Papa Pio XII. nije bio šutio pred Holokaustom niti je bio pasivan. Upravo suprotno, bio je iznimno posvećen spašavanju židovskih obitelji, neprestano je progovarao protiv nacionalsocijalističkog režima, i pokrenuo čitav niz formalnih i neformalnih inicijativa koje dokazuju da je bio sve, samo ne “Hitlerov papa”.

To su zaključci serije istraživanja arhivskog materijala koje je proveo đakon Dominiek Oversteyns, piše CNA.

Oversteynsova istraživanja uključuju “Knjigu sjećanja” Liliane Picciotto, židovske istraživačice koja je prikupila imena svih deportiranih i ubijenih talijanskih Židova, “Povijest talijanskih Židova pod fašizmom” koju je napisao Renzo De Felice, koja otkriva povijest 148 samostana koji su spašavali Židove, i pronalaske u Vatikanskim arhivima, sada otvorenima javnosti, o Piju XII.

Kao bivši inženjer, Oversteyns je ispitao podatke i upotrijebio matematičku tehniku ekstrapolacije kako bi analizirao brojke ubijenih i deportiranih talijanskih Židova. Njegove studije bacaju novo svjetlo na intervencije Pija XII. prije i nakon nacionalsocijalističke provale u židovski geto u Rimu.

Prema njegovim studijama, u Rimu je prije progona u getu 16. listopadu 1943. godine, živjelo 8207 Židova.

Od njih je 16 posto (1323 osobe) prije toga dana pronašlo zaklonište. 18 ih je otišlo na ekstrateritorijalne vatikanske posjede, 393 u sela u planinama oko Rima, 368 u privatne domove prijatelja, 500 u 49 različitih rimskih samostana i 44 u župe i pontifikalne kolegije u Rimu, izvijestio je Oversteyns.

Pio XII. bio je u mogućnosti pomoći 152 Židova u privatnim domovima pod zaštitom Delegacije za pomoć židovskim emigrantima.

Studija također pokazuje kako je Pio XII. primio najmanje 30 židovskih znanstvenika u Vatikan, gdje su radili i provodili istraživanja u Vatikanskim muzejima i Arhivima nakon što su, zbog rasnih zakona, bili otpušteni iz ustanova u kojima su bili namješteni.

Osam različitih svjedočanstava otkriva kako je Pio XII. zatražio najmanje 49 samostana da prime i sakriju Židove, i proglasio te samostane ekstrateritorijalnim područjima pod nadležništvom Vatikana, otkrio je Oversteyns.

Prema Oversteynsu, ove brojke dokazuju da je Pio XII. aktivno pomagao Židovima znatno ranije od nacionalsocijalističkog upada u geto 1943. godine. Te subote, u zoru, 365 vojnika privelo je 1351 Židova. Od toga broja, 61 osoba odmah je puštena, a još njih 258 oslobođeno je nakon pritvora. Prije deportacije za Auschwitz, na slobodu ih je pušteno još dvoje.

Slabo je poznato da su Pio XII. i njegovi suradnici zaslužni za oslobođanje 249 Židova toga dana, što čini jednu petinu uhićenih, ističe Oversteyns.

Rano ujutro na dan upada u geto, prema dokumentima koje je Oversteyns konzultirao, Pio XII. kontaktirao je njemačkog veleposlanika Ernsta von Weizsäckera, kako bi ga uvjerio da nazove Berlin i prekine s uhićenjima, ali veleposlanik ga nije poslušao, otkriva Oversteyns.

Zatim je, posredstvom oca Pancratiusa Pfeiffera, Pio XII. došao do generala Reinera Stahela, zapovjednika njemačke vojske u Rimu, koji je u izravnom telefonskom razgovoru uvjerio Himmlera da prekine s uhićenjima.

Uhićenja u središnjem dijelu grada završila su između 11 i 11.20, dok su na rubovima Rima obustavljena do 13:20 sati. Od 1030 Židova koji su tada deportirani u Auschwitz, samo 16 ih se vratilo nakon rata, prema Oversteynsu.

Progoni Židova su se, međutim, nastavili i nakon toga dana, a Pio XII. ih je 336 sakrio u župama i biskupijskim bolnicama, otkrio je Oversteyns, nastavljajući u isto vrijeme hranom i financijama potpomagati Delegaciju za pomoć židovskim emigrantima.

Prema izvorima, u Vatikanu je bilo samo 160 Židova. Razlog tome je strategija Pija XII. po kojoj se rimske Židove u malenim skupinama sakrivalo u samostane u Rimu.

Od 10. rujna 1943. do 4. lipnja 1944., Pio XII. proveo je 236 intervencija u korist Židova uhićenih u Rimu, predviđenih za deportaciju. Nakon njegove intervencije, 42 Židova bilo je pušteno na slobodu.

Osim posredovanja službenim kanalom Državnog tajništva, Pio XII. često je koristio i neslužbene kanale koje je uspostavio otac Pfeiffer.

Otac Pfeiffer je, prema dokumentima, posjećivao Državno tajništvo svaki dan tijekom osam mjeseci dugih, intenzivnih nacionalsocijalističkih progona u Rimu. Na tim sastancima, dijelio je podatke o onima koji su uhićeni i primao zamolbe za njihovo oslobađanje.

Oversteyns zaključuje kako će u daljnjim istraživanjima, omogućenim otvaranjem Vatikanskih arhiva istraživačima, posvećenost Pija XII. spašanju Židova dodatno izići na vidjelo.