U nešto više od godinu dana, život se potpuno promijenio. Restrikcije kretanja zbog pandemije koronavirusa utjecale su na svaki aspekt života. Poslovi i nastava počeli su se održavati “na daljinu”, a društveni život koji se inače odvija u javnosti, od druženja s prijateljima do uživanja u kulturi, preselio se na ekrane računala, pametnih telefona i televizora.

Prema časopisu Scientific American, pandemija je utjecala i na san Amerikanaca. Iako kolektivne traume utječu i na snove, dosad nije zabilježen porast traumatičnih snova kao u posljednjih godinu dana, piše National Catholic Register.

Mnogi od zabilježenih snova bili su stresni ili uznemirujući, “obilježeni tematikom neuspješnog obavljanja zadatka (poput gubitka kontrole nad vozilom), kao i izloženosti prijetnjama drugih”, navodi se u studiji u spomenutom časopisu.

Štošta može utjecati na snove, istaknuo je katolički neuroznanstvenik Patrick McNamara, od emocionalnih iskustava do stresa izazvanog izolacijom zbog lockdowna i tjeskobnim strahom pred koronavirusom.

McNamara drži kako Bog još uvijek koristi snove da bi komunicirao s ljudima današnjice, pa se neke osnovne metode razlučivanja duhova mogu primijeniti i na snove.

“Jesam li, zbog određenog sna, osposobljeniji voljeti? Je li mi omogućeno biti dobrim katolikom? Jesam li u mogućnosti predati se drugima tako da svi procvjetamo?” navodi McNamara neke od ključnih kriterija.

“Dakako, ako imate noćne more u kojima se pojavljuju demoni, to vjerojatno nije od Boga”, dodaje.

Otac John Bartunek, pripadnik Kristovih legionara, rekao je kako postoji više kriterija po kojima se prosuđuje sadrži li san neku Božju poruku ili ukazuje na duhovni aspekt spavačeva života.

Prvo, iako Bog u Bibliji koristi snove za komunikaciju (sv. Josip u Matejevu evanđelju u snovima prima Božje poruke), On to čini razmjerno rijetko, ističe otac Bartunek.

“U Svetome Pismu, Bog progovara ljudima kroz snove i kroz davanje moći tumačenja snova pojedincima. Tako da je riječ o provodnom motivu kroz Bibliju”, ističe. “Ali čak i u tim slučajevima, riječ je o nečemu iznimnom… To se događa; događalo se; može se dogoditi. Ali ipak je iznimno”.

Što se tiče preporuka o onome što ne valja činiti, otac Bartunek kaže kako ne bi preporučio voditi dnevnik snova, u kojemu se snovi redovito zapisuju te se o njima naširoko piše i tumači ih se u dubinu.

“Uzevši općenito, to nije uobičajena alatka za duhovni rast”, rekao je, za razliku od vođenja dnevnika molitve, što je uobičajeno među vjernicima.

“Ali dnevnik snova… Iznimno je lako postati opsjednutim time”, dodao je, na način koji može postati duhovno opasan.

Budući da su snovi prirodni fenomen koji se događa tijekom spavanja, ne bi im trebalo pridavati više duhovne težine nego što zaslužuju, rekao je. Vjernici bi također trebali paziti da ne sudjeluju ni u kakvim New Age duhovnim praksama, dodao je, koje pojedinca mogu dovesti do uvjerenja da je svijet snova primarna duhovna stvarnost, nasuprot dimenziji budnosti.

Tipičnije metode duhovnog razvoja i komunikacije s Bogom uključuju molitvu, sakramente i dnevnik molitve. “Načelno, ono što je najvažnije u našemu duhovnom životu jest ono što se događa kada smo svjesni”, ističe Bartunek.

Jim Langley psiholog je i katolik. Snovi su tema koja se često pojavljuje u razgovorima s pacijentima, ali vjernicima može biti teško pronaći savjetnike koji će im pomoći u razumijevanju snova a da ne primjenjuju New Age tehnike i prakse.

Snove se može iskoristiti kao sredstvo poboljšanja vlastite samospoznaje, dodao je, i način na koji netko tumači snove ili oni na njega utječu može pružiti uvid u njegovo razumijevanje vlastita emotivnog ili duhovnog života.

Langley dodaje kako je od pomoći smanjiti važnost pitanja dolazi li san od Boga, ili se ne fokusirati na nj.

“Kada pojedinac sanja eksplicitno religiozan san, ne zauzimamo stajalište da jest ili da nije izravno od Boga”, rekao je. “Umjesto toga, slijedimo sv. Ivana od Križa i ne brinemo previše je li san božanskog podrijetla, nego se pojedincu pružamo pomoć kako bi mogao razabrati duhovne plodove sna”.

To je korisno jer “ako je san doista od Boga, naći će način na koji će donijeti svoje plodove; ali ako pripišemo božansko podrijetlo snu koji to nije, to nas može odvesti u veliku nevolju”, rekao je Langley. “Konkretno, to osobu može odvesti u ponos ili pretjeran osjećaj vlastite svetosti”.

Što se tiče loših snova, “ako netko ima snove koji su posljedica stresa, posebice ako se ponavljaju… To može upućivati, na prirodnoj razini, da postoji nešto s čime se nismo suočili, nešto što ne razumijemo ili ne razrješujemo, i na čemu trebamo poraditi”, dodaje Bartunek.

“Bog nekome kroz san može podariti i prirodnu milost, kao što je osjećaj mira ili radosti, slično načinu na koji može ponuditi milosti kroz primjećivanje predivnog zalaska sunca”, zaključuje.