Svijet

U iščekivanju da nam se neke stvari dogode ili dok pokušavamo protumačiti prošlost, možemo propustiti ljepotu življenja u sadašnjosti. Umjesto žaljenja, nestrpljenja, razmišljanja unaprijed i postavljanja suvišnih pitanja, otkrijmo bogatstvo sadašnjeg trenutka i što nam to Bog želi poručiti upravo tu gdje jesmo.

Možda iščekujemo dovršiti neki posao ili da nešto novo napokon započne? Jesmo li nestrpljivi u čekanju da se promijene okolnosti vremena ili ljudi oko nas? Ili čekamo neki susret, bijeg od svakodnevice, neki događaj? Kada dođe zatišje u našem životu, žurimo li se ponovno dozvati nova uzbuđenja? A kada smo u gužvi – koliko puta poželimo da se sve što prije vrati u normalu?

Ako živimo izvan zahvalnosti sadašnjeg trenutka, vrlo vjerojatno se osjećamo opterećeno, umorniji smo nego što bismo trebali biti i osjećamo nemir. Postajemo nezadovoljni jer zbog svojih napadnih razmišljanja istinski ne proživljavamo ono što nam se događa, nego kao da lutamo kroz vlastiti život. Time si onemogućujemo zacjeljivati i pohranjivati plodove svega što je bilo u prošlosti. Osim toga, blokiramo si i mogućnost stjecanja dovoljno snage za sve što će nam se tek dogoditi. Propuštamo živjeti život kako treba. Kao da silno priželjkujemo neki odgovor ili rješenje od Boga, a ono ne dolazi onako kako bismo mi to željeli.

Sve to stvara određeni stres i osjećaj nesreće, a nepovjerenje u nama raste. Iscrpljuju se naše kreativne snage i sputava duhovni rast. No iako u sebi imamo prirodnu težnju iščekivanja budućih događaja i prisjećanje na prošlost, mi ne moramo čekati neko bolje vrijeme da bismo uistinu živjeli sretno. Ne moramo biti zarobljeni sami unutar sebe da bismo voljeli živjeti vlastiti život.

Poslušajmo zato ono Božje pohranjeno u nama, koje nam jedino može pomoći da oprostimo prošlosti i gradimo na temelju nje. Poslušajmo to Božje, koje nas jedino može osnažiti za sva buduća događanja koja nas čekaju, ali i držati nas na pravom putu. To možemo upravo sada, tu gdje jesmo, s ovime što imamo i što jesmo.

Klikni like i pridruži nam se:

Pokušajmo dozvoliti životu da nam se događa, Bogu da djeluje. Napuštajmo življenje u prošlosti, jer po svojoj vjeri imamo priliku biti oslobođeni. Smirimo svoje težnje za budućnost, jer ona se otkriva na temelju molitve i povjerenja zasijanih danas. Sigurno već sada možemo imati puno od toga što priželjkujemo, samo što od svojih opterećenosti ni ne vidimo kojim putem idemo. A teško ćemo onda i prepoznati odgovore, vidjeti što ostvarujemo, te biti zahvalni za plodove svog rada i molitve… Upravo tu gdje jesmo, ovdje i sada, imamo puno toga za naučiti i proživjeti.

Ponovno se naučimo biti u poniznosti i zahvalnosti trenutka svog života u kojem jesmo. Svu svoju brigu povjerimo Bogu, koji se brine za sve (usp. 1 Pt 5,6-7). Na temelju svoje vjere dobit ćemo sve što nam treba za ispunjen i kvalitetan život (usp. Mt 21,22), no o nama samima ovisi hoćemo li to znati prepoznati i živjeti. Otvorimo oči, odnosno očistimo svoje duhovne oči, te u blagosti i povjerenju ponovno živimo ljepotu sadašnjosti.

Sanja Martinović

Foto: Shutterstock.com