Cesta

Ništa nije poput osjećaja praznine, kada se osjećamo izgubljeno, nesretno, prazno. Duša kao da nam je blijeda i ne može doći do zraka. Iako naizgled izgubljeni u vlastitom postojanju, poziv je to da se ponovno oživimo i to po slici Božjoj, na koju smo stvoreni i koju smo pozvani suobličavati (usp. Post 1,27). Napokon krenimo prema izlazu iz krize.

Kriza društva o kojoj toliko slušamo, nije ništa drugo nego odraz krize pojedinaca. Čovjek koji se odmaknuo od svog temelja i originalnosti (u Bogu), osjeća krizu. To se stanje potom očituje na svemu drugome što čovjek poduzima. I sve dok tražimo recept za izlazak iz krize zanemarujući dostojanstvo svakog pojedinca, kriza će se skroz obnavljati i produbljivati. Duša čovjeka se lomi kada se napravi odmak od vlastite stvaralačke i božanske prirodnosti. Time nas želi uputiti na obnovu naše ljudskosti – istovremeno bijedne i veličanstvene. Duh naše svete Crkve fantastično odgovara na ove godine krize, pozivajući nas da se u Godini vjere vratimo svom božanskom temelju, osvježimo svoju vjeru u život te napravimo zaokret u stvaranju.

Spoznavanje grešnosti otkriva naš potencijal za svetost

Ljudi – jesmo bijedni, grešni, ograničeni, slabi, ali Bog nam daje potencijal za dobro, slobodu i radost. Priznavanjem svoje grešnosti ne umanjujemo vrijednost sebe i svog života, nego dobivamo priliku otkriti ga u Božanskom naumu. Naša grešnost nije tu da bi nas uništila, ali mi svojom slobodnom voljom biramo kako ćemo je usmjeriti: hoćemo li je nadilaziti do svetosti ili produbiti do propasti? Očito je što nam je cilj u ovom slučaju. Zato smo pozvani život po svojoj mjeri izgubiti, a pronalaziti ga u Bogu (usp. Mk 8,35). Jedino Božjom pobjedom možemo se izdići iz svoje slabosti, te svoj život usmjeriti na ostvarivanje potencijala koji Bog u nama vidi. Jer, njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo (usp. Ef 2,10).

Odustati od drugog čovjeka

Dok god liberalno tražimo mjerilo za dobar i uspješan život u drugim ljudima, prihvaćajući sve i svašta što nam izgleda kao univerzalno dobro i istinito, uvijek ćemo naletjeti na novo razočaranje u život. Sudarit ćemo se s greškama i ograničenosti drugih ljudi, koji su svi jednako grešni i slabi poput nas. I opet ćemo zapasti u krizu. Ovdje čak i logikom svog uma možemo dokučiti da za svoje izbavljenje trebamo stvaralačku snagu koja ne dolazi od ovoga svijeta. Kako bismo spoznali sebe i osjetili vrijednost i smisao svog života, jedni drugima možemo biti poticaj, ali ne i mjerilo.

Božanski model za život

Zato ponovno očistimo oči za spoznaju kako nam je jedino valjano mjerilo ono Božje, jedinstveni autoritet dobra i jedina Istina. No od svih stvari u kojima smo u životu neumjereni i nepažljivi, kao da najopreznije doziramo Božju prisutnost u vlastitom životu. A čak i ako donekle imamo povjerenje u svoju dobrotu, a time i nadu da ćemo jednom završiti u nebu (vječnosti, raju, pred Bogom…), zaboravljamo (ili čak odbijamo?) to živjeti već danas. Čovjek još teže nego svoju bijedu prihvaća sudjelovati u božanskom stvaranju.

Klikni like i prati nas na Facebooku:

“U svojoj dobroti i mudrosti odlučio je Bog da objavi samoga Sebe i da saopći otajstvo svoje volje, kojim ljudi po Kristu, Riječi koja tijelo postade, u Duhu Svetom imaju pristup k Ocu i postaju zajedničari božanske naravi” (KKC 51, prema II. VATIKANSKI SABOR, Dei Verbum, 2.) Veličinu ljubavi Božje kroz to zajedništvo možemo živjeti već danas. Krist nam svoju prisutnost posvješćuje kroz svoju Crkvu, prisutan u snazi svetih sakramenata. I svatko od nas danas, ovakav kakav jest, može napraviti zaokret i odlučiti sudjelovati u tom zajedništvu. Samo jedan korak prema tome, uklanja strah, neizvjesnost, besmisao i krizu, a nakon tog jednog koraka sve postaje drukčije i otkrivamo obilje svog života.

Kriza poziva na zaokret u odnosu na dosadašnje djelovanje, a rješenje započinje tamo gdje je problem i započeo – u čovjeku. Stati na kraj krizi, znači stati na kraj vlastitom besmislu, te svoju bijedu početi pobjeđivati kroz vlastitu veličanstvenost.

Sanja Martinović

Foto: Shutterstock.com