Božić nije ograničen na jedan dan u godini, on se događa svaki put kada se Krist rodi u vama

Ljubim te, Isuse. To nije parola, nego stil života. Mnoge pjesme i pjesmice će upotrijebiti ovu parolu, sintagmu, uzvik, kako god hoćete. Uhvatit ćete nekad sebe kako to izgovarate i ne misleći što govorite. Često uzmemo u usta i one dvije zapovijedi ljubavi na koje je sveden sav Zakon i svi Proroci. Ljubi. I izgovorimo to kao najnormalniju i najobičniju stvar na svijetu i produžimo dalje. Ljubav nije ljubljena. Sveti Franjo Asiški je to jecajući znao ponavljati. Bio je svjestan koliko malo uzvraćamo na opetovano Božje izlijevanje ljubavi i milosrđa na ljude, na nas, crviće i ličinke…

Ta Ljubav koja ne ostavlja, koja ne može iščeznuti, koja ne može prestati, ishlapiti. Ta Ljubav koja nema roka trajanja, koja se ne može ohladiti. Ona je jednostavno – Ljubav. Njezin veličanstveni izraz je Rođenje Božjeg Sina. Taj dan, sveti Franjo, taj mali genijalac iz Asiza, je znao upućivati svoju braću da i zidove namažu mesom, mašću, da se i zidovi omaste te da i oni znaju koji je dan u godini. A tek životinje, koje su također primale obilnije jelo taj dan. Kao da one išta znaju, ali ipak. Znaju. Bolja je hrana…

Gdje sam ja? Znam li ja da je Božić po tome što je danas obilnija hrana, kolači, sarma i kola?

Ljubim te, Isuse. Snago moja. Utvrdo moja. Spase moj. Hridino moja. Radosti moja. Više od čaše i tanjura, više od moje oholosti i samodopadnosti jer te prepoznajem u toj štalici, u tom jadu i u tom smradu. Spuštaš se u naš ljudski jad i smrad, nije ti to mrsko ni odvratno. Voliš nas. Ne mogu i ne znam to drukčije objasniti. A moj život počesto pokazuje kako te sve ne volim i na koje te sve načine ne volim. Želim ti dati prostora. Želim povjerovati u tvoju Ljubav. Jer od tvoje Ljubavi i ja mogu učiti ljubiti. O, kako si nas divno ljubio… Kako si se samo ponizio i bio nam blizak. I ostao nam blizak. Ne bio. Još uvijek jesi.

Božić nije jedan dan u godini. Ljubav prema Isusu nije ograničena na jedan dan u godini. Božić je moguć i u druge dane i na druge datume. To je rođenje Kristovo u meni. Da se ovdje, sada i danas u meni rodi Krist. Da moje srce bude njegove jaslice. Da moje srce bude jedan od onih domova koji će reći da u njima ima mjesta za još nekoga. Da moje srce bude jedan od onih domova gdje će biti moguće i opraštanje, razgovor, razumijevanje, slušanje… Da moje srce bude jedan od onih domova gdje drugi mogu računati na pomoć u nevolji…

Ljubim te, Isuse. Znam koliko malo. I znam koliko Ljubav nije ljubljena kad sam ja u pitanju. I znam da mogu bolje. Tvojom snagom i tvojom potporom. Znam da mogu bolje.

fra Željko Barbarić | Bitno.net