Bog je došao na svijet da bude naše svjetlo. Došao je u našu tamu da bi bio naš dan. Došao je u naše rane da bi bio naš melem. Došao je u naša srca da bi bio naš Mali Kralj. Došao je u našu bijedu da bi bio naša jakost. Došao je da nam da život u punini, da nas ispuni i da u njemu pronađemo savršenu radost i potpuni mir svojih uzburkanih dana.

On je došao iz slave u bijedu da bi nas iz naše bijede izvukao i u slavu nas uveo. Došao je iz obilja u siromaštvo da bi naše siromaštvo obogatio sobom. Došao je iz svemoći u ljudsku slabost da bi naše slabosti uzeo i u svemoć u Bogu Ocu nas pripustio. Došao je iz slobode na pribijanje na križ da bi naše križeve, zarobljenosti i zakočenosti uzeo i oslobodio nas: nas samih, bližnjih, obzira, očekivanja… ma Bog ne očekuje od nas više nego mi u tom trenutku možemo dati… mi smo ti koji svoja očekivanja o sebi ili drugima uvjetujemo i ograničavamo svoju i tuđu sreću te namećemo ono što mi smatramo i mislimo da bi trebalo činiti, misliti. Isus je sam brisao stereotipe. Nije bio kralj s mačem na tronu, nego siromašni putnik koji nema nigdje glavu nasloniti. Bio je kralj koji nije išao na gozbe samo velikaša, nego je ulazio u kuće grešnika i bijednika.

Taj isti Bog dolazi i danas… želi biti naša jakost, želi biti naš melem i naša sloboda, naša radost, naša ljubav. Sve dok je naša jakost u našoj moći, naš melem u ovozemaljskim ponudama, naša sloboda u našoj sebičnosti, naša radost u tuđoj nesreći, a naša ljubav u tjelesnosti, sve dotle mi ne ćemo biti sretni, ne ćemo biti slobodni.

I što ti Bog čini?!? Daje ti padove da bi Ga zatražio za pomoć, daje ti bolest da bi više mislio na Njega, daje ti nesigurnost da bi zavapio Njemu za zaštitom, daje ti osamljenost da se barem tada obratiš Njemu, daje ti manjak samopouzdanja da bi u Njemu pronašao svoju stabilnost! Bog žeđa za tobom… Da, takav je naš Bog… taj Bog koji dolazi svakog dana i čeka tvoj poziv… želi doći u tvoju kuću, u tvoju obitelj, u tvoje srce… ne da bi te zarobio, osakatio ili te učinio čudakom, nego da bi u tebe udahnuo svoga Duha jakosti, mudrosti, razuma, savjeta, znanja, pobožnosti i straha Božjega da razaznaješ što je dobro a što loše. I sve ti to daje i želi dati… a ti… hoćeš li Ga primiti u svoj dom? Hoćeš li Mu otvoriti vrata svoga doma da se ima gdje roditi? Hoćeš li mu dopustiti da se u tvojoj kući odmori, prenoći? Hoćeš li Ga primiti nakon što Ga glavari žele kamenovati i strovaliti niz liticu? Hoćeš li Ga primiti dok pada pod teretom drveta? Hoćeš li Ga primiti dok Ga pljuju i odbacuju? Hoćeš li Ga primiti u svoj dom dok svi križeve iz domova skidaju? Hoćeš li Ga primiti dok Ga psuju i proklinju, dok svakoga tko u Njega vjeruje, smatraju konzervativcem i čudakom?… imaš pravo izbora… ali kako god odabrao, što god učinio…

Bog te traži i bezuvjetno ljubi, Njegovu ljubav ne moraš zaslužiti, Njegovu pomoć ne moraš kupiti… On ti dolazi bez kamata i bez uvjeta…

s. Marija Pia Tadijanov

Ostale tekstove iz kolumne ove autorice potražite ovdje.

[facebook]Želiš još poticajnih tekstova? Klikni like![/facebook]