za početak školovanja ili za novu godinu postoje uvjeti koje treba ispuniti.

Tako s druge pak strane promatramo u Evanđelju kako Isus obavlja upis novih učenika u svoju školu. On otvara vrata svoje škole svojim učenicima, ali nije usredotočen na izgradnju znanja, već ih usmjerava prema pravoj ljubavi. Dok je u školi važno težiti prema znaju, u njegovoj školi se ne stječe znanje već ljubav. Dok je za školu važno priskrbiti potrebna sredstva, knjige i druga pomagala, za Isusovu školu ne treba ništa kupovati, već se svega odreći. Dok je za uspjeh u školi važna potpora obitelji, za njegovu školu treba prekinuti navezanost na obitelj, pa čak i na vlastiti život. Zato on reče: “Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!”

I premda djeluje da nas Isus poziva na mržnju, istina je da nas on ponajprije poziva na ljubav. On nas poziva da ljubimo mrzeći i mrzimo ljubeći. Ako istinski ljubimo njega kao učitelja, onda ćemo na određeni način biti vrlo pozorni da ne prihvaćamo drugih učitelja, jer se nijedan ne može mjeriti s njime. Njegova nas ljubav osposobljava da relativiziramo svaku drugu ljubav, što on izriče terminom ‘mrziti’. Jer ne želi da nas nečija ljubav onečisti ili uspori u životu, kad imamo mogućnost komunicirati s njime u čistoj i nepatvorenoj ljubavi koja omogućuje potom da ljubimo sve mnogo savršenije nego bez nje.

Isus nas poziva na toliku ljubav koja je u kontrastu sa svjetovnom ljubavlju i s površnom ljubavlju. Ne želi da svoje roditelje i braću ljubimo zemaljskom ljubavlju. Trebamo zamrziti samo takve površne odnose i površnu ljubav, a opredijeliti se za onu uzvišenu, njegovu. Tako ljubimo čistu ljubav mrzeći sve ono što nas sputava u pravoj ljubavi, ili pak mrzimo sve što nije ljubav ljubeći njega i njegovu božansku pouku. Njegova ljubav nam pomaže da se odreknemo niskih i samo zemaljskih odnosa i ljubavi. Tako je ljubav prema njemu pročišćena i sveta bez primjesa svijeta i niske ljubavi i odnosa koji nas sputavaju prema njemu. A kad njega uspijemo uzljubiti čistom ljubavlju onda ćemo lako njegovom ljubavlju ljubiti sve oko sebe mnogo snažnije i iskrenije nego bez njega. Zato on traži da ne pravimo zbrku i da ljubav ne onečišćujemo zemaljskim odnosima. U protivnom, ako ljubav nije ni čista ni jaka, ona nije prava ljubav koja vodi u život vječni i spasenje. Tko nije spreman na takvu ljubav, nije dobro izračunao što je sve spreman učiniti i čega je sve spreman odreći se da je stekne. Uvjeti koje nam postavlja Isus su kao prijemni ispit za školu ili fakultet. Ali za Isusovu školu i za biti njegov učenik ne traži se znanje već ljubav. Ne polovična ni potrošena, ne blijeda ili zamagljena, već cjelovita i iskrena, čista i jasna, koja nas vodi do nebeskih visina.