Cvijet

Prije nekoliko godina, svetost je za mene bila nešto jako daleko i nedostižno, nešto što „dobiju“ posebni ljudi. Tada sam na katoličkom radiju čula da se svecem ne rađa, nego da se svecem postaje. To me navelo na razmišljanje, ali ne toliko da bih uistinu povjerovala u tu, za mene pogodnu misao. Nakon nekog vremena, čitajući knjige svetaca, uočila sam kod većine nevjerojatnu činjenicu da su oni jednostavno bili to što jesu i živjeli svoju svakodnevicu na običan način, ali ne sami, nego s Bogom. Tada su mi se vidici otvorili. Najveći moj problem bio je taj što sam se bojala biti to što jesam, a donekle se baš i nisam upoznala kakva jesam. To je bio proces i put koji još traje, bio je težak, naporan, taj proces tražio je od mene da se odreknem sebe u nekim situacijama i da progutam svoj ponos i strah i pred drugima nastupim kao realna ja, a ne idealna ili onakva kakvom su me drugi htjeli vidjeti! Cijeli taj proces nemoguće je odživjeti bez Boga! Jer Njegova je uloga u tome da nas nosi na rukama kad se mi umorimo u traženjima sebe, da nas obavija svojim milostima i zahvati čim Ga zazovemo za pomoć. Da, takav je naš Bog, jer Njemu je najviše u interesu da mi pronađemo taj svoj put svetosti i da ga živimo punim plućima.

Sljedeća stepenica koja je počela paralelno s upoznavanjem sebe je predavanje Bogu i suradnja s Njim gdje god idem i što god radim. Nevjerojatno je koliko Bog jedva čeka da računamo na Njega, da Mu predamo neki susret, neki razgovor ili neku osobu. Milijun je situacija u kojima sam vidjela da je Bog učinio čudo nakon što sam Mu predala u ruke ono što je nadilazilo mene i moje granice. To je predivan put koji jednom kad započneš, ne možeš prestati jer te Bog nagrađuje sitnim malim milostima koje samo ti možeš osjetiti, a to te nuka da počneš i ti uzvraćati ljubav toj Ljubavi.

Sve to djeluje lako i jednostavno, ali to i je jednostavno, samo je problem u nama jer mi mislimo da je svetost u velikom stilu, s nekim ekstremnim situacijama i velikim darovima, no toliki sveci su nam baš u tome uzor da za biti svet nije potrebno otići u samostan, povući se u pustinju daleko od ljudi, promijeniti mjesto ili posao, ne! Za biti svet potrebno je jednostavno činiti one stvari koje ti dolaze; s ljubavlju, oslonjeni na Boga, predajući Mu sve situacije i tražeći Njegovu pomoć! To je početak na kojem sam i ja sada. Sigurno je da ima još puno toga što svetost sa sobom nosi, ali ono temeljno je bitno: sada, u ovoj situaciji, u toj osobi, prepoznati Boga i željeti dobro! Kasnije, ako Bog bude želio nešto više od tebe, On će ti već to reći, bilo preko neke osobe, bilo preko Svetog pisma ili jednostavno nutarnjim poticajima na koje ćeš trebati odgovoriti.

Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:

Ničega nema bez trpljenja i određenih žrtava, pa tako ni to. To je predivan put, ali ne prepoznaju ga svi i zato su tu oni koji će biti trn u svemu tome, ali samo zato kako bi te još više ojačali i posvetili. Bog računa na nas, računa na tebe, na mene i želi tvoj odgovor baš danas! Ne bojmo se sebe jer „milost djeluje na naravi“. Bog ne može u nama djelovati ako smo mi izvan sebe, u nekim idealnim viđenjima sebe, nego ako smo to što jesmo, tada se može vidjeti „očita snaga Božja“.

Mi smo slabi, ali Bogu to nije problem, On želi od naših slabosti učiniti jakosti, ali ne može ako toga nismo svjesni i ako Mu to ne predamo! Upravo zato važno je poznavati sebe, znati što voliš, što želiš, ne što drugi žele i misle, nego ti! Ti si jedinstven i ne trebaš biti ničija kopija, trebaš biti autentičan svjedok koji se ne boji sebe niti svojih slabosti jer je tvoje uporište u Onome koji s tobom u svemu surađuje i okreće sve na dobro! To je po meni put prema svetosti jer samo takvi, kao originali, možemo biti sveti jer Bog nije tebe stvorio da bi bio isti kao i tvoj prijatelj, brat, nego te stvorio da budeš to što jesi, ali s Njim! Sve ostalo On će ti reći kada dođe trenutak, samo Mu sve trebaš predati u ruke! Bog neka te blagoslovi i vodi tvoje korake ka svetosti i punini života!

s. Marija Pia Tadijanov

Foto: Shutterstock.com